|
|
|
 | Saša Radonjić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Čaj sa Kublaj Kanom
Počinjem od konduktera natramvajskoj liniji broj dva.Lice koje svakodnevno viđam ikoje se uprkos tome žestoko opiresvakom pokušaju opisa. Zato ću samoreći - kondukter je imao lice meduze!Prethodne večeri, dok su slovni redoviknjige koju čitah, gubili svoj geometrijski poredak, uvijali se i razvlačilipoput tramvajske kompozicije, on seiznenada uspravio iz nepregledne bel-ine stranica i naplatio mi kartu za noćbez snova. Još je rekao - on -kondukter koji je imao lice sove,sledeće:- Ne samo da ništa nećeš sanjati,nego će ti i ceo naredni dan biti prazan,bespredmetan, ogoljen i, zapravo, suvišan!Otvorivši ujutro oči, nakon noći bez sna, glasno prozborih:- A zašto bi bilo drugačije?!Posle sam se umio, oprao zube,obukao elegantno, primereno bespredmetnom danu, otišao na posao,nakon osam sati se vratio kući i kačećiomiljeni, braon sako od tvida na ve-šalicu, zatekao u dnu gardarobera,sklupčanog, usnulog, njega glavom ibradom - KUBLAJ KANA. Ali kako je to moguće - kondukter je rekao dase ništa neće događati, a on nikada negreši! Ipak, koliko god verovaokondukteru sa licem kamina, više samverovao sopstvenim očima prikovanim na Kublaj Kanu koji je spokojno iduboko udišući ustajali vazduh našegstana, spavao skriven u zavetrini gardarobera od iverice presvučene furnirom boje… kad malo bolje pogledam, u stvari, stepske boje!Odložio sam sako polako nafotelju, pritvorio vrata gardarobera daunuku Džingis Kana i osvajaču Kinesvetlost ne bi padala direktno na lice,potom na prstima prišao radijatoru ipojačao grejanje jer Kanova blistavagospodarska odežda beše od svile,dakle neprilagođena klimatskim uslovima našeg stana. Pošto sam procenioda je sve u redu, raspremih se nameravajući i sam malo odspavati nakonnapornog radnog dana. Tek što sam sespustio na kauč, odnekud doleti jednagigantska muva govnara, načini nekoliko krugova oko lustera i pikirajućiaterira na vrh nosa Kublaj Kana.Odmah se pridigoh i energičnim pokretom ruke oterah je, ali se ona ubrzovrati na isto mesto. Verovatno ju jemamila Kanova koža, i bojom i teksturom nalik limunovoj kori. Nađoh se,dakle, u užasno neprijatnoj situaciji,tačnije pred mogućnošću da se osvajačKine probudi u gardaroberu sa muvom, kao nekim minijaturnim demonom, na vrhu nosa. Valjalo je mislitibrzo i eliminisati uljeza, ali tiho,precizno i bešumno. Naprosto, nisamsmeo dozvoliti da se Kan probudi, preno što posudim od suseda porcelanskiservis za čaj i spremim napitak tradicionalnim postupkom, kako je mojuvaženi gost već navikao.Ali ubiti muvu bešumno - nijemi poznato da je to nekome pošlo zarukom. Ipak vreme je odmicalo, bližiose i čas povratka moje žene sa posla, apre toga, neizostavno sam morao popiti čaj sa Kublaj Kanom.-A zašto? - upitao bi konduktersa licem, čačkajući nos prstom dugačkim kao jaje. Bože, nisam hteo reći''jaje'' nego nešto drugo, ali ne znamšta. Dobro, neka onda bude - čačkaoje prst nosom dugim kao jaje!Ali muva, šta sa njom? Pa da,upravo to; mogao bih namazati vrhsvoga nosa dugačkog kao prst, žumancetom iz jajeta i tako namamitiovu leteću napast u lepljivu klopkuvečnoga života! Jer jaje nešto takosimbolizuje - mislim - večni život.Tako uradih i muve se konačnorešismo.A sada što hitrije kod susedapo porcelanski servis za čaj. Potom ćuspustiti roletne, zaključati obe braveiznutra da moja žena ne bi mogla ući,ali svakako i zapušiti onu rupicu između ruba roletni i okna prozora kakobih je onemogućio u sasvim izvesnompokušaju provirivanja dok se čajnaceremonija bude odigravala. Samo jošda proverim da li u kuhinji imam onajizvrsni LIPTON EARL GREY čaj ulistićima, mada - listići - to nije bašprimereno. Moraću ih istucati u sitanprah; rekao bih da je Kublaj Kan priviknut na tako spremljen napitak.Zatim podesiti osvetlenje u sobi, promeniti stolnjak, skloniti TV i ikonuSvetog Trojstva. Tek tada, potpunospokojan, prepustiti se očaravajućemritualu spremanja čaja.No, prvo kod suseda po servis!...I zašto sad ne krenem? Zaštosam ukočen, potpuno paralisan i nalikonim voštanim ljudima što ih prave?Zaboga, zašto sam odeven u svilu isedim sklupčan u dnu gardarobera samongoloidno zakošenim zenicama? Izašto se više ne užasavam odlaska kodsuseda koji je, u stvari, kondukter salicem delfina, volšebnik pripravan damene - KUBLAJ KANA - jednimpoljupcem pretvori u laticu Mongolskeorhideje ili spokojnog službenika naftne kompanije?
|