|
|
|
 | Milica Jeftimijević Lilić | |
| |
POKLONjENI BISER Život je pun neočekivanih događaja i često nas stavlja na probu a da toga nismo ni svesni. No, kada smo iskreni u odnosima sa bližnjima i kad se zaista volimo, šta god da se desi uvek smo spremni da jedni drugima pomognemo i da podelimo teret neočekivanih subinskih udara, ili bi bar tako trebalo da bude. *****Za razliku od mnogih, oni suod detinjstva bili vrlo bliski. Ona ga je kao starija sestra štitila i mazila kao da je mnogo starija od njega iako je razlika u godinama bila neznatna.Rasli su okruženi ljbavlju i pažnjom roditelja koji su ih usmeravali jedno ka drugome. Škole su završavali sa najboljim ocenama i uvek bili primer ostalima. Kad su poodrasli delili su tajne kao da je reč o sestrama a ne o setri i bratu. Konsultovali se pri izboru životnog partnera i uvek bili podrška jedno drugome.Roditelji su u miru otišli na onaj svet znajući da su ih pravilno vaspitavali i da će se podrška među njima nastaviti.Sestra Dara se prva udala i dobila dve devojčice koje je ujak Branko obožavao kao da su njegove kćerke.Ljubav prema njima preneo je na svoju izabranicu koja je takođe bila plemenita i puna ljubavi.Činilo se da će u njihovim životima sve teći kako žele i da će se bliskost održati i sad kad imaju svoje porodice.No, život retko kad ide u pravcu očekivanog. Kad je već bilo vreme za potomstvo kod Branka i Julije, sve je krenulo kako ne treba. Uzaludni pokušaji da se dobije dete nisu donosili očekivani rezultat. Oboje su bili vrlo nesrećni zbog toga, ali to je najviše pogađalo Daru, njegovu sestru.Pokušavala je da im pomogne, nalazila veze za najbolje lekare, hrabrila ih.Godine su prolazile u njihovoj neprekidnoj borbi za potomstvo, posustajali su i počeli psihički da popuštaju ali uspeh je izostao. Jedne večeri dok su oni udubljeni u svoje tužne misli sedeli u polumraku ona se iznenada pojavila ozarena i vrlo raspoložena.Još s vrata počela je da viče:- Šta ste se tu smračili. Palite ta svetla i dajte da nazdravimo. Oni su se zgledali. Nije im bila jasna njena euforija.Dara je sama prišla bifeu i uzela flašu s vinom i tri čaše.Sela je preko puta njih i podigla čašu.- Rešili smo problem! Živeli! Dobićete dete! Oni su zanemeli. Gledali su je zapanjeno ne verujući da može tako olako da izgovara takve reči.Branko je snuždeno pogleda i tiho izusti. - Ti si se, dobra moja sestro, izgleda usput negde napila i sad ne znaš šta pričaš. Ona poskoči, i oboje ih snažno zagrli. - Vaša seka će vam roditi dete! Oboje su zajecali ne verujući šta čuju.Ona iz torbe izvadi snimak bebe sa ultrazvuka i stavi ispred njih. Ovo je vaše, naše dete! To ćemo znati samo mi i moj muž.Svo troje su drhtali grleći se bez reči.Julija se posle šoka prva pribra. - Hvala ti beskrajno na tako velikodušnom planu, alito ne dolazi u obzir. Nemamo pravo da to tražimo od tebe, niti da to nedužno biće odvajamo od majke, oca i sestara. - Dušo moja, vi to niste ni tražili, a ja sam odlučila, i moj muž se složio, a što se odvajanja tiče, pa nećemo se kao ni do sad odvajati. Svi ćemo biti skupa i volećemo ih kao i do sad, naravno sa ovim malim dodatkom, reče smejući se. Branko je samo nemo stiskao sestrinu ruku još uvek ne verujući u ono što čuje.Uglavnom tajni savez bi sklopljen a bratsko-sestrinski odnos još dublje učvršćen i tom velikom tajnom. Radost se vratila u porodicu.Buduća "tetka" je po povratku kući objavila da će ujak i ujna postati roditelji a da će ona češće boraviti kod njih kako bi im pomagala. Sreći nije bilo kraja. Život je potom tekao u skladu sa najavljenim događajem i posle određenog vremena stigla je još jedna devojčica. Odgajali su je svi skupa i podjednako uživali u njoj.Željana je bila najvoljenije dete i lepo se razvijala. I ona je podjednako je volela sve oko sebe.Posle nekog vremena pošla je u goste kod tete i poželela da prenoći kod njih.Pre spavanja uvek bi prvo išla na kupanje. Radovala se što će je teta okupati a onda će sve tri sestre leći skupa i zadirkivati se i golicati je kao najmlađu.Teta Dara je bila vrlo uzbuđena. Pripremila je kupku i nežno počela da je kupa pričajući joj bajku o ljubavi brata i sestre koja bratu poklanja svoj najvredniji biser.Željana je s pažnjom slušala i stalno postavljala neka pitanja. Kad je bajka bila gotova ona odlučno reče: -Znaš teto, nemoj da se ljutiš što ovo kažem, ta seka je bila mnogo dobra, a ja ne bih nikome dala moj biser. Suze su se zaiskrile u teta Darinim očima i pre nego što su stigle do ivice očiju, nestale su.- Poklonila bi i ti kad bi imala tako dobrog brata, tiho prošapta za sebe. Sutradan su tata i mama došli po Željanu. Ona im potrča u zagrljaj i ushićeno reče:- Vi me nikad niste tako dobro okupali kao teta!
|