O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


EPOPEJA LJUBAVNOG STRADALAŠTVA

Ilija Šaula

EPOPEJA LjUBAVNOG STRADALAŠTVA



Poezija Zorice Aćimović, ispjevana knjigom Okamenjeni trenutak, je melem za ranjenu dušu. Kroz pjesmu i poetsko pripovjedanje, ona dramatizuje jednu čitavu epopeju ljubavnog stradalaštva. Bez formalističkih manira i normi, ali vrlo uvjerljivo, šekspirovski, prikazuje sudbinu nesretne ljubavi. Kristalno izbru-šenim stihovima upotpunjuje se slika unutrašnjeg nemira, poriv za pjevom i nagon za isticanjem niti sudbine koja pjesnikinji potpliće um, a čitaocu stvara vizuelni dojam ljubljene i ostavljene nimfe dok ispjevava svoju muzu.
Pjesnička artikulacija kod Zorice Aćimović jasno pokazuje opčinjenost poezijom kroz koju vjerno oslikava svoju dušu probodenu bodežom sudbine. Pogled u ne-izvjesnost Aćimovićevu ne navodi na razmišljanja o napuštanju i odricanju duše u plamenu. Ona svoju čežnju pretvara u nadu. Žaljenje u stremljenje. Ljubav poklanja Anđelu svjesna da je njen nestvarni čuvar, ipak, pored nje. Nadanja koja dolaze kroz maštu vješto pokušava pretočiti u zbilju. Njen san nije u dubokom nivou svijesti već u dodiru sa stvarnosti, u mik-rokosmi buđenja. Iz tog dodira proističe svjetlost pretočena u metaforu života. Pjesnički zanos koji sa dna ponora hrli visinama, ali u tom nedogledu zadire u ponovna poniranja da bi nam darivao najsloženiji stih Zoričinog magnovanja.


U momentima vedrine i raspoloženja, Aćimovićeva, svejedno, pronađe svoj oblak za kišu, iz koga liju stihovi blaženi i nježni, bez osude, bez sujete i bez mržnje. Suza koja stvori gorak okus brzo se osuši. Primjetno je da se kod pjesnikinje u dnu duše spontano rađaju radosti.


Okamenjeni trenutak se isplatio ispjevati, jer je trenutak koji svi imamo u životu, ali ga ne znamo vjerno preslikati i osjenčiti umjetničkim vrednostima kao Zorica. Trenutak je ukoričeno vrijeme, kao raz-glednica koja nam oslikava stvarnost zaustavljenog momenta u nekom podneblju i nekom prošlom vremenu. Pjesnikinja nam je trenutak iz sebe istočila izrazima osjećanja u divnu poeziju, zaustavila ga, okamenila za vječnost. Zoričin Trenutak je sazdan od najčvršćeg i najdosljednijeg materijala. U žiži njene svijesti domi-nira istina isprepletena sudbinom. Okameniti istinu najveći je dar čovječnosti i potvrda postanju.


Sve Zoričine pjesme pripadaju jednom ciklusu: Lju-bav. Ako bismo djelili i razvrstavali ljubav, vjerujem da bi je boljelo. Tako bi boljelo i pjesme Okamenjenog trenutka dok bismo ih sjeckali po nekim ciklusima. Pjecme, u ovoj zbirci koje su, posvećene Miroslavu Antiću, takođe, spadaju u ljubavnu antologiju. Ne znam ni sam gdje bih Antića drugačije mogao svrstati. Da ga odvojim od ljubavi i njega bi boljelo, a njemu kao pjes-ničkoj ljubavnoj čaroliji ne smijemo nanijeti nikakav bol. Zorica se zatekla u momentu neljubljena, u potrazi za eliksirom mladosti. Kad je naišla na Antićeve suze, njene su joj postale podnošljive. Uvidjela je da ih zna i može umjetnički uobličiti i prikazati u svojoj poeziji kao pjesničku vrijednost koja ni čitaoca neće ostaviti ravnodušnim.


Rješenja koja su zadovoljila funkciju estetskog u Zoričinoj poeziji proizašla su iz njenog pjesničkog ta-lenta. Prikazujući svoj unutrašnji i vanjski svijet nije posegla za pjesničkom literalnom fikcijom već ga je prikazala sopstvenom stvarnošću preoblikovanu u umjetnički izraz. Sva prikazana osjećanja su nesumnjivo plod njene duše, a ne samo iskra pjesničkog stvaralač-kog zanosa.


Ne smijemo zaobići bogatstvo riječi iskazanih kod pjesnikinje. Njena pjesnička kompozicija sastavljena je od standardnog govora obogaćenog epitetima i nenamet-ljivom metaforom. Ako proniknemo u formu, uočićemo slobodni pristup pjevanju bez nametanja rime, a ako se tu i tamo pojavi, u svrsi je očuvanja pripovjedačkog duha, onog koji bi zadovoljio i melodijski u muzičkom ritmu.


Knjigu Okamenjeni trenutak nisam ispuštao iz ruku dok nisam dočitao kraj. Prosto me pjesnikinja zakovala za svoje pjevanje. Ponijela me njena izričitost, snažno, u svim dijelovima knjige. Kao da sam uživao u zanimljivoj pozorišnoj predstavi, kojoj su sve sporedne uloge podređene glavnom junaku, koji na kraju sebe žrtvuje božanstvu za njihovo spasenje. Ovakve predstave se ne pojavljuju često, možda je scenarij za jednu od njih upravo u sadržaju ove poezije.


Nakon iščitavanja Okamenjenog trenutka, s pravom, od Aćimovićeve očekujemo nova umjetnička djela. Bilo bi zanimljivo vidjeti njen pokušaj u prozi, jer se kroz ovu poeziju najavljuje i zreo pripovjedač. U poeziji, nema sumnje, ako bi premostila pogled dalje od margina svog života, vjerujem da bi slušali veseliju muzu. Ako bi se sudbina poigrala i povratila sjećanja na vrh Dositejeve, siguran sam da bismo čitali i stihove sreće okovane u srcima dvoje ljudi koje će vječno vezati neproživljena ljubav.


Poezija koja dotiče tanana osjećanja čitaoca smatra se najblaženijom i najsenzibilnijom duševnom hranom. Čitajući poeziju Zorice Aćimović, iskreno joj se zahva-ljujem na takvim osjećajima.



Ilija Šaula


OKAMENjENI TRENUTAK
Pesme, prvo izdanje, Užice, 2009;
recenzenti: Ilija Šaula i Ivan Ršumović;
tehnički urednik: Danilo Marić;
slika na koricama: Bogdan Miščević;
dizajn korica: Danilo Marić;
lektura i korektura: Ilija Šaula;
izdavači: Književna radionica Kordun, Vest Čester, PA, SAD
Grafičar, Užice, Srbija.
strana: 200; dimenzije: 20cm; tiraž: 500;

Veza sa autorom:
zoricaacimovic@hotmail.com


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"