O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


VERUJ U PESMU O LJUBAVI

Slađana Milenković
detalj slike: KRK Art dizajn

 

Veruj u pesmu o ljubavi


 

Ljubavna poezija privlači pažnju čitalaca danas, a skoro da nema pesnika koji se nije ogledao u ovoj pesničkoj vrsti. Kakva je suština stiha koji peva o ljubavi i kakav je život ljubavne pesme danas, pitanja su koja zaokupljaju pažnju filozofa, a ne samo pesnika. Još je Pitagora stvaranje video kao komunikaciju sa kosmosom, a kosmos kao veliku harmoniju koju samo veliki umetnici mogu da čuju i prenesu. U toj harmoniji bivstvuju stvaraoci. Mnogo kasnije, Kjerkegor, filozof strepnje, rekao je da bistvovanje spaja sva bića što će naročito uticati na modernu liriku.
Imperativ moderne poezije uopšte, savremene ljubavne poezije posebno,  jeste metafora, kao stilska figura, metafora kao način sagledavanja sveta, način komunikacije pesnika i stvarnosti. Rembo smatra da se istinitost u pesmi događa, da svako doživi svoju istinitost i to u metafori.Metafora može da budeobjašnjena i kao inadekvatno određivanje jedne stvari, odnosno pisanje o jednom, kao da je to drugo, kako je rekao princ srpske poezijeBranko Miljković:«suština metafore nije u tome da nešto znači već da postoji. Pošto se izvrši izbor reči i tako odredi verbalni domen pesme, reči treba rasporediti i pesmu na taj način odrediti sadržajno. Jer sadržaj pesme nije neki događaj ili emocija već avantura reči zahvaćenih jednom igrom stvaranja.»Pesnik rečima ne kazuje ono što je hteo da kaže, već pronalazi u sebi ono što do tada nije znao, pesma je njegovo otkrovenje. Tako pesnik rečima otkriva ljubav i iznalazi sebe i svet, kroz stihove sve više i više.
Pesnika treba posmatrati kao mističnu tvorevinu, on je do kraja nepoznat samom sebi ali i dosadašnjoj nauci, poeta pokušava da dopre do suštine bića. Pesnik je čovek-reč, on je simbol svetlosti reči, ljubavi između Neba i Zemlje. Njemu je dato da sazna nešto što je običnim ljudima nevidiljivo i da im kroz stihove to da. Pesnik podseća čitaoce na predmetnost i na ljubav koju su zaboravili ili im otkriva onu i onakvu ljubav koju do tada nisu znali. Jedna reč samo, otkriva nove svetove, iznalazi nov smisao,
Ljubavna poezija objedinjuje različite činioce i miri suprotnosti. To je svojstvo ove poezije. Stroga pesnička forma koju poštuju neke pesmenastavlja lozu simbolista. Alogične slike, neodređenost koja prelazi u nejasnost ili asocijativno nizanje reči su osobine koje potiču od nadrealista. Neki od simbola koje pesnici koriste su bar delom nadreastičkog porekla, pre svega: san, ptica, noć i delimično bilje. Strogim simbolističkim oblikom, oni najbolji su ukrotili nadrealističke simbole. Ljubavna poezija je sastavljena od mreže slepila i vida, znanja i neznanja.
Pišući poeziju, ljubavne pesme, neki autori teže da dostignu ili da iskažu čistu lepotu osećanja, a drugi pak osećaju da su nemoćni da potpuno izgrade svet čiste lepote i značenja koji ljubav daje. Ljubavno osećanje obitava u još neostvarenom delu stvarnosti i zato ga u ostvarenom i završenom ne treba ni tražiti, ono je kao savršenstvo moguće jedino i samo u pesmi.
Početak, podstrekljubavne pesme je u stvarnom, u nečem konkretnom, u detljau, u onome što tek treba da se unese u našu svest i podsvest. Pesnik pronalazi reakcije svog mentalnog bića na stvarnost i događaj, te reakcije mogu biti misaone, asocijativne, intuitivne, emocionalne i imaginativne, i stihovi ne smeju biti podupirači nego mora svaki da stoji sam za sebe i da se izrazi do kraja.
Pesnicispajaju poeziju i kritički duh ističući da pesma nije samo emocija nego i svest o emociji. Čista, prava poezija je sama sebi uzrok i cilj, a svet, naš pojavni u komeživimo, nije vidljiv. Ljubavna pesma se može samo pevati, slušati i sanjati. Njena glavna obeležja su da bude jednostavna, sugestivna i intimna. Poezijom o ljubavimožemo izmeniti odnose i život sam.Pesme ljubavi znaju tajnu i nikad je ne kažu, mi to samo naslućujemo i osećamo. Svaku tajnu zamenjuju rečima, verujući u ljudski govor i pesmu o ljubavi.





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"