detalj slike: KRK Art dizajn

POETSKA SJEĆANJA

BALADA O JANI

 Oktobar je bio godine neke daleke,

 slučajno svratih u konobu trošnu.

 Oči jedne sretoh, mutne od tuge,

 suzne od cigareta dima.

 U uglu konobe što miriše kiselo,

 na maestrale i oktobarske bure,

 vidjeh profil žene il´ cure,

 skamenjena bez pokreta il´ trzaja.

 Malo se prenu kada začu jeku,

zvona sa tornja crkve prastare,

kroz zamućeno okno okom suznim.

pogledom dodirnu nemirne vale.

Isluženi mornar, crn ko gara,

 u krčmi staroj što služi,

 za vina čašu i par cigara,

 o ženi toj obavještenje mi pruži.

 Obilazi luke poludjela Jana

 traži vjerenika koji doći neće

 nesrećan on živi u luci dalekoj

  i bol nanosi drugoj ženi nekoj.

 Čeka Jana godina dugo, dugo

 brod sa vjerenikom svojim

 u istoj ovoj konobi staroj

 ja joj četrnaestu godinu brojim.

 Prodoran jauk brodske sirene,

 lakoćom pokrenu udove njene,

 skoči Jana  ma'nito u luku hita,

 za voljenog mornare da pita. 

Ne čekaj Jano, kažu mornari

 ona ih prezreno pogleda.

 i ostaje dalje da stražari.

nad polumrtvom ljubavi svojom.

I tekle godine i dani,

slučajno,  navratih  opet u konobu  trošnu,

 opet isto i miriše kiselo

 na davne maestrale i bure.

Na zidu spazih crtež neke žene il cure,

već požutio izblijedio i star,

upitam  mladog konobara nekog

kakva je to slika stara i odkud tu .

Reče mi to je Jana nesretnica

o kojoj  nekad davno pjesnik neki ,

baladu napisa, o muci njenoj

o ljubav nesretnoj koja je ubi.

I poslije godina mnogih, sjetih se

jasno ko na javi, da konobar stari

zapisa, pjesmu koju mu dado,

 evo sada uramljena na  zidu stoji.

Reče  momak koji sad u konobi služi,

 Tragali smo za vama dugo,

kantautor naš  jedan slavni,

 želio je ime vaše znati.

Želio je tu pjesmu  otpjevati,

da pomen ostane za vremena sva,

da ljubav svaka  je slijepa,

a opet  svima poželjna i lijepa.

RATNIKOVA SREĆA

Sretoše se na livadi,

 ona pošla po vodu,

a on ratnik bio.

Tražiš nešto?

Sanjala sam, da ću na ovoj livadi,

naći jelenka u travi,.

gledam hoće li mi se san,

ostvariti

A ti?

Ja tražim buba maru,

da mi put sreće pokaže,

od postanka sam nesretan.

Šta bi ti uradila kada bi

našla jelenka?

Držala bi ga na grudima svojim.

Kad bi ja našao buba maru,

na dlanu bi je nosio,

pričao bi joj najljepše priče,

pjevao bi joj najljepše pjesme.

Pogledaše se u oči i ona reče:

Hajde da ja budem tvoja bubamara,

a ti budi moj jelenko.

Ne govoreći dalje, strasno se zagrliše.

I vrijeme stade i vidik se izgubi,

i zasja bljesak sreće oko njih.

Tek u predveče kad sunce

zapad, dotače ona reče:

Zaboravila sam da se vratim kući,

a na vodu čekaju.

Znaš ja imam još nekog, kome pripadam.

ja nisam slobodna.

Tada se po drugi put pogledaše,

vidješe da više nisu djeca

da su odrasli i nestade strasti u očima,

 pomriješe im snovi u dušama.

On pobjegao od rata ona reče,

 on reče, ona pobjegla od ratnika.

Ukočen je gledao,

kako zamiče, ka potoku,

dok se sunce gasilo nad njima. 

PODELITE OVAJ TEKST NA: