O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA









2019
2020









Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Inđija Pro Poet


U ARKADIJI DAKLE (INĐIJA PRO POET 2019)

Rui Koijas


Kako daleko, među proplancima,
dok je duša obuzeta snažnim mislima
ostala nedodirljiva
probijena beskorisnim zlatnim plamenom
grada Arkadije, neprimećen sam pratio
usamljene breze na nebu.
Zato što je mladost ravnodušna prema nama; zbog
te ljubavi za lepotom, u noći,
potčinjeno u svojoj nemosti,
života, tako blizu neprolaznosti,
je ono što budućnost i dalje ne primećuje, zavaravajući
konačnost.
Privučeni skorašnjom smrću; s prezirom volimo
kratkoću života.
do iznemoglosti se saplićemo o varku. Taj život
koji, kao mračna ograda,
miri duh sa srcem – potonjim
zato što je to poslednji, krajnji, glas poderan
drugim glasom, tosrce, naše srce, koje se ne obazire na ono što je rođeno
spušta na put sve
prožimajuću ružu, i sudi ljubavi
sa istom dušom.

Rui Koijas
Prevod: Sara Vlajić



Et in Arcadia ergo

 

How far, amidst the glades,

when the soul delighted in vigorous thoughts and

remained untouched

pierced by the useless golden flame

of the city of Arcadia, I imperviously followed

the lonely birches across the sky.

And because youth is indifferent to us; because

of that love for the beautiful, through the night,

submissively alone in its muteness,

life, so close to the ephemeral,

was that which the future stills ignores, deluding this

future’s end.

But we are drawn to the young dead; we love

with contempt life’s briefness

till exhausted we stumble into deception. That life

which, as a dark hedge,

reconciles the spirit with the heart – the latter

because it is the last, the utmost, the voice scraped off

another voice, this

heart, our heart, which doesn’t reflect on what is born

drops on the road an overwhelming rose, and judges love

in the same spirit.

 

Rui Cóias
© Translation: Ana Hudson


Biografija


Pesnik i esejista Rui Koijas je autor dve knjige publikovane u Portugaliji i četiri u inostranstvu. Dela su mu prevođena na engleski, slovački, hrvatski i makedonski jezik i objavljivana u više publikacija i magazina u Indiji, Bangladešu, Hrvatskoj, Brazilu itd.


Učesnik je mnogobrojnih poetskih festivala širom sveta. Očekuje se da će 2020. godine biti prmovisana njegova prva knjiga prevedena na arapski jezik (u Tunisu). Autor je bloga o putovanjima i književnosti.


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"