O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


S POGLEDOM NA GORE

Jovan Janjić
detalj slike: KRK Art dizajn


S POGLEDOM NA GORE

(Na temelju vere i nepokora - Mileva Lela Aleksić - eseji - Čigoja - Beograd - 2024.)
Jovan Janjić
 
          Srpski narod, držeći se najviših duhovnih vrednosti, vazda je imao mladice na raznim poljima ljudskog bitisanja, koje će, kad za rod stasaju, oplemeniti i rodonosno ukrasiti srpsku baštu. Sledio je on reč i put najlepših izdanaka roda svog, i tako postao narod najuzvišenijeg nacionalnog zaveta, opredeljenja za one vrednosti na kojima svet stoji.
          Sa ikonom u srcu i s krstom na leđima, iz veka u vek išao je srpski narod preko golgote, verujući u vaskrsenje. Upravo vera i plodovi gorostasnih izdanaka njegovih vodili su ga i snažili da ne poklekne na putu do kapije koja izvodi iz zidina tame. 
          Tako duhovno pothranjivan iz sopstvene bašte, držeći se za nebo i orijentišući se prema Suncu, srpski narod osnažio je svoj korak, spoznavši usput da vredi samo uspravno ići. A upravo takav hod postaće njegov način života, zbog čega će mu mnogi zavideti.  
          Vetrovi najviše šibaju najviša stabla na brdu. Oni koji vetrovima odole, pokazavši snagu i vitalnost svoju, zavređuje divljenje i postaju orijentir svima koji bi da se podignu i što više sunčeve topline da osete. 
          Razuman čovek zna da vekovi predaka u nama teku. Zna to i oseća književnica Mileva Lela Aleksić. Čuje ona glas predaka, po čijim stazama hodi. Osluškuje šapat nebeske otadžbine, reč obznanjenu kroz zvuk crkvenih zvona, poruku upućenu posredstvom ikona i fresaka... Osluškuje i sebe, priziv da prema snazi duha svoga, kroz reč iz pera, od zaborava sačuva slike stradanja i slave, časti, viteštva, nepokora, žrtvovanja za otadžbinu i bližnje, duhovnog prosvetljenja predaka...
Nije to samo pogled na put kojim se išlo, nego i pogled na put kojim se ide, utabanim stazama.
U svojim knjigama, bilo da su to eseji, putopisi ili priče, ona se izričito drži svog tematski jasno određenog cilja – da kazuje jezikom predačkog zaveta i zaveštanja, utkanog u temelj kuće potomaka. Sa stranica njenih književnih dela progovara predački zavet, čuje zakletva majke, zagrmi vojni poklič, srcem zapara jauk siročadi, bljesnu medalje ratnika za slobodu, razliju se svadbarske pesme...
Mileva Lela Aleksić diše plućima svog naroda. I zato oseća – i u pisanu reč pretače – i muku i radost, i žalost i ponos, i prekinute i iznova izatkane snove roda svog. Jezikom naroda govori njena blagodarna hrišćanska, pravoslavna duša, i kad ispisuje eseje iz kojih progovara  duh tradicije i oseća toplina ognjišta, donosi putopise sa hodočašća pravoslavnim svetinjama po srpskoj zemlji i širom pravoslavnog sveta, piše priče o životu naroda zlatiborskog kraja... Uvek se provlači jedna ista, zlatna nit hrišćanskog poimanja pozvanja čovekovog u ovom privremenom svetu. Zato svaka tema zadire u dubinu duše čitaoca koji drži do svog porekla.
          Knjigom Zavet predaka, što je hronika porodične loze Matijevića, koja se grana u dva veka, autorka čitaoca, posredstvom junaka njenog dela, s veoma nadarenim kazivanjem, provodi kroz bespuća, seobe, pohare, kućenja, život i običaje, ratove za slobodu... vazda ističući čast našeg čoveka u ovom svetu, koji sav u zlu leži. Udešava nam ona susret sa gorštakom „slobodarskog hajdučkog gena“, na kome su opstajale, i opstale, i kuća, i porodica i država. Spisateljica nam gorštaka predstavlja „kao hrast na vetrometini koga šibaju olujni vetrovi, cepaju gromovi, oplakuju kiše, skrivaju od zločesta pogleda smetovi, radoste glasovi iz dubina pamćenja“.
          To je taj naš čovek koji s radošću strada, kad zna zašto strada. On zna kad je bliži nebu da je bliži Bogu. On ne pristaje da baulja po zemlju. On  je s pogledom na gore. 
          Književnica Mileva Lela Aleksić nastoji i uspeva da u svoje književno delo zajedno utka tradiciju, istoriju, etnologiju, zaveštanja, autentični narodni govor, i to sve da zaodene pod omofor vere pravoslavne.
          Čini tako kao da uvek i svuda na umu ima reči patrijarha srpskog Pavla: ,,Budimo ljudi!“

 
 
 
 
 
 
 

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"