|
|
PJESME S PROZORSKOG STAKLA | Nataša Sokolov | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Najvećem pjesniku Jednog sam se dananašla u tvojoj pjesmi.Upravo u svakom stihuotvarao se tvoj svemir.Miris trešnjinih cvjetovazamirisao je u tijelo.Tvoje su mislikao rasplamsane rukeogoljivale crvenilo mojih vena.Pjesma je zadrhtalakao dvije nabrekle bradavice,ispod tvojih sramežljivihdodira navrlo je mlijeko.Sasvim polako, na prstima,postaješ moj najveći pjesnik.
Pjesme s prozorskog stakla Nakon što sam polizalatvoje Pjesme s prozorskog stakla,najradije bih pobjegla od svoje pjesmei nijednu više ne bih zapisala.Sakrila bih se u tvoju januarsku poezijui u snijegu slova mijesila male anđele.S tvog bih pera jela kupine.Ti bi bio tigar i ratnikkoji puše kroz slovai riče sve do mog zadnjeg stihagdje se lome riječikad se spotaknu o kamen.Onoga jutra, kada tvoje vjeđejoš nisu razaznavale moje ime,isklesala sam gnijezda i skrila vjetarda ne bi otpuhnuo mrvicetvoje Zadnje pjesme.
Usporednica Uvijek si iznova dolazio po riječi,uvijek sam iznova dolazila po smijeh.Debela je nit pogledatražila šav među nespretnim dodirima.Jučer smo se sreli u snovima.Prepoznala sam lica svih tvojih predaka.Jutru sam nadjenula ruho šutnje,što ću sad sa spoznajom,sad ju vrijeme nikad više neće izbrisati.Cijeli je moj život bio jednosâmo traženje – tebe!Sada dolazim kao usporednicabez dodirne točke,na mrtvo blijedom papirnatom polju. Pjesma Drave Čiju ti je pjesmu danasnapisala zaleđena rijeka?Gola pȉtam hladno jutroi pokrivam usnule stihove.Tu, pod iznemoglim tokovima,rađa se tišina.Nitko ne zna milovatišutnjom kao ti,moja rijeko.Sada s jatom kormoranakoji crne tvoj labuđi pjevmeđu žbunje krijumčariš riječi.
Prepev sa slovenskog: Željko Perović
|