|
|
|
ANGAŽOVANA POEZIJA BILJANE Z. BILJANOVSKE – GLAS MIRA I OSVAJANJE SLOBODE  | Doc dr DOMENIKO PIZANA | |
| |
ANGAŽOVANA POEZIJA BILJANE Z. BILJANOVSKE – glas mira i osvajanje slobode
Doc dr DOMENIKO PIZANA (doktor teoloških nauka)
Poezija koju Biljana Z.Biljanovska nudi svojim čitaocima je poezija socijalnih vrednosti i značaja. Autorka, nezavisna novinarka/analitičar, esejističar, pisateljica i prevodilac, bavi se analizmom aktuelnih stanja u njenoj domovini, Makedoniji, koja zadnjih desetak godina preživljava vrlo teške i kompleksne situacije. Autorka živi svoju poeziju kao jedan „civilizacijski napor„ o čemu svedoče veći deo njenih stihova gde teme o ljubavi, slobodi, miru odjekuju jednim snažnim semantički intenzitetom.Čitajući neke od pesama Biljane Z.Biljanovske može se zabeležiti vrisak tekobnosti što se izvija iz njene duše kada evidentira pogoršanje odnosa između Istoka i Zapada, čime objašnjava ono zašto njenog pesničkog pogleda koji se projektuje kroz san i gde potreba za ostvarenje mira postaje lirski jezik srca: „Verujemda je svaki pesnikbar jednom snevaovečni mir međ' ljudima,slogu i razbormeđu svim narodima!I ja ovaj san snevamveć punih pet decenija,samo ga prevrćem po glavii drugačije bojim:Jednom krenem s Isotkau ružičastom ruhu,drugi put sa Zapada,pa ga zeleno obojim!..„ Čak se čini da pesnikinja snu pripisuje čas značaj jedne aktivnosti noćne misli, zatim su to određeni psihološki aspekti, dimenzije određene fantastične iluzije sa značenjem jedne želje, projekta, ideala; sem toga i te kako prosijava i jedan koncept o snu sa prevashodnim terminima jedne „utopije ili alegorisjkih društvenih modela. „...narodi iz celoga sveta?...rukuju se, pozdravljaju, grle/i svi u glas ponavljaju na svim jezicima/MIR MEĐU SVIM NARODIMA SVETA! „ U poeziji Biljane Z. Biljanvoske ima prostora za uzvišenje osećanja ljubavi, što je predstavljeno stihom sa slikom o „skolništu„ gde se percepira toplina ruku i osećanja utehe („...Među mojim rukama/ima uvek mesta/za utehu, da ti sklonište/ spremim – ljubavi moja!„); delikatne slike koje uveravaju o harmoniji jedne versifikacije koja obuhvata telo, um i misao, o čemu sama autorka kaže: „... Među mojim mislima ima uvek stihovakojima vezem novo ruhoza tvoju slobodu –ljubavi moja!„ U pesmi o „Feniksu„ autorka ostavlja silan utisak stigmatizacije njene „sadašnjosti„ viđena kroz prizmu minulih bitki njenih predaka i brojnih revolucionara, ali i tužni poziv protiv „...nepravdi, laži, ucena...„ koj kao da postaje jedno eukaristično osećanje „bolno i mučno: „... ostavite nam Mir bar/da imamo gde decu da podignemomo/ ali i vaše duše/ da spašavamo...„ Znači, poezija Biljane Z.Biljanovske je „angažovana„ onamo kada ona na stranicama, na kraju rečenica ostavlja prostor za „stvaranje priče i vrednosti„ ne samo kao glasnik slobode, one slobode što u njenoj pesmi „Sloboda miriše„ ima „...miris tek ispeenog hleba? ukus sveže izvorske vode...„, lepota jednog pogleda na jutro i cvrkut ptica; ona sloboda koja se zaustavlja čak i pred lavežom pasa „ ...dok ih vode u jutarnju šetnju...„ i macama koje žure da „...uzmu svoj doručak...„; ona sloboda koja uspeva da ushiti i tada kada „...iz daljine dočujem/ zvon crkovnih zvona najavljujući molitve...„. U ovoj pesmi postoji jedna vrisak slobode malih i velikih zbivanja koje pesnikinja, iz svoje prizme viđenja fizičkih mesta i postojanja, transformiše u jednu univerzalnu vezu: „...SLOBODA što se bez granica širiiz mog tajnog uglado celoga sveta.„ Da zaključim, čini mi se da mogu sasvim slobodno da kažem da poezija Biljane Z.Biljanovske sledi jedan idealni put u unutrašnjosti jednog „istoriski situiranog konteksta„ zbog čega na određeni način postaje i svojevrsni „Glasnik bezglasnih„ preko onog idealnog prelaza koji nalazi u potvrdi ljudskih vrednosti i prava u pokretnom centru jedne lirike koja postaje pravi „etički poj„ a da ne zapadne u bilo kakve rasprave ili retoričke izjave.U stihovima pesnikinje skoro svuda nailazimo na ogoljivanje jednog mučnog načina doživljavanja onog „utonuti unutar sebe„ što ne postaje procena, već pogled o realnosti života, jednim smirenim odnosom i konkretnim osećanje o sopstvenim i tuđim doživljajima. *** 1. PESNIKINj SANZbog Desnake Maksimović Verujemda je svaki pesnikbar jednom snevaovečni mir međ' ljudima,slogu i razbormeđu svim narodima! I ja ovaj san snevamveć punih pet decenija,samo ga prevrćem po glavii drugačije bojim:Jednom krenem s Isotkau ružičastom ruhu,drugi put sa Zapada,pa ga zeleno obojim! Ali sadržina je uvek ista:narodi iz celoga svetanavalili sa svih stranau bojama spektra -rukuju se, pozdravljaju, grlei svi u glas ponavljajuna svim jezicimaMIR MEĐU SVIM NARODIMA SVETA! *** 2. MEĐU MOJIM USNAMA... Posvećeno mojoj domovinii svima mojim prijateljima! Među mojim usnamauvek počivatvoje ime- ljubavi moja! Među mojim rukamaima uvek mestaza utehu, da ti skloništespremim – ljubavi moja! Među mojim mislimaima uvek stihovakojima vezem novo ruhoza tvoju slobodu – ljubavi moja! *** 3. FENIKS Između ovih kostiju i mesamoga umornoga telaprepliću se duše svih mojih predaka:pradedova i dedova,majčinih i očevihmeđu njima i brojnirevolucionari.I danas kada mi životzatvara vrataobezličuje menezasluženim nepravdama,u meni se njihova krv uzburkazaurla iz dubinabudi me noćupodstiče danjuda iz pepela se njihovog vinemkao Feniks ptica da raskrilim krilakako bih pred celim svetom uzviknula:- DOSTA, DOSTA LjUDIsvim ovim ucenama, pretnjamanepravdama i grabljivošću,ostavite nam Mir barda imamo gde decu da podignemoali i vaše duše da spašavamo. *** 4. SLOBODA MIRIŠE ZNAŠ LI KAKO SLOBODA MIRIŠE,Ne pitam, već kažem –Kada osetim mirisTek ispečenog hleba,Kada okusim svežinu Izvorske vodeKada me jutrom ranoU samu zoruProbudi poj pticaNa obližnjoj šljivi,Kada zalaju psi koje vode u šetnju,Kada mace dotrčeDa svoj doručak uzmu.Kada iz daljine stigneZvon crkevnih zvonanajavljujući molitve -eto sve to meninosi miris slobodeSLOBODA koja se bez granica širiiz mog tajnog uglado celoga sveta. ***
|