O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


NIJAGARINI VODOPADI I HILJADU OSTRVA

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


Nijagarini vodopadi i hiljadu ostrva


Dr Simo Jelača



NIJAGARINI VODOPADI

Nijagarini vodopadi su najpoznatija kanadska prirodna atrakcija, koju posećuju milioni posetilaca svake godine. Nalaze se nešto više od sat vremena vožnje od Toronta, uz američku granicu, na kojima masivna količina vode pada sa oko 57 metara. Posetioci mogu da posmatraju vodopade sa zapanjujuće bliske udaljenosti od ivice na njihovom vrhu. Pri padu voda se raspršuje u milijarde kapljica, kroz koje se prelamaju sunčani zraci, praveći svetlosnu dugu, iznad vode.
Nijagarini vodopadi i dolina Nijagare privlače turiste tokom više od jednog veka. Između sredine 19. i sredine 20. veka bilo je brojnih pokušaja skakanja u vodopade u ručno-pravljenim čamcima i buradi. Spektakl vodopada, zajedno sa atrakcijama u susednom gradu ‘’Niagara Fols’’ (Niagara Falls) stvaraju posebnu atmosferu u vidu karnevala koji tradicionalno postoji i donosi velike prihode u turizmu. Posetioci uživaju u šetnji, i pogledu sa vrha ‘’Klifton Hil’’ (Clifton Hill), lociranog neposredno iznad doline vodopada.
Neposredno uz same vodopade, na kanadskoj strani podignut je spomenik Nikoli Tesli, Srbinu, najvećem svetskom pronalazaču, bez čijih pronalazaka bi svetska civilizacija danas izgledala sasvim drugačija. Nikola Tesla je upravo tu, na Nijagarinim vodopadima sagradio prvu hidrocentralu, na naizmeničnu struju, kojom je najpre osvetlio Bafalo, a zatim Čikago pa Njujork. Teslin drugi spomenik nalazi se i  na američkoj strani Nijagare, na Kozijem ostrvu.
Nijagarini vodopadi su jedno od najatraktivnijih mesta na svetu, formirani pre više od 13 hiljada godina od glečera, gde su prvo živeli Seneka Indijanci (Seneca Indians). Posebna lepota Nijagarinih vodopada ističe se tokom zime, kada su potpuno zaleđeni. Tada sante leda potpuno prekrivaju sve stenovite obale vodopada, ispod kojih se ne nazire protok vode.
Jesenji dani, kada je Staša dovela Aleksa, sa svojim roditeljima, da posete čuveni "Marinlend'' i Nijagarine vodopade, bili su predivni. Posetili su Nijagarine vodopade, gde su se vozili brodom ‘’Meid-of-d-Mist’’ (Maide of the Mist), koji prvo plovi do američke strane, a zatim do ispod samih vodopada ‘’Hors Šu’’ (Horse Shoe) Svi putnici su ogrnuti kabanicama zbog kapljica vode koje padaju kao kiša. Nakon toga Staša i Aleks su se vozili na ‘’Skaj Vil’’ (Sky Wheel), točku visokim 56 metara, gde se Staša strašno plašila.
Drugog dana su obišli "Marinlend'' (Marineland) sa bezbroj atrakcija za decu. Tu postoje: ‘’Voking adventure’’ (Walking adventure), ‘’Tivoli vil’’ (Tivoli wheel), ‘’Kiler vels’’ (Killer whales) Aleks je uživao, a baka Bosa morala je da sedi sa njim i drži ga na svim ovim akrobacijama.
Onterijski vinogradarski kraj nalazi se na jezeru Iri (Erie), u neposrednoj blizini Nijagarinih vodopada, gde ima preko 30 vinarija, koje proizvode vina svetskog kvaliteta. Nizvodno od reke Nijagare, samo nekoliko kilometara, je slikoviti mali gradić ‘’Nijagara-na-jezeru’’ (Niagara-on-the-Lake), razapet između reke i jezera Onterio, sa fenomenalnim pogledom na talasaste vode jezera Ontario i vinograde na suprotnoj strani. Gradić Nijagara-na-jezeru ima mnogo udobnih privatnih hotela, uvek spremni da prihvataju i ugoste goste iz celog sveta.
U neposrednoj blizini toga grada je mesto ‘’St. Katarina’’ (St. Catherine), odakle vodi veliki kanal za  provođenje mnogih brodova iz jezera Onterio kroz stepenaste kapije do jezera Iri. U produžetku autoputem se može ići do Vindsora, udaljenog oko 300 km, grad sa oko 220 hiljada stanovnika, ili okrenuti na autoput 401 prema Torontu. Autoput od Nijagare do Toronta je put Kraljice Elizabete (QEW) koji prolazi pored Hamiltona, preko visokog mosta u Burlingtonu. Autoput 401 koji polazi od Vindsor pa sve do Kvebek Sitija je najveći i najprometniji autoput u Kanadi, prolazi kroz London, Vudstok i Kičener, industrijski visoko-razvijeni grad. Neposredno pre ulaska na autoput 401 u Torontu, prolazi se između Misisage i najprometnijijeg kanadskog internacionalnog aerodroma "Pirson" (Lester Pierson).
 
 

 
HILjADU OSTRVA
 
Hiljada ostrva predstavljaju arhipelag od 1.864 ostrva koji se nalazi na granici između Kanade i Sjedinjenih Država. Protežu se na oko 80 kilometara nizvodno od Kingstona. Kanadska ostrva pripadaju provinciji Onterio, a američka državi Njujork.
Veličina ovih 1.864 ostrva kreće se u rasponu od preko 100 km² do manjih, za jednog stanovnika, ili nenaseljenih stena koje su jedino dom za migratorske ptice. Da pripadaju jednom od Hiljadu ostrva, računski ostrvo mora imati površinu najmanje jednu kvadratnu stopu (0.093 m²) na zemljištu iznad nivoa vode tokom cele godine, kao i uslov za najmanje dva drveta. 
Autoput prolazi dalje od Piktona ka severoistoku, prolazeći pored Hiljadu ostrva, koja podjednako pripadaju Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Državna granica prolazi između i preko ostrva kroz sredinu vode, koja spaja Onterio jezero do Atlantskog okeana. Voda teče iz Velikih jezera, kroz jezera Iri i Onterio, i dalje u vidu reke St. Lorenc u Atlantik. Ovaj plovni put spaja Kanadu i SAD, kroz koju prolaze hiljade svetskih brodova, ulazeći u središni deo severnoameričkog kontinenta.
Od tih ostrva najveće ostrvo je ‘’Merivil Volf’’ (Maryville Wolfe Island), a zatim slede ‘’Frindston’’ (Grindstone), ‘’Velesli’’ (Wellesley), ‘’Hil ostrvo’’ (Hill Island), ‘’Grenadier ostrvo’’ (Grenadier Island) i hiljada manjih, ukoliko im iko zna njihov tačan broj. Od mosta koji vodi od kanadske šumovite strane, nedaleko od sela ‘’Ivi Li’’ (Ivy Lea), prelazi se preko suženog dela jezerske vode, relativno vrlo visoko, što prolaznicima omogućuje fantastičan pogled na obe strane, i dodiruje Brdovito ostrvo Hil (Hill Island), a zatim na Velesli ostrvo (Wellesley Island) i ulazi u carinsku zonu na strani Sjedinjenih Država. Pogled sa tog visokog mosta izgleda skoro kao sa neba ili iz bajke.
Na svakom ostrvu su izgrađene vikendice i dvorci. Vlasnici mogu da dođu do svojih kuća samo čamcima.
Plovećim brodom, prolazi se pored jednog dvorca, za koji turistički vodič priča da je vlasnik tog dvorca napravio svojoj punici kuću svega deset-dvadeset metara od njegovog dvorca, ali ona nije znala da pliva, a kako nije imala čamac zavisila je od njenog zeta kada će joj dozvoliti da izađe iz kuće.
Krajem 19. i početkom 20. veka, mnogi ugledni vlasnici napravili su ovaj region, poznat kao letovalište sa nekoliko grand hotela, za luksuzni smještaj, dok parobrodi nude komforne ture među ostrvima. Vlasnici iz bogate i srednje klase izgradili su letnjikovce, neki čak zidane "zamkove" koji ostaju kao međunarodne znamenitosti.
Hiljada ostrva je koridor za ljubitelje prirode, a i Onterio i Njujork imaju vladine regulacije za parkove duž vodenih obala. Kanada ima biciklističku i pešačku stazu duž vode za sve one koji uživaju provodeći slobodno vreme pored vode. Autor je sa suprugom proveo jedan divan dan na brodu, ploveći između mnogobrojnih ostrva i uživajući u pričama turističkog vodiča, dok nas je majsko sunce grejalo na palubi broda. Ambijent nam je ostao zauvek nezaboravan.





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"