O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


IGRA STIHOVIMA - BEZGLASNIM JEZIKOM

Slađana Milenković
detalj slike: KRK Art dizajn
 

IGRA STIHOVIMA - „BEZGLASNIM JEZIKOM“

(Simo Potkonjak Gde je sutra : dečije pesme za bake i deke, Inđija : Narodna biblioteka "Dr Đorđe Natošević", 2022)


Prof. dr Slađana Milenković
 
Novom zbirkom poezije, pesnik i kritičar Simo Potkonjak otkriva se kao pesnik blagog humora, slika detinje doživljaje pod budnim okom bake i deke, snažno i uverljivo. Obradovao je čitaoce ovim lepim štivom za decu i to je dokaz da uprkos protekloj godini koja je delovala apsurdno nihilistički na svim poljima ljudskog delovanja, i u najtežim i mračnim, demorališućim uslovima, može da se napiše ovako lep, pun humora i optimizma rukopis. Ova knjiga vraća veru u dostojanstvo čoveka, poljuljano pandemijom virusa kovid 19, na mikroplanu, koji je svakom pojedincu i jedini važan plan, u onim trenucima osame dok čitajući naša individua doživljava prosvetljenje ili katarzu i uznosi se u više sfere moralnog i estetskog. Iz tog saznanja ali i iz estetskog, didaktičkog, čak i naučnog, proizilazi stvaralaštvo Sime Potkonjaka.
Ovaj pesnik i erudita još jednom se potvrđujeikao vrstan poznavalac srpske književnosti uopšte, posebno književnosti za decu i mlade, jer ispisuje originalne, raspevane pesme na Zmajevom tragu, vodeći dijalog sa ovim našim začetnikom moderne srpske poezije za decu, ostajući u sadašnjem trenutku, savremen i aktuelan ali zmajevski razigran, kratkog stiha i vedrog humora. Svojom duhovitošću osvaja odmah u kratkoj prološkoj pesmi u kojoj kaže da nas očekuju pesme „Iz pesnikove / apoteke, / lek / za bake i deke...“ Eruptivni humor isijava sa stranica knjige „za bake i deke“, kako autor u podnaslovu određuje zbirku, iako ne „očekuje stručnu pohvalu“ nego sam „onu najvažniju, od dece“, tih iskrenih bića koja u umetničkom delu nepogrešivo prepozanju istinu i iskrenost, on dobija svaku pohvalu i od struke i nauke.
Ovaj kompleksan stvaralac opredelio se da posle romana „SamoUBISTVO pisca“ u kojem je čovek usamljenik pisac, ponudi javnosti ovu zbirku pesama za decu. Pošto je pre toga objavio „Anjine čizmice i Čarobni trotinet“, nova zbirka je logičan sled u ciklusu stvaranja. Pred nama je intimna hronika doživljaja dece i ljudi iz njihovog okruženja, ispisana bez pretencioznosti da podučava, jednostavnim, kratkim rimovanim stihovima, bez izveštačenosti. Potkonjakova snažna imaginacija na najbolji način spaja lirsko i humor svakodnevice, malu životnu sreću, u izvornom dečjem pejzažu, kako u pesmi „Osmeh“ kaže:
Između oka i srca – osmeh.
I smešak,
ko vetra dašak.
Potkonjak kao majstor stihoigre na malom prostoru spaja tradiciju i modernost. On dobro zna da je za decu sve igra, oni doživljavaju svet putem igre, igra je za njih jedina stvarnost i način izražavanja emocija, doživljaja, želja, zato je igra jedan od njegovih osnvonih motiva. On se u ulozi deke i pisca svakog dana igra sa unukom Stefanom neobičnih i to govornih igara, u kojima je upravo srž njegovog pevanja u „Bezglasnom jeziku“:
Bezglasnim
jezikom,
deda i beba
Stefan,
pričaju svaki dan.
Oni pričaju, igrajući se i stvaraju, tako stvarnost, svakdanji život naš, oblikuje pesničke slike, ispisuje stih. Razumevanje između njih je univerzalno, od postanka sveta, odvajkada i ove pesme nas vraćaju ponekad na početak našeg čitalačkog bavljenja književnošću, na uspavanke, tašunaljke, pune onomatopeja, ritmičnih slogova karaterističnih za najmlađi uzrast. Pisac tematizujući stvarnost unosi u pesme kućne ljubimce kuce i mace, muve, ose, koke, razne životinje, plišane igračke, beba u pesmama kao mravojed zabavlja odrasle, Stefan „korača i uživa“, spava, drži „čas plakanja“, da li razmažen ili ljut. Ispisujući svojevrsnu biografiju bebe, bake Mice i autobiografiju deke Sime, glavni junak ove knjige, Stefan, naslikan je u raznim situacijama najčešće sa bakom i dekom ravnopravno, naravno tu su i mama i tata. Uvodi u pesme i praznike, likove poput Božić Bate i Deda Mraza, a razigrana mašta i nojeve i krokodile, slavne fudbalere, oslonjen na tradiciju i na naše pesničke velikane. Porodične pesme, pesme za decu i o deci, o životinjama, o prirodi, igri, sve su to mogući krugovi u koje se mogu svrstati ove pesme. Istraživačke, podstiču radoznalost i pitanja na koja svako ima svoj odgovor, šire optimizam i obasjavaju našu svakodnevicu:
„Za sunce
mrak u crnoj boji
i ne postoji.“
            Znajući da nikad mlađi nećemo biti, zajedno, deca i mi, odrasli, tražimo isto, da vidimo - „Gde je sutra“, kroz ovu stilski i humorno uravnoteženu zbirku i nađemo odgovor u stihovima, u sebi.
 





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"