O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA











Istorija
Nauka
Tradicija







Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Riznica


KOSARA - SUPRUŽANSKA DEVICA

Mitra Gočanin
detalj slike: akademski slikar Aleksandar Alimpić

KOSARA ‒ SUPRUŽANSKA DEVICA

 

Volim dane što se pletu oko mog rođendana. Neobično su dugi i uglavnom topli. Sunce zarana ishodi i kasno ponire za gore i vode. Tada obično nemam volje da mnogo radim. Niti da se bavim ozbiljnim promišljanjima. Jedan rođendan pamtim po susretu s njom, prototipom neobičnih svetiteljki. Onih što su junakinje žitija, a da se u žitijne kanone teško uklapaju. Dojezdih spokojno u Virpazar. Volim to mesto na razmeđi stvarnog i snevanog. Sa knjigom u ruci i mirom u duši smestih se u bašti Crmničkog vinotoka, čuvene vinoteke i konobe. Služe dobra vina, ali je meni bilo do domaće kafe i hladne vode. Otvorih knjigu koja je nije mogla prizvati. Osetih lahor na licu i neobičnu svežinu. Podigoh pogled i ugledah je. Sela mi je nasuprot. Odmah sam je prepoznala. Zaboravih na čuđenje, čak se ni ne zapitah da li je primećuju i gosti za susednim stolovima. Tamni veo skrio je ljupko lice izbrazdano suzama prolivenim u dugim supružanskim i nešto kraćim udovičkim noćima. Tople smaragdne oči posmatrale su me netremice. „Kosaro, kćeri Samuilova i Agatina, nevesto Vladimirova!“ „Zar se čudiš što me vidiš ovde?“, upita me podižući veo. „Ovo je tvoja zemlja. Ipak nisam očekivala da te sretnem baš sada. Ponekad mi deluješ tako nestvarno. Kao uobrazilja nepoznatog benediktinca koji te je stvorio da bi proslavio Jovana Vladimira, kneza mudrog i pravednog i svetitelja od iskoni. Onda je pop Dukljanin to žitije zajedno s tvojim likom utkao u svoj Letopis o kome se i danas mnogo zbori i nagađa. Postojiš da bi se plemenitost tvog muža još više naglasila“. Zagledah se u njene smaragdne oči i odjednom osvanuh u memli, hladnoći i tami prespanskih laguma. Videh tankoćutnu senu kako se u pratnji sluškinja nečujno kreće vođena željom da sužnje napoji i umije ih. Nadahnuće joj je došlo od Svetog Duha. Jedan sužanj joj zapade za oko. Lepoliki i stasiti Vladimir kraljevskog držanja. I ona ga zavole istog trena, premda je spoznala Anđela Gospodnjeg u njegovoj blizini. Od moćnog oca zatražila je da blagoslovi brak sa izabranikom njenog srca. Otac joj učini po volji. I tako se obrela u Duklji, na obalama Šaškog jezera, u prestonom Svaču kažu, između jezerskih i morskih dubina. Iz Svača pogled daleko dopire. Ali ne i njen. Probode me njen bol. Jedna se suza skotrljala iz zelenog oka. Plamtećeg. Nasilno zgaslog sjaja. Izustih: „Da li bi sve isto učinila da si znala da biraš celomudreni brak? Da li si se svesno odrekla ženstvenosti i majčinstva?“ Poželeh da je zagrlim, ali joj tek ovlaš dodirnuh zgrčenu ruku položenu na toplu drvenu podlogu stola. „Dva puta sam trpela. Prvi put u dugim i tihim noćima koje nikada nisu postale supružanske, kraj nebeskog čoveka i zemaljskog anđela“. „Ali čak se ni carske kćeri ne udaju za svetitelje i anđele,“, rekoh. Još dve suze se skotrljaše u nigdinu. „Drugi put postradah kada sam ga videla obezglavljenog, dok su se episkop i kaluđeri hvatali za glavu i ridali zbog izdajstva, a Jovan Vladislav likovao“. „Bila si tako odlučna da muža dostojno pogrebeš, da ga proslaviš kao svetitelja, da sačuvaš uspomenu na njega kod mnogih naroda koji će živeti na ovom tlu“. Stegoh joj ruku. Osetih njeno biće. Odlučna, hrabra, duboko intuitivna, spremna na žrtvu zarad ljubavi, a ipak po vlastitoj želji položena kraj Vladimirovih nogu u crkvi o čijoj se lokaciji još uvek nagađa, a pouzdano je samo to da beše posvećena Svetoj Mariji. Kosara ‒ supruga prvog domaćeg svetitelja, prauzor svetiteljke. Kosara ‒ moguće ktitorka najstarijeg ženskog manastira u srpskim zemljama srednjeg veka. „Zaslužila si venac mučeništva“, prozborih iz sopstvenih dubina, „tvoje trpljenje uistinu beše veliko, tako veliko da su ti priznanje odali i nepoznati benediktinac i pop Dukljanin. I danas slave tvoju požrtvovanost“. Kosara obrisa suze, spusti veo i  udalji se brzim korakom preko jezerskih voda prema Svaču i Skadru. Sklopih knjigu i srknuh gutljaj još uvek tople gorke kafe. Osetih prazninu u stomaku i stezanje u grudima. Zaplakah usred rođendanske katarze.


КОСАРА, рад академског сликара Александра Алимпића, Панчево 2018.


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"