|
|
|
 | Sanja Lukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Buđenje
Ljubav pronađe način a sudbina pokaže put. Ono što se nije desilo nije ni suđeno živ u zemlju se ne zakopava.-Od trideste do dvadeset, od dvadeset do deset, od deset do devet, od devet do osam, od osam do sedam, od sedam do šest, od šest do pet, od pet do četiri, od četiri do tri, od tri do dva, od dva do jedan od jedan do nula, SaMoRi ni jedan. Iz nekog polusna budi me grub ženski glas, na podu do kreveta sjedi starica. Kao da se svađa sama sa sobom izgovara riječi samo njoj znane. Savija se do poda a potom viče, udara svezicom trava po zidovima, tamjanom kadi sobu, osjećam miris Bosvelije izmješan sa dimom trava. -Mi, har, da zan ia ben, od, et mil, ov.Gledam staricu u transu, tamne kože, duboke brazde bora na njenom licu izgledaju starije od nje. Uokvirene crvenim rubcem svezanim u čvor ispod brade budile su strah u mojim očima. Pogled joj siv od dima u sobi izgovori mi ime.-SaMoRa probudila si se, otvori prozor a ja napokon počeh da dišem.-Biće vremena za pitanja sad se odmori, pokupi sa poda stvari i izađe iz sobe.Ispred vrata stajala je mati, manji smotuljak dade starici, vidimo se sutra reče tiho.Uđe u sobu ljubeći mi ruke , dijete moje, moje dijete.-Mama žedna sam. Donese mi mati češu hladne vode.-Sigurno si i gladna, sad će mama da postavi sto samo za nas dvije. Skuhala sam i tvoju omiljenu supu a ima i gurabije Fatka jutros donijela punu tepsiju.Osmjehom odobrih mamin plan pokušavajući da ustanem iz kreveta. Naslonih se na prozor, sunce je prešlo svoju prvu polovinu neba. Ne miriše lipa ostali su samo smeđi tragovi ispod krošnje da svjedoče o jednom životu. Dukati, prelazim rukom preko vrata tražeći te poslednje otiske njegovih prstiju. Nisu bili više tamo gdje ih je Rahim ostavio, na mom vratu kao zavjet ljubavi, obećenje prošlosti, izdaja sudbine. U panici istresam slamaricu i ćilim.-Mama gdje su ?- Dukati SaMoRa, sutra će ti ih Hadžera donijeti.-Hadžera! -Starica koja je bila u sobi kad si se probudila, ciganak koja te je vidjela u povojima kad si se rodila. Tri dana i tri noći bila si u komi. Parohijski popo je dolazio a hodža Mustafa je još u džamiji. Nije se odvajao od tvog kreveta dva dana a treći je otišao u džamiju da se moli.-Da li zna tata?-Zna ćeri, Hadžera mu je javila u povratku kući. Idemo da ručamo nas dvije,biće vremena za priču.-Amin mati.Mati me zagrli tako snažno ne govorći više nista, poželjeh da ostanem u tom zagrljaju bespomoćna, poput ptića koji ispadne iz gnijezda. Nigdje dijete nije tako sigurno kao što je u naručju majke.
|
