|
|
|
 | Sonja Mračević Bratić | |
| |
PROLAZNOST
Kroz život koračaj na prstima
Tiho, nježno, dijetinjim snovima
Uči se nevinosti prvoga pokreta
U stidljivoj nespretnosti
Leži beskrajna suština života.
Ne plaši se posrnuća
Neće te bezdan progutati Neravnine su putokazi
Da se na platnu nebeskoga svoda
Od nemuštog prozirnog drhtaja
Izatka slika pravoga čovjeka.
Pazi da ne prkosiš lavini
Ona blješti i ne prašta Tugaljiv povišen akord
Probudiće vjekovima uspavane vukove.
VAPAJ PROŠLOSTI Vrijeme teče,Gdje smo mi u njemuSuncenam se obrušava na glaveZlatnim sjajem noć osvajaSkidam osan sa sebe kao prastari veoStvarnost uplićemo u drhtave ruke Ne možeš obuzdati vrijemeOno je van granica razumaZrnca pijeska polako kapajuMašta se pretače u nesvjesno. Krik jelena dok se lane batrga u zamciMajke odvojene od koljevke učmaleMladosti ostavljene da vape pokraj puščane cijevi Dok pješčani satRazbijen u paramparčadPušta svoje česticeDa se izgube u pustinjskim dinama.Vrijeme je mutno,Kao oklop muzejskog eksponataZamrznuta sadašnjost, prošlih vremena Suze grešnika pogruženog u molitviGrimase pretvorene u grčSa gorkom predodžbomO vremenu što kroz prste klizi Pokrov ledene omče zaboravaBjelu nadu u crveno bojiUzaludnost porcelanskih zjenaUčitava se u munjevitoj spoznajiDa sve što ostalo mu, jeProtraćenih dana košmar. Iza maglovite zaveseIzbledjele od vjetrova prošlostiU sadašnjost uprte očiNeznanih junakaHeroja, kavalira,Ljubavnika posutih laticama ružeSa porugom i optužbomSuzom u oku zaleđenom Lutaju stazama zaborava. Od livada do mračnih šumaPotraga kojoj kraja nemaJer novo iskrivljeno breme Pokopa viteško vrijeme . Nestade poj pticaKrila im slomiste u letu Skrovišta odaste zbog nakazne nagradeSan u košmar pretvoristeSpodobu novog vremena. Spij mirno u postelji od pamukaNa čaršafima od bosiljka i tulipanaUm zatvori za ovu kišu ognjenuNe dozvoli da ti zvuk sove hara kroz misli. Možda će jednog dana Na mahovinom vrata skritaZakucati vitez u srebrnom viziruIz nekog prošlog dobaDa donese mir i spokoj
PREDSTAVA BEZ KRAJA Ironija svake smrti,Što više pompe,To su Vas više voljeli. Iscrtano na papiru imeGrlit će drvo žalosne vrbe. Posljednji pomen se dižeTako biti moraDobro je što ste otišli bez pozdrava,Drugačije se na taj put i ne odlaziLakše je za sveZa Vas sa zamrznutim osmjehomZa njih koji Vas sada tako naprasno vole. Pričaju na raskrsnicama,Uličnim trgovima,Po kafanama,Samo što nisu odu spjevali Poneku suzu puste, valja sePa niste Vi bili bilo ko,Vi ste mnogo obećavaliKako to sada da ospore! A tamo,Gdje posljednji pozdrav treba da dajuE, tamo oni ne iduDuše su im tako krhke,Od porcelana, prefinjene,Preveliki je to udaracZa izmučena lomna srca,Izvini teMolim ,Otišli ste bez osvrtanja,Niste se najaviliNiste ih pripremili,Prevelika je to duševna bol,Kada odjekne,Poslednji udarac grumena zemlje. Zato, voljela bih da odemJednog proljećnog danaSa lahorom vjetra, tihim i nježnimOn ne plače, on miluje,Ne uzima, već darujeAprilska trava je divlje pokrivaloCvijeće za Vas miriše Bjelina behara zrači nevinošću. I jeseni poznoj predaću seMožda za proljeće sazdana nisamIpak sam cinik u duši bilaPomalo vagala vašarske riječiGledala ljude direktno u očiMalo podsmješljivoSa naznakama sjete.Osmjeh Vam nedam Čemu il' zašto, pa cijenu nema Oči su moje dječiji klikeriU vječitoj potrazi za novim sutraRukama mješam životne bojeCrvene, žute, ima i zlatnih...Žalobnoj vrbi pokadkat sličimAl' sam i ruža sa mnogo trnjaPonekad bršljan jer kraja nemam Očitavam se u beskonačnom. Ako me jesen pozove k sebi,Kordonima lišća u svim bojamaPokrijte moj klovnovski lik,Moje džepove pune šećerlema,Da ubiju gorčinu nestajanja,Da čujem šaputanje lišćaKada poljubac pokrovu poklanjaDa me tišina zemlje uspavaPrije no što je kiše u glib pretvoreAko u jesen odem... Možda zimi,Kada led sve okujeOd leda bježite, jer mnogo škripiBjelina zasljepljuje nevinošćuSuviše podjseća na dječju igruZaboravili ste šta djeca mogu Vi niste nikada glumili oblakVodili ludu borbu sa vjetrenjačamaNiste zajahali RosinantaU potrazi za izmaštanom Dulsinejom. Moja gospodo i drage dameZa vas su cirkusi ispod nivoaCijelog života ja samSa velikim uspjehom glumila ludu. I eto predstavi dođe krajOdoh sa osmjehom brzo i britkoPitate kakva to tačka bješeMožda Vam jednom odgovor damKada se sretnemo u novoj predstaviVi ćete ćutati, a ja ću se smijati.
|
