O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA











Istorija
Nauka
Tradicija







Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Riznica


JELENA I BELOŠ

Mitra Gočanin
detalj slike: Jelena Vukanović,

JELENA I BELOŠ ILITI O SESTRINSKOJ LjUBAVI I POVERENjU


 

Proteklo je nekoliko godina od onog Srđevdana na Gardošu. Jezdila sam zetskim obalama, raškim dubodolinama i panonskim ravnicama ne misleći mnogo na zlosrećnu osvetnicu. U prekomorskim vodoplavnim nizijama ponekad bi mi se učinilo da čujem šuštanje njenih nevestinskih haljina. Poverovala sam da je to opsena. Sledeći naš susret odigrao sa pod stablima kestena u bašti Švajcarije, na obali Vrnjačke reke, na obodima drevne Raške, između Ivanjdana i Petrovdana jedne neobično teške godine. Ovog puta bila je starija. Moguće je da mi je došla iz neke od svojih poslednjih zemnih godina. Julska omorina dodavala je privid nestvarnog našem susretu. „Čestita kraljice, oduvek me je zanimala priča o tvom bratu Belošu. Ti možda ne znaš da čak i pojedini mađarski istoričari govore  o vremenu vlade bana Beloša u povesti slavnog Ugarskog kraljevstva”. Ozarila se na moje reči. Nestalo je podmukle tuge koja je obojila naš prethodni susret. Pogledala me je pravo u oči, blago se osmehnula i progovorila jezikom s početka XIIveka. Upijala sam svaku njenu reč. „Beloš je rođen malo posle mene. Zavolela sam ga onog trena kada sam u majčinom naručju ugledala njegovu kuštravu glavicu. Bila sam već nekoliko godina ugarska kraljica i Belina supruga kada sam ga dovela na naš dvor. Njegova domišljatost zapala je za oko velikašima okupljenim na saboru u Ostrogonu, na kome je Bela Slepi, moj kralj i moj muž, titulu bana Rame dodelio našem drugorođenom sinu Ladislavu. Ugarski kraljevi težili su da zagospodare dolinom Neretve i svim njenim pritokama, a ja sam težila da osnažim mog uplašenog sina bez nade na presto. Beloš me je u tome podržao. Kada sam nekoliko godina kasnije ostala udovica, moj brat preuzeo je brigu o mojim maloletnim sinovima. Mog prvorodnog sina i naslednika prestola Gezu II odbranio je od Borisa, sina Kolomanovog, lukavog pretendenta na ugarsku krunu. Borisa su podržavali Nemci, mog Gezu ujak Beloš. Na reci Lajti 11. septembra 1146. godine Beloš je zadao težak udarac nemačkim riterima kralja Konrada III. Bila je to velika pobeda ugarskog oružja, ali na način Rašana. Umesto umrlog oca, Beloš je Gezu uveo u red vitezova i učinio ga muškarcem i kraljem. U prvo vreme Geza je voleo i poštovao ujaka, koji je postao ugarski palatin i hrvatski ban. Njegov namesnik u sudskim, vojnim i zemljoposedničkim poslovima. Savremenici su mog brata zvali ban i kraljev ujak. Čak je i pop Crnota u dalekom Splitu u svom testamentu zabeležio da ga je pisao u vreme vlade kralja Geze i Beloša bana. Bili su to moji srećni dani, posebno kada je u naš dom stigla Gezina nevesta Eufrosina, unuka velikog ruskog kneza Vladimira Monomaha. Beloševa kći pošla je za kneza Vladimira Mstislaviča, brata mlade kraljice Eufrosine”. Setih se da su ruski letopisci kneginju Volinije, Beloševu kći, prozvali banovna. Nisu ostavili spomen o njenom pravom imenu, već samo sećanje na titulu njenog oca. A Banovna, ponosna Rašanka, prenela je uspomenu na svog oca i svog dedu, velikog župana Uroša I, svojim sinovima i unucima i njihovim potomcima. Pokolenja Rjurikoviča nosila su u sebi i sa sobom snove i zablude Rašana, a da toga ne behu svesni. Htedoh da Jelenu upitam o njenoj bratanici, ali umukoh kada spazih kako tamne sene ponovo padaju preko njenog lica. „A onda je Geza počeo da poboljeva umom i srcem. Svuda je video neprijatelje, omrznuo je Ladislava i Stefana. Beloš mu se usprotivio. Uvek je bio bolećiv na Stefana, mog najmlađeg sina. Geza ga je proterao iz našeg kraljevstva natrag u Rašku, kojom je, tako vele, vladao kratko vreme između naše braće Uroša II i Dese. Rašani i Grci zvali su ga Beluš. Posle Gezine smrti vratio se u Ugarsku, ali se ja više ničeg ne sećam.” Htedoh da joj kažem da znam da se u jednoj povelji njenog sina Stefana IV, obnarodovanoj u Ostrogonu s početka 1163. godine, među kraljevim najbližim saradnicima pominje i Beloš ban.  I da moćni papa Inoćentije III u jednom pismu iz 1198. godine upućenom kaločkom arhiepiskopu govori o bogatstvu kojim je, u to vreme pokojni Beloš, obdario manastir benediktinaca posvećen Svetom Stefanu, arhiprezviteru i načelniku svih mučenika, nadaleko poznat kao Banov manastir (Monasteriumbani). Mesto u kome se Beloševa zadužbina nalazila Mađari i danas zovu Banmonoštor, a Srbi Banoštor. Ugrabih joj pogled i shvatih da ne želi da me čuje. Opet bismo se vratile na priču o zločinu njenog unuka nad njenim sinom, a to nismo želele ni jedna ni druga. Veče se polako spuštalo. Vrnjačka reka žuborila je sve glasnije putujući ka Zapadnoj Moravi.


Геза II син краљице Јелене, владар Мађарске
 




 


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"