|
|
|
 | Milica Jeftimijević Lilić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
ZAGRLjAJ
Prostori čudesnog i nedokučivog počeli su se pred njom otvarati u ranom detinjstvu. Prijemčiva za tajanstveno upijala je priče starijih u kojima su se svetovi dodirivali i prožimali. Kroz vidljivo i opipljivo nazirala se pukotina i zrak njenog uma probijao je tamu u nameri da otkrije šta je sve iza granica vidljivog.„Tamooni“, kako su ih u tim pričama nazivali, su otuda izlazili i plašili je, ali budili i njenu radoznalost jer su oličavali silu, moć a to je uvek privlačno.Onda su, verovatno pod dejstvom takvih priča, u njenoj živoj mašti počeli da dobijaju formu i da se pojavljuju u snovima, plašeći je. Istovremeno u njoj se razvijala želja da i sama poseduje moć kako bi im se suprotstavila i štitila svoje bližnje i sve dobre ljude koje su oni, kao po pravilu, napadali. U svesti joj se pomalja lik visokog čoveka izrazito bledog lica koji prolazi na konju. Noć se neprimetno spušta brišući granicu između svetova. On se umoran jedva drži za grivu svog riđana koji iznenada iz laganog hoda prelazi u kas. Kao i uvek on pokušava da ga umiri nežnim rečima i dodirima. Da ga ohrabri.No, konj naglo prelazi u galop kao da ga neka nevidljiva sila snažno udara bičem i nikakve gazdine reči koje je znao i voleo ne dopiru do njega. Galop je sve besomučniji a strah konjanika sve snažniji. I on jasno uviđa da ih neka nadnaravna sila bez milosti šiba te nastoje da joj umaknu. Čini mu se da to gonjenje traje čitavu večnost i da im nema spasa. U panici konjanik zaboravlja čak i da pomisli na Boga, da se pomoli za spas kao i u bilo kojoj situaciji gde vreba opasnost. Sada mu ponestaje misli i snage kao da je sve sažeto u pitanje, šta se najednom desilo. Otkud je izronilo ovo zlo što hoće da ih satre i proguta. Kao da se zemlja pred njima otvorila i iz nje pohrlili svi „tamooni“ da ih raznesu.Dok su se pored njih smenjivale slike brda i dolina kao u ubrzanom filmuon je poimao moć te ogromne sile zla koja je jača od čoveka, od njegovog snažnog konja, i primećivao kako mu se krv u žilama ledi i kako je eto iznenada stigao čas umiranja iako je bio u punoj snazi, spreman za najteže poslove i okršaje sa životom.Oči raširene od užasa videle su pred sobom ponor koji će ih progutati, a da niko nikad neće saznati šta se sa njima desilo. I već su ruke koje su čvrsto držale dizgine počele da popuštaju, a smrt se kao spasenje pojavljivala i nudila raširene ruke da ih prihvati i spase tog furioznog leta kroz grozomornu tamu noći. I poče polako da joj se prepušta. Učini mu se da vidi majčino lice koje se smeši spremno za zagrljaj. Toliko dugo nije video majku. Kakvo olakšanje zagrliti je ponovo. I vide sebe kao dečaka koji pred opasnošću beži pravo u majčino krilo. Još samo korak...Utom, snažno zapevaše petlovi poput sirene koja oglašava prestanak bombardovanja.Nebo se naglo predvoji. Iz njega izroni pravilna narandžasta linija koja objavi pobedu nad mrakom. Konjanik se proteže na oznojenim leđima konja koji se odjednom zaustavi teško stižući do daha.Bili su izbavljeni. Podjednako slomljeni i dezorijentisani, stajali su još uvek se tresući.Posle nekog vremena kad se dan već uobličavao kao bela ispredena nit i pokazivao pravac, krenuše u potragu za kućom.Ukućani prepadnuti njihovim izgledomništa ne pitajući pohitaše da ih prihvate. Krv zaleđena u venama konjanika nikad se više nije vratila u njegove obraze kao opomena na vreme kada je iz svog uleteo u demonski svet i proživeo ono što se nikada potom nije uobličilo u reči i ostalo kao metak da raskida tkivo njegovog trajno slomljenog bića.I konj je počeo da poboleva. Odbijao je hranu i više nikada iz kasa nije prešao u galop. Kao da je ta noć iz njega izvukla svu životnu snagu i radost. A ona je eto sve češće suočena s tim da su „tamooni“ sve vidljiviji i prisutniji i ne čekaju gluvo doba i usamljene konjanike, već su se osilili i vrebaju u svakom času i na svakom mestu. Jedino što ne mogu jeste da opstanu pred moćima molitve. Stoga, ne zaboravimo da se pomolimo u svakom času i uspravimo jer jedino toj Božanskoj sili ništa ne staje na put.
|