O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA





Poezija
Proza
Praznični karavan 2023/24













Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Dečji kutak


ŠKOLA

Nebojša Dabić
detalj slike: KRK Art dizajn




ŠKOLA

 

Ja ne volim mrak.

I to,

kada ne umem da ga uplašim,

problem rešim i osvetlim.

Zato želim mnogo,

i svašta da naučim.

Da steknem veštine,

i znanja razna,

da mi glava ne ostane prazna.

 

I još želim,

da budem srećan.

I zato hoću,

da učim i noću.

 

A dok sam bio rastom mali,

i na početku velikih saznanja,

naučio sam da puzim,

hodam i govorim.

A umem i da ćaskam,

i o koječemu prozborim.

 

Saznao sam i za tu njivu plodnu,

jako zgodnu,

za srce i teme,

a ja sam seme,

i cvet suncokret

 

Ta se njiva protiv bola,

zove škola.

U njoj okrećem glavu,

svetlu znanja, i imanja.

 

I dobro je,

što postoje škole razne.

I što nikada nisu prazne.

Poređane po visini,

kao planine uspinjanja,

sa kojih ostvarujemo

blistava očekivanja.

Okupani lepotom

i zanosom života,

u kom se zlati Sunce,

i govore učiteljice.

  

 

BIBLIOTEKA

 

Gledao sam

i video,

kretanja i pojave razne.

Nešto sam razumeo,

a ono što nisam,

zagolica mi radoznalost.

 

I poželeh da saznam,

i zavoleh da posmatram.

I morao sam u sebe,

sve uredno da poređam.

Da ne nastane zbrka,

od koje može da zaboli glava,

i stomak da se uznemiri.

 

I tako zavoleh red,

i sada njemu težim.

 

A pri svemu tome,

ugledah se na jednu kuću,

sličnu školi i vrtiću.

Ona ima svoje prozore,

vrata i dimnjake,

vrapce i golubove.

U njenim sobama

nema igračaka,

i ne deli se užina.

U njoj nema ni kreveta,

pa se tu i ne spava.

 

Ta je kuća lepa,

 još od pamtiveka.

Za svo znanje i neznanje,

u njoj ima leka.

Na policama mnogim,

uredno složene,

za sve tajne i sve brige,

odabrane stoje knjige.

One čekaju,

da ih deca pročitaju.

 

 

FISKULTURA

 

Kada čitam,

u sebi misli okrećem,

prevrćem, uvrćem i preplićem.

Tako radim vežbe za glavu,

jer onda lakše razmišljam.

Dok je punim i praznim,

vežbam da govorim.

A kada jezik umorim,

tada vežbam da ćutim,

i tako ga odmorim.

 

Kada radim vežbe za oči,

gledam dugo i daleko,

polako, i u krug.

A mogu i u natrag.

U sebe da se zagledam.

I to vežbam.

 

Ako hoću mišiće da isteglim,

u mačku se zagledam,

pa je imitiram,

i na sve strane se izvijam.

 

A kada mi se trucka,

ja potrčim, i vežbam da dišem,

dok u mestu skakućem.

 

Ako hoću da slušam,

vežbam uši da zatvorim.

Pa se koncentrišem,

i tišinu mogu da čujem.

 

I kada sve to izanaliziram,

mogu dobro,

da se naspavam.

 

 

PESMA

 

To je u stvari,

jedna srčana česma.

Otvoriš je,

i tada sve poteče.

Izlije se, na sve strane zažubori,

kad ti se srce otvori.

 

I tako dalje i dalje,

teče to bogatstvo.

I ono može da se daje,

i da se deli,

i svima da se pruži,

jer bogatstvo tome služi.

 

Pesma može da se peva,

recituje, šapuće,

ili da se kaže glasno.

Ali pre svega toga,

ona mora da se živi,

i to je sasvim jasno.

 

Kad proživiš nešto,

nije važno šta i kako,

i kada uvidiš,

da se to nešto završilo,

onda možeš da se setiš,

i pamćenje osvetliš.

Sve na svoje mesto smestiš.

Da poređaš redom,

događaje, misli, slike,

zvuke i osećanja.

 

Onda možes da objasniš,

i sve iz sebe,

da izgovoriš.

Ili da oćutiš.

 

Ali da zapišeš.

Čisto,

da se ne zaboravi,

pesma.

 

  

MUZIKA

 

Muzika je, moji dragi,

jedna sila,

zbog koje možeš da se zagledaš,

u nečiji glas.

A možeš i da zakasniš,

na poslednji čas.

Zbog nje možeš da usniš,

u sred bela dana,

i da ti ručak,

samo vazduh bude hrana.

Zbog nje razumeš, vidiš i znaš,

sve ono,

što samo tebi pripada,

jer ga samo ti ispunjavaš.

 

Ona postoji na svim jezicima,

samo što se zbog nje,

zubi i usne drugačije pomeraju,

a oči u vis zagledaju,

i sklapaju.

 

Kada treba,

ona može da zagrmi,

i raskine oblačne, sive lance,

i u srce, svetlo da unese.

Može da izvije usne u osmeh,

pa da usta, postanu zlatousta.

 

Neko može da je čuje,

a neko je u svemu vidi.

I ona je baš takva,

kako se kome svidi.

 

Muzika je kad se rodi dete,

i kada se izlegne pile.

I onda je to recimo,

novokomponovana muzika.

U tom slučaju,

kompozitor je mama priroda,

i tata prirodnjak.

 

Kada se rodila,

u sve se uvukla,

i zaključala.






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"