O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


OTAVA - MOJ GRAD

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


OTAVA (OTTAWA) - MOJ GRAD



Dr SIMO JELAČA

Otavu sam posetio prvi put 1981 godine, prilikom vođenja grupe privrednika iz Srbije, kojom prilikom smo istraživali nove tehnologije u prehrambenoj industriji. Tom prilikom u Otavi smo se zadržali kratko, svega dva dana, i od znamenitost obišli smo samo Parlament sa bližom okolinom. Tada mi ni na kraj pameti nije bilo da ću ikada postati građanin Orave, a Otava moj grad. A, eto dogodilo se.
Brdo Parlamenta u Otavi stoji visoko iznad reke Otave i krasi ga neogotički stil. Zgrade parlamenta podignute su u poslednjoj polovini 19. veka. Najistaknutija karakteristika je Kula mira koja deli Donji dom i Senat sa obe strane. Ispred zgrada parlamenta je Stogodišnji plamen, zapaljen 1966. godine u znak sećanja na stogodišnjicu Kanadske konfederacije, a iza zgrada je bašta skulptura. U leto, smena straže se odvija na travnjaku ispred zgrade parlamenta, ako vreme dozvoljava. Ispod brda Parlamenta, lepa šetnja teče duž reke Otave.
U Otavi se spajaju dve reke, reka Otava koja dolazi sa zapada i reka Rido koja joj se pridružuje sa desne strane. U Otavi postoji mnogo parkova i mesta za rekreaciju. Jedan od najboljih i najvećih je park Mooni's Bei, koji se nalazi na desnoj strani reke Rido, sa gradskom peščanom plažom. Nivo reke je regulisan kapijama, tako da je leti visok, a zimi veoma nizak. Tokom leta, dok je nivo vode visok u Mooni's Bei Parku, održava se kanadsko prvenstvo u kajak takmičenju. Tih dana otvoreno je na stotine velikih kampova za prodaju suvenira i hrane. Hiljade posetilaca uživa u spektaklima i muzičkim bendovima. Ispod rečnih kapija su vodopadi, atrakcija za brojne posetioce. Žubor vode svima prija, dok stotine ptica cvrkuću na svim stablima koje prevazilaze stene i reku. Od padajuće vode dižu se milioni kapi kroz koje se probija svetlost u pogledu na dugu. Deca uživaju u tome. Kroz paralelne kapije voda se reguliše u kanal Rido, koji se zimi zamrzava i hiljade ljudi uživa u klizanju. Ovo klizalište je dugačko preko sedam kilometara i jedno je od najdužih na svetu. Mnogi studenti dolaze na univerzitet zimi na klizaljkama.
Otava je grad od oko milion stanovnika, sastavljen od većine svih svetskih nacija. Veoma je lepo živeti u Otavi, čak i zimi kada su snegovi duboki i temperature padaju i do -40°S. Ulice se čiste istog dana kada pada sneg i ljudi su propisno obučeni. Školski autobusi obično voze na vreme.
Otava je nacionalna prestonica i kosmopolitski grad. Glavna industrija u Otavi je savezna vlada, a središnji deo je Parlament brdo. Inače, Otava je kulturni centar i zaista lepo mesto za život i posete.
Otava je sedma najhladnija prestonica na svetu. U Otavi postoji više od 14 muzeja, ali Kanadski muzej civilizacije i Muzej vazduhoplovstva su najposećeniji muzeji u Kanadi. U Otavi postoji 35 velikih festivala. Kanadski festival lala, koji se održava svakog maja, jedan je od najpoznatijih Prekrasan Šato Laurier (Château Laurier) sagradio ga je Čarles Melvile Laurier (Charles Château Laurier), predsednik kompanije koja je poginula na Titaniku, 12 dana pre otvaranja hotela.
Istorija Otave nije bez razaranja. Bila su dva velika požara. Prvi je bio Veliki požar iz 1900. godine koji je uništio stotine zgrada i drvoprerađivača. Drugi požar je bio 1916. godine kada je izbio požar na Parlamentarnom brdu u Centralnom bloku. Ostala je samo Biblioteka parlamenta.
Engleski i francuski su glavni jezici koji se govore u Otavi. Čućete i mnoge druge jezike, pošto je Otava raznovrstan, multikulturalni grad, a oko 25 odsto njegovih stanovnika je poreklom iz drugih zemalja.
Otava je radost za entuzijaste na otvorenom. Osim što je dom Vlade Kanade, Otava je centar visoke tehnologije i ima više inženjera, naučnika i doktora nauka po glavi stanovnika nego bilo koji drugi grad u Kanadi. To je sjajno mesto za podizanje porodice i fascinantan grad koji treba posetiti. Otava je višejezičan grad. Približno 50% ljudi govori engleski, 32% francuski, a ostatak mešavinu drugih jezika uključujući kineski, arapski, italijanski, španski, portugalski, nemački, ruski, srpski i drugi..
Region glavnog grada Otave dočekuje više od 8 miliona posetilaca godišnje. Otava je četvrti najčistiji grad od 300 velikih gradova rangiranih širom sveta. Postoji sedam skijališta za spust u blizini Otave.
Nacionalna galerija Kanade, Kanadski muzej savremene fotografije, Laurier House, Kraljevska kanadska kovnica, Biblioteka i arhiv Kanade, Muzej valute Banke Kanade, Kanadski muzej prirode, Kanadski ratni muzej, Kanadski muzej nauke i tehnologije i Kanadski muzej Muzej vazduhoplovstva i svemira su kanadsko blago nauke i umetnosti.
Indijsko pleme Otava je u srodstvu sa plemenom Čipeva (poznato i kao pleme Odžibva.) Čipeva i Otava imaju slične običaje i govore dijalekte istog jezika, baš kao što Amerikanci i Kanađani govore engleski sa različitim akcentima. Većina indijanskih (autohtonih) naroda Otave živi u svojoj prvobitnoj domovini u južnom Ontariju. Danas ima preko 15.000 Indijanaca iz Otave. Svaka zajednica Indijanaca u Otavi živi u sopstvenom rezervatu (ili rezervatu, u Kanadi). Politički vođa otavskog benda se zove Šef (na jeziku Otava/Ojibvai). Mnoga deca iz indijske Otave vole da idu u lov i pecanje sa svojim očevima. Žene iz Otave su nosile dugačke haljine sa odvojivim rukavima i obično su nosile kožne mokasine na nogama. Još u 1800-im, neki muškarci iz Otave počeli su da nose dugačke pokrivače za glavu kao njihovi susedi Sijuksi. Drugi muškarci iz Otave nosili su kosu u stilu Mohavk. Danas, neki ljudi iz Otave i dalje nose mokasine ili košulju sa perlama, ali nose i modernu odeću poput farmerki, a perje u kosi nose samo u posebnim prilikama, poput plesa. Postoji mnogo tradicionalnih otavskih legendi i bajki. Pripovedanje je veoma važno za indijsku kulturu Otave.

Brdo Parlament sa Parlament zgradom








PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"