O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


SIMO JELAČA - OTAVA

Simo Jelača

ZNAMENITOSTI I LEPOTE KANADE

(OTAVA)


Dr SIMO JELAČA



OTAVA



Отава, главни град Канаде


Otava se nekada zvala Bajtaun po pukovnika Džonu Baj, inženjeru koji je nadgledao izgradnju Rido kanala. Tokom 1855. godine Bajtaun je brojno povećan i registrovan kao Otava. Izgradnja zgrade parlamenta počela je 1860. godine, a završena u 1866. godini. Konfederacija Kanade stvorena je godinu dana kasnije, 1867. godine, tako da su prvi poslanici počeli odmah da rade u Otavi.
Otava je nacionalni glavni grad Kanade. To je slikovit i bezbedan grad, jedan od najsigurnijih gradova u Kanadi. Otava je kosmopolitski grad, sa muzejima, galerijama, scenskim umetnostima i festivalima, ali i dalje ima osećaj malog grada i izuzetne pristupačnosti. Engleski i francuski su dva glavna jezika koji se govore u Otavi. Takođe ćete čuti mnoge druge jezike, uključujući kineski, arapski, italijanski, španski, ruski, portugalski, nemački, mađarski, rumunski i srpski, pošto je Otava multikulturni grad, sa oko 25 odsto njenih stanovnika poreklom iz drugih zemalja.
Parlament Kanade, (Parlament Hil), sagrađen je visoko iznad reke Otave, ukrašen u Neogotskom stilu objekata građenih u drugoj polovini 19. veka. Najistaknutiji je toranj mira, koji deli Donji dom i Senat. Ispred zgrade Parlamenta je Večni plamen, zapaljen 1966. godine u znak sećanja na stogodišnjicu kanadske konfederacije, a iza zgrade je vrt skulptura. Tokom leta, smena straže odvija se na travnjaku ispred Donjeg doma parlamenta, ukoliko im vremenski uslovi dozvoljavaju. Ispod Parllament Hila je divna staza koja vodi pored reke Otava.
U Otavi se spajaju dve reke: reka Otava, koja dolaze sa zapada a reka Rido, pritiče sa juga, sa njene desne strane. U Otavi ima mnogo parkova i mesta za rekreacije. Jedan od najboljih i najvećih je Munis Bei park, koji se nalazi na desnoj strani reke Rido, sa gradskom peščanom plažom. Rečni nivo se reguliše branom iznad vodopada u Hedž bek parku, održavajući nivo reke visokim, tokom leta, podešenim za treninge i federalno kajak takmičenje. Tokom tih dana postavljju se na stotine šatora za prodaju suvenira i hrane. Hiljade posetilaca uživaju slušajući izvedbe muzičkih bendova. Neposredno ispod mosta su vodopadi, divna prirodna atrakcija, mesto za svakodnevne posete brojnih posetilaca i redovnih šetača. Vodeni šum prija svačijem uhu, dok stotine ptica cvrkuću na svim stablima iznad stena i reke. Od pada vode rasipaju se milioni kapljica kroz koje se svetlost prelama u vidu duginih boja. Tu deca uživaju. Na drugoj strani reke kroz paralelne brane reguliše se nivo voda u Rido kanalu, koji zimi zamrzava i hiljade klizača na njemu uživaju. Ovo klizalište je dugačko preko sedam kilometara (7,8 km) i jedno je od najdužih u svetu. Mnogi studenti dolaze na univerzitet u zimskom periodu na klizaljkama.
Otava je grad od oko 1,1 miliona stanovnika, gotovo svih nacija sveta. Veoma je lepo živeti u Otavi, čak i u zimskom periodu kada je sneg dubok i temperature padaju do minus 40°S (Celzijus). Ulice se čiste istog dana kada sneg pada i ljudi su adekvatno obučeni. Školski autobusi obično voze na vreme.
Otava je nacionalni glavni i kosmopolitski grad. Glavna industrija u Otavi je federalna vlada a centralna tačka u gradu je Parlament Kanade. Grad je inače, kulturni centar i pogodno i lepo mesto za život i posete.
Sledeće znamenitosti karakterišu Otavu:
- Ime Otava potiče od Algonkin reči Adave, što ima značenje trgovine, pošto je oduvek bila važan poslovni centar.
- U 1857. godini Kraljica Viktorija odlučila je da Otava bude glavni grad Kanade.
- Otava je sedmi najhladniji glavni grad u svetu. Ostali koji spadaju u red najhladnijih su: Ulan-Bator u Mongoliji, Astana u Kazakhstanu, Moskva, Helsinki, Rejkjavik na Islandu i Talin u Estoniji.
- U Otavi postoje 4 različita godišnja doba, od kojih su proleća lepa po zelenilu, a jeseni najlepše po crvenim bojama drveća. Leta su dosta topla, a zime ponekad i suviše hladne.
- Skoro polovina stanovništva je mlađe od 35 godina, što Otavu čini jednim od najmlađih gradova u zemlji.
- U Otavi postoji 14 muzeja: Kanadski Muzej Civilizacije, Kanadski dečiji Muzej, Kanadsji poštanski Muzej, Nacionalna Galerija Kanade,Kanadski Muzej savremene fotografije, Laurijer kuća, Kanadska Rojal Kovnica novca, Biblioteka i Arhiv Kanade, Muzej novcakanadske bankeC, Kanadski Muzej Prirode, Kanadski vojni Muzej, Kanadski Muzej Nauke i tehnologije iKanadski Muzej Avijacije i vasione. Od Csvih muzeja najposećeniji su Muzej Civilizacije i Muzej Vazduhoplovstva. Takođe je veoma značajna Nacionalna galerija.
- Postoji 35 velikih festivala u Otavi. Kanadski Tjulip festival, koji se održava svakog maja, je jedan od najpoznatijih.
- Prelep je Šato Lurie hotel za koji se kaže da ga posećuje duh Čarlsa Melvil Hajesa, predsednika kompanije koja je izgradila hotel. Hejs je umro na Titaniku, 12 dana pre otvaranja hotela.
- U Otavi postoji amfibijsko vozilo, namenjeno isključivo za turiste, koje ulicama ide na točkovima kao autobus, a na reci Otavi kao hidrobus. Vožnja u tom vozilu, naročito dok plovi rekom, veoma je atraktivna.
- Posetioci Otave mogu odsedati i u hostelu koji je nekada bio zatvor u 19. veku.
Utisak je da u Kanadi nema lepšeg grada od Otave tokom kasne jeseni, druga polovina septembra i prva polovina oktobra, kada sve drveće dobija gotovo crvenu boju i izgleda zaista nestvarno. U Otavi, kao glavnom gradu zemlje, proslavlja se praznik ''Dan Otave'' svakog prvog jula, kada gotovo svi njeni stanovnici prisustvuju velikom vatrometu. U Otavi se tokom februara meseca održava takozvani ‘’Vinterlund’’, gde umetnici u parku prave figure od leda. Svake zime izrađuju se drugačije figure, koje su naročito atraktivne za decu školskih uzrasta.
Istorija Otave nije bez razaranja. Postojala su dva velika požara. Prvi požar bio je 1900. godine, koji je uništio stotine zgrada, najviše drvnare. Drugi požar 1916. godine izbio je na Parlamentu u centralnom bloku. Jedini deo neoštećene zgrade bio je Biblioteka parlamenta.
Grad Otava je prijatno mesto za posetioce, entuzijaste. I ne samo da je sedište federalne vlade Kanade, To je centar visokog tehnološkog potencijala, i ima više inženjera, naučnika i doktora nauka po glavi stanovnika nego bilo koji drugi grad u Kanadi.
Rangirana kao najobrazovaniji grad u zemlji i četvrti je najčistiji grad od 300 većih gradova širom sveta. Otava je takođe poljoprivredni centar istočnog Ontarija i ima više poljoprivrednog zemljište nego bilo koji drugi grad u Kanadi. Otava je sedište više od 1.800 tehnoloških kompanija, koje zapošljavaju više od 76.000 ljudi. Postoji pet univerziteta i dva fakulteta u Otavi. Ima 247 otvorenih klizališta.
Postoji i sedam brdskih skijališta.
Većina ontarijskih Indijanaca i sada živi u rezervatima, u svojim originalniim domovima u južnom delu Ontarija. U okolini Otave živi oko 15.000 Indijanaca.

Klizaliste na Rido kanalu, Otava


Politički vođa indijanskog benda se zove glavni (po Odžibva jeziku). Mnoga indijanska deca Otave vole da idu u lov i ribolov sa svojim očevima. Žene im nose duge haljine sa rukavima i obično nose kožne mokasine na nogama. Pripovedanje je veoma važno za indijanske kulture.


Napomena: Autor živi u Otavi od 2011, godine





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"