|
|
|
 | Sonja Mračević Bratić | |
| |
detalj slike: Krk.art@designe
PUSTINjSKA ŽALFIJA
Pitao si me Pod okriljem začaranog nebaPosutog zvjezdanom prašinomU noći dok je nadglašavala tišinuPjesma pijanog zrikavcaDa ti povjerim Ono što čuvam U najtananijim dijelovima bića Tajnu koju ćutim! Gledao si meOčima gladnim saznanjaČuvarku zagonetke, mističnePoput razotkrivanja cirkuskih šarlatana Kao da će iz mog tijelaPoteći riječi donoseći otkrovenje Šta oćutah, skrihPulsirajuću slikuIscrtanu rukom veselog CiganinaKoji život nosi u jednom džaku To je tajnaOd sedam dana Sedam noći Sedam vjekovaSedam beskonačnih Fantazmagoričnih svjetovaKoji u dalekoj pustinjiStvaraju savršen neuništivi cvijet. Cvijet pješčane žalfije! Ona daruje pustinjiSrebrno lišćePokrivalo za zalutale iznemogle putnike ŽALFIJA to sam JA! Oaza u nepreglednim dinama Obnavljajuća kiša beskonačnih ponavljanja. Osjetilo najiskusnijeg botaničaraNije pronašlo putDo mističnog nesalomivog cvijetaUkotvljenog pod mojim okriljemPokrivenim pješčanimNepreglednim prostranstvomU čijem i najmanjem zrncetuOčitava se ljubav Ljubav, ni suša niVrućina koja oduzima umDo granica gdje pustinjaDobija obrise oaze,Ne mogu da je unište. Ta ljubav će trajatiKada se posljednja kometa obrušiU pokušaju da stvori neki novi svijet. Zanavjek! Kad brodovi potonuZajedno sa jarbolimaPustinjska žalfija Ostaje simbol prkosa. Pitao siDal je sve to istina!Kako cvijet može da traje vječno! Samo sam se nasmijalaVječnost je ravna ludiluSadržanom u jednoj riječi Voljeti! Jednoga dana Pored usnule pustinjske žalfijeProći će umorni beduin Poželjeće da zanosni cvijetOtrgne iz divljine iUkrasi snjim kose svoje dragane Sudbina žalfije učitana je u beskonačnom! Neviđenom magijomZaspaće u koricama požutjele knjigePobjedivši svoje nestajanje Promjeniće oblikDugo među stranicama starog papira Živjeće jedan životNazvan čekanje Čekaće da u tvoje rukeStigne otkrovenje zagonetke Ugledavši ponosnu pustinjsku žalfiju Lice orosićeti tihe suzeU tom trenuSaznaćeš davno sakrivenu tajnu Tajnu koju sam prećutalaSaznaćeš koliko sam te voljela!
RAZGOVOR SA KAMENOM Kako je opojno Voditi razgovor sa kemenomZar ne vidiš tu ljepotu Koja kroz vjekove traje Kamen diše Porađa najljepše cvjeće Latice upornosti i ljubavi Može čekati stoljeća Da ga iz morskih dubinaIzbaci zalutali talasOblog i čistogDo savršenstva U njemu je sijaset tajni Zapisanih kroz daleka putovanja Lutanja nerazotkrivenim dubinamaDodira sa bisernim školjkamaOne su mu šaputale Magične uspavanke. Osjećaš li tanano prijanjanje na dlanuOtkriva ti suštinu darivanjaNišta ne traži zauzvrat Uči te šta znači Nježnost, strpljenje, ljubav.... Vrati ga natrag na pučinu Njegovo putešestvijeOčitava se u beskonačnosti Još mnogo dlanova Čeka da osjeti olakšanje Tihog romora njegovog bivstvovanja.
PALČICA Noć skida sa sebe tamnu haljinuJutro ljubi šoljicu narovog sokaUranjam u slatkoću crvenog talogaOsećam pulsiranje rađanja novoga srca. Mašta me vodi dalekoU neke nepoznate svjetoveSve blista, Zatvaram oči da zadržim snove Boje se mješaju do neprepoznatljivosti. Pokušavam jutro pretvoriti u stvarnostSreću, bezbrižnost,smjeh...Listovi čaja lebde poput cvjetova lokvanjaIstrajnost prkosi svakom naletu kiše. Stepenice su strme, nemaju krajaMaštovito priviđenje perspektive neba O da,Palčica je krenula na svoje dugo putovanjeBez početka, sredine i krajaDostižući nezamislive visine
|
