|
|
|
 | Sanja Lukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Pokloni
Po rođenju sam dobila dva poklona, jedan su mi obuli na desno stopalo zovem ga život drugi mi je na lijevom stopalu taj zovem sudbinom. Ni danas ne znam ko je od nas troje stariji, ja život ili sudbina. Znam samo da svako ide svojim dijelom puta, svojom prečicom i da smo bliže kraju nego početku. Znam, bili smo zajedno kad sam se rodila i da će mo ponovo biti zajedno kad duša napusti tijelo. Tri noći po rođenju dolazile su Suđenice, kažu da djed nije gasio kandilo i da sa stola hranu nisu dirali. Posebno za tu priliku stajala je i pleta rakije. Vjerovalo se ako su Suđenice dobro raspoložene život i sudbina biće manje teški na nogama onih koji koračaju. Prvu noć po rođenju Suđenice su morale da odrede dužinu života. U kući se pjevalo i igralo do svitanja, samo da neko ne naljuti Suđenice. Voljele su čuti radost, pjesmu,osjetiti sreću zbog rođenog djeteta. Vjerovalo se ako su dobro raspoložene biće naklonjene I djetetu. Drugu noć radost u kući je morala biti veća, tu noć Suđenice su odlučivale o sreći i zdravlju djeteta. Ne kaže narod uzalud,ko se rodi bez sreće bolje da se rodio nije. Treća noć je ona najteža, umorni od slavlja i domoćini i Suđenice budni trebaju dočekati zoru. Tu noć djed na stol stavi pletu sa vinom, da se nađe Suđenicama od ove noći će zavisiti ljubav novorođenog djeteta i više ništa neće biti isto. Toga se djed najviše plašio, straha sto se uselio u sve pore života a onda se pretvarao u čežnju. Plašio se bola od kog će se rascjepiti njedra djevojačka, bola koji će i kost da isječe bola što dušu od tijela može da rastavi. Ispričala mi jednom mati da je djed tu noć na koljenima dočekao zoru, moleći Boga da me spasi tog bola. Sa lijeve strane ispod grudi tamniji od noći našao se mladež na koži. Proročanstvo za koje je znala i stara ciganka. Ljepota sakrivena poput otrova u đurđevku opojna i nevina. Strah oca i majke, strah djeda, strah sudbine i života. Uspava sunce Suđenice, majku i mene ostavljajući otvorena pitanja životu i sudbini. Dani su bili sve topliji noći pune zvijezda ispunjenih nadom. Varoš je imala svoja pravila i svoj život u jarmu vremena. Šaputalo se kako se SaMoRa obećala Rahimu i Rahim SaMoRi. Hodža Mustafa, Kareem i mama su često razgovarali ali dan za svadbu nisu odredili. Čula sam Mustafu za miraz daje tridest dukata, Kareem je imao samo jednu želju da me vidi sretnu sa Rahimom.-Mustafa ostavi miraz imamo dovoljno, nego da riješimo pitanja Varoši. Ti i Bisera ….-Nije vrijeme Kareeme da se riješavaju duhovi prošlosti, SaMoRa se udaje sa darovima i mirazom .Tu se završi njihova besjeda a ja sva ustreptala, drhtim od svježine proljećnog vazduha čekam Rahima. Ko nije čekao ljubav taj ne zna šta znači čekati, ne znam da li čujem otkucaje srca ili otkucaji čuju mene. Sve češće mi Hadžera navrati u misli ima jedno naselje nedaleko od Varoši poslednjih godina su je tu vidjeli, kažu dok ne završi posao ne napušta naselje. Neki su je zvali vješticom. Pričalo se da ima moć i da je sa samim đavolom u službi, a drugi su opet vidjeli samo staru ciganku bespomoćnu koja je znala pronaći utjehu radoznalim očima. Osta mi pogled na strmoj kaldrmi, prepoznala sam ga po mirisu buhura. Zvijezda nebeskih sjaj stade mi u oči, svi strahovi i brige nestadoše, sve slutnje i proročanstva zanijemiše pred ljubavlju većoj od života. Najveće su one ljubavi koje se nisu desile, a ako se nisu desile kako znamo da su najveće? Osjećamo, tom ljubavlju se hrani duša to su oni sudbinski suretni kad se ponovo prepoznate u nekom novom vremenu ovog puta obučeni u ruho subine. Ozari mi lice miris krina dok nijemo gledam njegove tamne oči. Pogled u kom su ostali snovi od juče u kom živim nekim drugim životom. Oči koje su me gladne i žedne u kojima sam samo njegova. Svi su pričali o ljepoti Biserine kćerke samo je Rahim vidjeo ljepotu moje duše.
|
