|
|
|
U OVOZEMALJSKOM TRAJANJU SAMO SMO PROLAZNICI  | Jovanka Vukanović | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
U OVOZEMALjSKOM TRAJANjU SAMO SMO PROLAZNICI(Dragana Andrić, Dok gledam život mogući – poezija, Književni ESNAF, Beograd, 2025.)
Jovanka Vukanović
Trećom zbirkom pjesama, naslovljenom „Dok gledam život mogući“, Dragana Andrić je dosegla takvu stvaralačku zrelinu na kojoj bi joj mogli pozavidjeti i mnogo iskusniji i poznatiji pjesnici. Koji god je segment njenog pjesničkog kozmogonijuma u pitanju, on nije ni slučajan ni proizvoljan: bilo da je riječ o ljubavi, svakodnevnom egzistencijalnom kovitlacu, o prirodi, ili o pojmovnim fenomenima vremena, smrti, radosti, moguće ostvarivosti ili sjećanja.Sav taj složeni tematski kompleks Dragana Andrić sagledava istovremeno kroz veoma jaku misaonu i emotivnu dioptriju. Pritom, u svakom segmentu svog poetskog nadahnuća, ona traži neku vrstu razložnosti i logičke jasnoće svim tim zamkama i zagonetkama koje joj se, u tako dinamičnoj viviskciji života, nameću svom žestinom. Čitav taj circulum vitaepjesnikinja sagledava i kroz njegov dnevni, ali i metafizički protok, akcentujući njegovu šarolikost, višeglasnost i neuhvatljivost koja nam, i pored naših meditativnih napregnuća i ličnih saznanja i iskustava, daje do znanja da smo u ovozemaljskom trajanju samo prolaznici.Činjenica da se, s druge strane, čovjek ne može osloboditi sebe, svoje prirode, svoje emocije, svog nauma i potrebe da, na putu traženja smisla i harmonije sopstvenom postojanju, svaku graničnost pretvara u neumitnu perspektivu, u novu i još izazovniju mogućnost, za Draganu Andrić predstavlja, koliko izazov, toliko i nepobitnu istinu. A tu istinu ona će, kroz svih sedam ciklusa, silovito kadrirati u veoma dinamične, gotovo nezaustavljive ritmičke cjeline, u slike duboko metaforičke i imaginativne sugestivnosti. Istovremeno, centar svoje poetske priče ona pretvara u suptilni analitički diskurs, a što će se, bilo kao izazov ili nepoznanica, bilo kao dnevna, prolazna ili apstraktna činjenica pokazati kao prvorazredna stvaralačka energija. Energija, koja je rezultirala nadrealno uvjerljivim slikama, čija vrednosna amplituda, objektivno rečeno, doseže visok estetski nivo.
|
