|
|
|
O BOGU, ABORTUSU I DRUGIM POŠASTIMA  | Aleksandra Đorđević | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
O BOGU, ABORTUSU I DRUGIM POŠASTIMA
Aleksandra Đorđrvić
u poslednje vreme sam pročitala mnoštvo levičarski obojenih tekstova; ne u potrazi za potvrdom, naprotiv, baš zato što sebe vidim na desnom spektru. I smatram da u životu sebi moramo na drugi kraj klackalice da postavimo teret koji nismo poneli od kuće. Samo tako možemo težiti ravnoteži.
Na neke teme teško razgovaram. Zato što su bolne, škakljive ili zastrašujuće. Ili možda zato što ne mogu neprikosnoveno da tvrdim da je jedno ili drugo ispravno. Recimo, na mnoga ključna pitanja ljudi žele jednostavne odgovore: Jesi li za pravo na abortus ili protiv tog prava? Da ili ne? Pošto je moj najveći strah da postanem čovek bez integriteta i stava, dugo sam pokušavala sebi da odgovorim na ovo pitanje. I još duže razmišljala o tome šta nagoni žene da gologrude demonstriraju za ispunjenje svojih zahteva. Mora da je nepravda, pomišljala sam.
I sama žena, saosećam sa svojim sestrama, ali ljubav prema životu, pogotovu onom koje je još bez svesti o svom začetku i budućem putu, šapuće mi o odgovornosti i drugoj vrsti nepravde. Dakle, prava deteta su za mene iznad prava žena, odnosno moja se završavaju tamo gde su nečija drugo ugrožena. Pritom zamišljam zdravu ženu koja je svojim izborom i slobodnom voljom stupila u odnos koji kao neželjenu posledicu podrazumeva trudnoću.Sve nam je dopušteno, ali nije nam sve na korist.
Možda su moji kriterijumi i očekivanja visoki i utopijski. Možda nisam svesna siromaštva, i materijalnog, i duhovnog. Ali kao zastupnik prenatalne psihologije i neko ko razmišlja o životu onih koji nisu začeti u ljubavi, a potom su odbačeni, ne mogu da ostanem gluva i slepa na činjenicu da se ljudi ne mogu naterati na ljubav. I onda pitam: Da li je život bez ljubavi podjednako vredan ili je jednak smrti? Tačno, od čoveka i života tražim mnogo: samokontrolu, osećaj za drugog i ljubav prema bližnjem. I verujem da ćemo samo ako mnogo iziskujemo, mnogo i da (za)vredimo.
Međutim, ne bih se usudila da govorim u ime žena koje su nasilnim putem začele i ne slažem se podvrgavanjem istih ovim pravilima. Ne bih izlazila na ulice da mašem i skandiram u prilog jednom ili drugom jer svaka je priča jedinstvena. Izašla bih samo onima na crtu, koji glave odrubljuju zbog neslaganja. Konačno, možda ljude treba pustiti da žive sa svojom savešću pre nego što počnemo da ih spasavamo samih sebe.
No, ne možemo sve prepustiti raskalašnom duhu čoveka i vremena. Zakonska regulativa i sankcije olakšavaju nam život i oštre savest. Za vreme kovid pandemije štitili su nas sve dok više nisu. Kad su pod izgovorom zaštite zašli u pravo na slobodu (izbora), sudarili su se sa savešću. Neke teme zahtevaju diferencirani pristup i umesto zabrane za sve i na sve, zavrnuti ventil koji se stupnjevito popušta: Nordijski model regulisanja prostitucije, pravo na abortus usled ekstremnih okolnosti sa obaveznim razgovorom sa psihologom, zabrana društvenih mreža za decu ispod šesnaest godina starosti, zapravo zaštita ranjivih, nezrelih i odbačenih.
A što se Boga tiče, bio mi je verni pratilac i srednje uho dosad, tako da i dalje polažem veru u njega. Svesna sam da ćemo se uvek kosnuti kad grupe sa kojima se poistovećujemo prozivaju ili prikazuju u određenom svetlu i to je u redu. Ta osetljivost mi govori da smo živi. Zato osluškujem i progovaram. Shvatila sam da mogu da imam stav, a da ne moram da ga podelim. Evo, danas ga delim ne u potrazi za potvrdom, već u potrazi za smislom.
|