|
|
|
SVE SVOJE RANE U SMEH PRETVORIM  | Zorica Baburski | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
PRESTANITE JADI Prestanite jadi i čemeri moji,što kočite srce dok u grču bledi.Zar nije dosta u grudima tuklo?Zar niste siti u ledenoj bedi? Sve reči su zamrle pod teretom vašim,i vatra što nekad ko buktinja planu.Sad gasne u pepelu hladnim i strašnim,dok grobnica ćuti u ledenom danu. O, srušite stege, što život mi riju.Nek se usne sklope u beskrajnom miru.Nek sene u mraku sad mirnije sniju,dok se duša davi u mutnome viru. Dosta je bilo te krvave pesme,i pogleda koji kroz vekove traži.Prestanite jadi, jer više se ne smegledati u dno gde ne vrede laži. Nek mirisni lovor nad grobom procvetai tišina teška, nek postane jeka.Ja odlazim miran sa ovoga sveta,tamo gde bol više nikoga ne čeka. I NOŽ IZ LEĐA PONOVO VADIM Noć mi sipa gorčinu u čašu,i opet dim mi razbistri mrak.Život me voli – al s leđa sleti,uvek po meni zabije krak. I nož iz leđa ponovo vadim,kao da jutro bez bola ne vredi.Sve svoje rane u smeh pretvorim,i opet stanem – opet ustanem - tako sedim. Prijatelji nestali ko dim cigare.sudija mi pravdu meri bez reči.I svaki osmeh nova je izdaja,a srce ludak i dalje kleči. I nož iz leđa ponovo vadim,smešno je brate i da sam živ.sve što me boli u pesmu stavim,da ne zaboravim, da sam postojao, kriv. Ljubav je pala pod prvu laž,gleda preko ramena „Nisi ti taj“A ja joj mašem bez imenai sipam sebi još jedan sjaj. I nož iz leđa ponovo vadim,dok krv se sliva niz uspomene.Ja pevam sebi, ja život slavim,jer nema smrti, dok ima mene. I nož iz leđa ponovo vadimkao da jutro bez bola ne vredi.I sve rane u smeh pretvorim.I opet idem stanem i bledim.
KAD SKLOPIM OČI Kad sklopim oči - i to jednom biće,bez sna, bez jutra, bez traga i glasa,sve što sam bio prestaće da dišeu mraku gde se večnost talasa. Neće tad bol, ni krik da me prati,ni ruke sveta niti njegov glas,samo će tišina jedino znatida sam bio senka što je tražila spas. U meni će noć zauvek da stane,kad padne u moje grudi same,u meni će zvezde krvariti po tamii svemir će ćutke zatvoriti dane. Jer smrt nije kraj - već mir bez imena,tren kad se duša ugasi sama,kad sklopim oči - jednom - zauvek,svet će ostati s druge strane taman.
|