|
|
|
 | Sonja Mračević Bratić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ODA BOLU Darivaću ti nebo pred strašnu olujiGromove i vjetroveŠto sve pred sobom noseMunje koje paraju usamljena srcaSnove da ti haraju, da ti duša grca. Darivaću ti more što zahuktalo vriTalase što odnose sve napuštene brodoveDarivaću ti morske traveOtrovne, prkosne i grdobneKoje na dno vuku da spoznaš kako se mre. Darivaću ti vjetrove besane i očajneŠto čupaju iz korjenjaSvo zemaljsko drvećeDa ti mira ne daju, u okna da kucajuSmiraja da nemašU očaju, svitanje da prizivaš. Sve ću ti te poklone staviti pod nogeOhola od bola, očajna od ljubaviMržnja da te zatrujeDo granica van stvarnostiArterije u čvor Gordijev ću svezatiDa zanavjek u tvojim venamaTeče gorki pelin moga stradanja. DRŽI ME ČVRSTO Plašim se svakog novog jutra Noći umirućeg mjeseca Oči držim širom otvorene Sjenke prošlosti dotrajalo tumaraju Bez cilja na ivici tvoga ramena. Drži me čvrsto kao nikad do sadaDa zaboravim sva raskršća uzaluda Suze klize kao kristali noćiU ludoj borbi da pobjedimo juče Dok moje srce na dlanu tvomeIgra ludu igru zvanu predaja. Ja sam ista osoba izgrebana maštomMalo slabija nego nekoćManje turobna, manje nadmoćnaJa sam tvoj portret davno iscrtanDrži me čvrto da pobjedimo svitanje DARJA Noćas je neboImalo boju crvenog nara! Darja, kao tvoja traka u kosi Kao tvoji obrazi Kada sam te prvi put poljubioUsne su ti drhtaleDok sam ti recitovao Besmrtnu pjesmu O, Darja iz neba su padali sivi golubovi Njihovo perje lijepilo se za naše očida sakrije naše duše od umirućih cvjetova Skupio sam svoje pamćenje Među utrnule šakePotiskivao sam kišu bolaRezala me na sastavne dijelove Do kidanja!Bordo slatko od malinePoteče iz napuklih dlanova O, moja Darja Kako da te ljubim u nekome drugome životu Ako i sutra zoru dočekam, Jer ovdje na ovome mjestu Duše su samo palidrvca Ovo Darja nije molitvaVeć vapaj orla uhvaćenog u zamku ludila Saplićem se od sjenke u mraku Neko plače, Muk pred potop razara Kipove praznih zagrljaja Tišinu razara omamljujuće ništaviloTiho jecanje duše koja se uzdiže ka nebu Da li je i on pisao nekoj svojoj Darji Plaši me spoznaja rušenja snova čovječanstvaSaznanje o mojoj nedovršenostiOglodao tragbešumne ispovjestiKoju će vjetrovi daisjeku u voštane nedodire O, Darja koliko toga osta neizgovorenoSve što vrijedi moglo bi da stane u par riječi Volim te, malena! FRAGMENT LjUBAVI Slučajni prolaznici Na filmu pohabanom od premotavanjaPolaroid bivših života Nikada do kraja završenih Pitanja koja ne čekaju odgovorPostavljena samo forme radi! Da bi sa usana čuli kliše izgovoren Da bi sesavjest umirila Šta neko zna o meni, Šta ja znam o nekome! Kako dišem, Gutajući maglu jutarnju Obučenu u sivi pohabani kaputBezbroj zakrpa Kroz koje mile hladne noći Džepovi prazniU iščekivanju da ugriju nečije hladne prste Nečije, ne svačije, Ne izmaštane, već stvarne Stvarne kao što je nebo Aksiom iznad naših glavaJagodice koje sam pustila da iskliznu Nikada dodirnute dlanovima leptira Razgolićujem sjećanje! Davno u prošlome životu Te jagodice napraviše rane Na mahovini moje kičmeJednom si me grlioŽmureći grickah mjesec kao žutu jabuku Otišao si bez okretanja! Čudom nevidljive promisli Pronađoh ljubičasto porađanje iz pepela Dobro sam, smiješim se Dok osmjeh nečujno vrišti Danas plaćaš zanoćiKad od suza sklapah ime tvoje Bježale su kao živaFikcija se igrala sasjenkom na zidu Praviš od pijeska lik od slonovačeZrnca ožednela kroz prste ti klizeKroz iste one ruke čiji pečati sjećanja Svjedoče da si samo jednim hitcemPretvorio žuto sunce u užareno ugljevlje. LILA Lila je imala oči boje različkaNi plave ni ljubičaste,Oči sanjalice,Nekako nodređene, Liline oči... Lila je bila samo svoja,Nemirna,Nesvakidašnja,Posebna, Lila je bila... Lila je prebirala po dirkama klavira,Kao da miluje, ne dodiruje,Kao blagi lahor, mirna i tiha. Lila je bila i dijete i žena,Zavodljiva, mazna,Luda i strasna. Voljela je kišobrane,Govorila je,Kako ječine više damom,U svim bojama i veličinama,Šarene, jednobojne,Velike, male... Nisu joj služili za kišuLila je i pljuskove grlila. U Lili je bilo bezbroj lica,Čas je bila vila, čas vještica Smijala se glasnoVoljela bez glasaPlakala u mraku , tišini,To je bila Lila... Voljela je pomorandže,Nebo i oblakeŠumu i rijekuBrodove od papira. Samo nikada ne saznahDa li je i mene voljela.
|
