O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Poezija


VIDIM NEKU SJENU TAMO U DALJINI

Gordana Vujatović Pavlović
detalj slike: KRK Art dizajn


PONEKAD SANjAM

 

(Osvojeno 3. mjesto na XX takmičenju recitatora, 1996 god.
Po živopisu sestre stradalom bratu)
 
 
Zaklela sam se jednom
Da te više neću spominjati,
Jer od suza mojih nemaš mira.
Oprosti mi, još ovaj put,
Ako ti moj nemir ranjenu dušu dira.
 
Ja znam da su suze loš lijek
I da neće otopiti sante i studeni.
Zašto si, zašto, morao
Zauvijek ugasiti proljeće u meni?
 
Nekada sam ti nosila cvjetne krune
I pričala utješne riječi,
A moje oči… suza pune,
Samo su boli mogle izreći.
 
Koljena su mi bila vlažna od trave.
Osjećala sam hladan dodir stijene,
A zviždući vjetar kraj moje glave
Ljuljao je tamne, noćne sjene.
 
Znam da se nikad nećeš vratiti.
Ako Boga u plamenu ima –
Spokojan budi.
Svaka noć, teška i kamena,
Odnosiće čežnju, parajući grudi.
 
Možda moji koraci više neće tuda proći
I tvoja će humka ležati u travi.
Možda ti više niko neće doći
Da pored uzglavlja ruže ostavi.
 
Noćima se budim brišući znoj sa lica.
Ponekad sanjam da letim kao ptica.
Gledam rijeku, koja je ime tvoje nosila,
Daleka polja što su me zorom rosila.
 
Gledam oronule zidove, puste…
I dnevnik pokidan na podu sobe moje.
U pepelu nazirem, sred magle guste,
Na jednom listu – ime tvoje.
 
Dok nasmijana šetam, ulicu guta tama.
Oko mene prolaze mnogi ljudi,
A ja sam ipak beskrajno sama
I niko ne primjećuje kako mi duša čezne i žudi.
 
Vjetrovi će zametnuti zalutale stope,
Ja pamtiću suze, ne zna im se broj.
Kada se i posljednje lađe potope,
Odnijeću u srcu lik tvoj.
 
Tamo je proljeće, priroda se budi
I možda liju prve tople kiše,
Pupoljak crvene ruže rudi,
Ali ga niko ne miriše.
 

 
 
 

VRATI MI SRCE MOJE

 
Dugo se, pjesmo, vidjele nismo,
pokušavala sam izbjeći susret naš,
jer boliš me suviše, boliš,
iako si zadnji dio mene – to znaš.
 
Ja nisam više ista, tijelo mi je stijena,
a suze izvori djetinjstva, moje tuge.
Na mom licu osmijeha nema,
samo želje da mučim i sebe i druge.
 
I ne znam: kako ću moći biti majka i žena?
Ja sam starica, umorna od svega tog.
Strah me…
nikad nas neće prihvatiti ova prokleta vremena,
tebe i mene… pjesmo postanka mog.
 
I kap krvi nestaće u meni,
ćutaće tijelo kao sveti hram.
Ono uzburkano modro more, puno nade, što se pjeni,
utihnuće željno mladosti – to znam.
 
Uzmi mi zato krv iz vena,
pokidaj nerve, tetive i sve što od mene ostalo je.
Želim da volim i da se opet osjećam ko žena…
Zauzvrat, samo vrati mi srce moje.

 

 
 

NOĆNE SLUTNjE

(1996.)
 
(2. mjesto na XX takmičenju recitatora)
 
Ne pitaj me, molim te, noćas me ništa nemoj pitati,
pusti me da ćutim, težak mi je dan bio.
Prijatelju moj, godinama sam gradila jedan san
koji se noćas srušio.
Samo jedan signal prokletog telefona
uništi me, duša me zaboli…
A onaj glas onako smjeo! Bože, odakle mu hrabrosti da kaže:
„Zaboravi sve ono daleko što ti srce voli.”
Nemoj… ništa me nemoj pitati.
Ove su mi sekunde beskrajno duge.
Nemoj, kad te molim – prsnuće mi srce od tuge.
Kako da zaboravim zemlju gdje sam rođena,
gdje sam rasla, gdje je sve moje ostalo?
Pusti me, pusti, molim te…
Pitaš me da li bih se vratila…
Bože, zar ti nisam priznala, zar moje suze ne znače ništa?
Ili ti nisam dušu otvorila i prepustila sve?
Možda ću biti starica onoga dana kada se vratim,
možda ću proći ulicom pored svoje kuće
i, kao stranac na rodnoj grudi,
baciti pogled na nju, da me želja mine.
Ali vjeruj mi, eto vjeruj mi, bila bih posljednja
na ovom svijetu koja bi sve zaboravila…
Posljednja osoba koja bi bez rane preživjela.
Kakve su ovo sile? Vidiš ove zvijezde.
One sijaju i tamo, i tamo mogu stići, a ja?
Ja ne mogu kući otići.
Noć je. Kasni sati su već… Idi, ostavi me.
Ja ću još dugo, dugo gledati u prazno.
Nešto me boli ova noć….
Vidim neku sjenu tamo u daljini.
Idi, molim te, idi… Pusti me sa kaznom.




 

 

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"