|
|
|
 | Miloš Beloica | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
PRVI SUSRET Potraži me tamo gdje te mladu sretoh Pred bijelim zdanjem u zemaljskom raju Tu gdje te često od zaborava kradoh Da ti raširene ruke vječnu ljubav daju Potraži me dok traje dugog dana oda I dok žarko sunce grijehe odobrava Ljubeći u skute vrhove od golih brda Pa sve dok ne pođe umorno da spava Zavedi me tamo gdje vjetrovi ne duvaju Dok toplim zracima sunce život grije I kapi rose k nebu radosne se vraćaju Ljubi me tamo gdje je duši najtoplije Pronađi me zorom na svome jastuku Gdje ne stanuju tuđe vlasi zaboravljene Nježno dodirni moju toplu ruku Ili zagrli čisti jastuk umjesto mene Ako me ne pronađeš u traganju svom Mojom neostvarenom željom ophrvana Ti tada zagrli snažno svoj puni dom Neka te grije sunce nekog susreta davna
KO SI MENI TI, ŠTA SAM TEBI JA? Dođeš sa svitanjem Traješ danom Nestaješ sa mrakom Zraci brdski Toplino nizije Pljusku ljetnji Sunce zimskog dana Poslednji cvijete Proljećnjeg pupoljka Lasto sokolova Tugo mojih mladih godina Željo mojih samoća i nemira Nado i vjero Mojih posrtanja Muziko mojih riječi Sagovorniče mojih ćutanja Prva i posljednja pjesmo Osunčani horizonte Prijateljice iz gore Spasonosna niti Iz lavirinta Beskraja Ko si meni ti, Šta sam tebi ja?
JADRANSKOJ MUZI ..od prvog našeg susreta u tvojim očima vidim strast. Zanos je ova naša igra. Svaki trag pijeska na tvome tijelu, otisak čežnje na usnama, topli zrak sunca u kosi, vatru širi među nama. Plavi Jadran u oku caklom, sjenku noći previja u koljenima, a ljepotu života rađa u tvom koraku. Talasima nas vode omamljena srca. Ne budi me dok sanjam. Pusti me da gledam tvojim očima. Pusti me da hodam tvojim korakom.
SJENKA NA JASTUKU Na jastuku pada zrak Ulične svjetiljke što svu noć sija U sobi sama tama.. Dežurni svitac oko prozora se uvija Zrikavac i ja glasno ga bodrimo Veče puzi, mile njegovi minuti Ispijen, bez sna.. Čekam prvi jutarnji zrak, žuti Sati se zalete, umore se, kazaljka se ukruti Promili, na zoru još jedan minut nasluti A mravi žure, sve neki žuti Svrab tijela na dobro ne sluti Kapljica znoja kane.. Kap prelije se ko iz pune čaše Na jastuku gdje bi sjenka U dubok san utonuo je trag ljubavi, naše Budi ga svježi muški zovŠto se nadnosi nad ljepotom noćiNo, vrijeme ne popušta, nije to takav kovOstani na jastuku s tragom u samoći
MIRISNA RUŽA Na košulji trag tvoga parfemaNiz vrat se slivaju nemirne kapiZadirkujem te, izmišljam razloge da dišemPokazujem ti zaboravljene staze na mapi ..Rado bih uz Dunav zaplovio Na neznanoj lađi i kapetan bioU Beču bih prisato da na obali popijem Naiskap, ljubav, da se ka' od vina opijem Noć, u nepovrat odlazi dan Umiru kratki njegovi sati Zamičeš niz duga polja, nestaje san Za mene sjutra, mirisna ruža neće ni znati
|