O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


KRAJ SVETA KAO NAJSTARIJA LJUDSKA ZABLUDA

Ilija Šaula
detalj slike: KRK Art dizajn

KRAJ SVETA KAO NAJSTARIJA LjUDSKA ZABLUDA

Pre svega, smeta me lakoća s kojom ljudi izgovaraju da je „došao kraj sveta“, da je „zadnje vreme“, da „dalje nema“. Te reči najčešće dolaze iz čahurice primitivizma i neznanja, iz onog skrajnutog prostora na rubu ambisa sopstvene svesti, ili bolje rečeno, besvesti. Neko ko bi želeo da se spusti na taj nivo morao bi poneti padobran, jer je to pad u mrak, a ne u dubinu.
U suštini, proučavanje istorije čovečanstva pokazuje nešto sasvim drugo: epohe se ponavljaju. Ne u istom obliku, ne pod istim okolnostima, ali sa istim principima, istim strahovima, istim zabludama i istim nadama. Neću govoriti o čoveku neolita, ali ako se zadržimo na istoriji koja je usko vezana za civilizaciju u kojoj živimo, postaje jasno da kraj nije ni blizu, ni po jednom osnovu.
Iz drugog ugla posmatrano, kada bismo svet posmatrali hladno, geološki, a ne kroz dnevne naslove, mogli bismo reći da će ovaj svet živeti još petsto miliona godina. A to sa nama nema nikakve veze. Mi smo samo kratka epizoda u dugom trajanju planete, i upravo zato bi trebalo da uživamo u slobodi, a ne da preživljavamo strahove.
Sobzirom na to, najveća opasnost ne dolazi iz stvarnosti, već iz iluzija koje proizvode mediji. Oni hrane paniku, stvaraju privid katastrofe, pretvaraju svaku promenu u pretnju. A čovek koji ne poznaje sebe lako poveruje u sve što ga zastrašuje. Zato je važno pogledati u sebe, jer tu ćemo se sresti sa svim odgovorima koje nam univerzum nudi.
Kada se sve sagleda, istorija nam je ostavila dovoljno primera da razumemo da se ništa pogubno neće dogoditi. Život će ići dalje. Smrti će se uvek dešavati, i u apsolutnom miru bi se umiralo i stradalo bez reda. To nije znak kraja, već znak postojanja. Književnost nam je ostavila velika dela u kojima možemo pronaći sve te obrasce, razjasniti ih sebi i svakome ko želi da posluša.
U tom smislu, vreme je da se okrenemo paralelama između prošlosti i sadašnjosti, ne da bismo se plašili, već da bismo razumeli. Jer razumevanje donosi mir, a mir je jedini pravi temelj rasta i razvoja čovečanstva.
Kao logičan sled, ovaj tekst je prvi u seriji radova koji će približiti realnu sliku epoha, njihovih strahova, zabluda i unutrašnjih mehanizama. Pozivam i druge autore da se pridruže svojim tekstovima, svojim pogledima i svojim paralelama, jer samo zajedničkim glasom možemo osvetliti ono što je suštinski važno: miran, dosledan i razuman rast čovečanstva. U narednom radu nastaviću da otvaram ove teme, povezujući istorijske obrasce sa savremenim tokovima, kako bismo zajedno razumeli da se svet ne završava, on se stalno menja, i u toj promeni leži njegova snaga.


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"