detalj slike: KRK Art dizajn

Ljekovita esencija stihova u zbirci poezije „Pelinov med“ 

(Pelinov  med - Vladimir Pešić - ARTE, Beograd - 2025.)

Mr Snježana Đoković 

Zbirka pjesama „Pelinov med“, književnika Vladimira Pešića, predstavlja umjetnički prikaz životnih preobražaja i stanja kroz koja čovjek prolazi u potrazi za smislom. Cijela zbirka se može interpretirati kao refleksija životnih izazova, kroz potragu za smirenjem, ljubavlju i srećom.

Poesebno je zanimljiv naslov knjige koji nam donosi dva značajna i vrlo često korištena pojma u narodnoj književnosti pelin i med. Ljekovita trava pelin veoma gorkog ukusa, često se sreće u poeziji, a u kontekstu metafore za gorke životne istine, patnju i stradanje, ali i kao simbol otpora i izdržljivosti. Njegova gorčina predstavlja životne neprilike sa kojima se junaci suočavaju. Složena simbolika ovog pojma doprinosi široj upotrebi u književnosti, posebno poeziji. Simbolika pelina, takođe, podsjeća na važnost izdržljivosti u teškim vremenima i okolnostima, a takvo značenje je uzeto i u ovoj zbirci kao metaforički iskaz pjesnika. U odnosu na sinonim gorčine pelina, ali i na znanje da je to ljekovita biljka nameće nam se istina da je Pešićeva poezija ljekovita i da će nas svojim stihom omađijati pretvarajući pelin u sladosni med.

Med, sa druge strane, poznat u mnogim kulturama kao simbol za sladost života ili znak duhovne prosvijećenosti pojam je koji nosi metaforičku snagu koja ovom doprinosi da naslov ostaje upamćen. Med je simbol izobilja, plodnosti prirode, predstavlja nagradu za rad i trud, a česta je metafora za dobar život i sreću. U mnogim religijama i filozofskim gledištima med predstavlja mudrost i znanje. U Bibliji med simbolizuje Božiju blagodat.

Sve naprijed navedeno navodi nas da zaključimo kako su pojmovi med i pelin, koji u naslovu knjige stoje u kontradikciji, ustvari vrlo domišljata pjesnička forma. Slatkoća meda suprotna gorčini pelina koja ovdje predstavlja gorka životna iskustva, gdje med iskazuje povezanost sa ljubavlju, a kako je poezija njen nerazdvojim dio nemalo je razloga što je pjesnik baš tako skovao ovu naslovnu složenicu.

Bitno je naglasiti da je pjesnik uspio opravdati višeznačni iskaz naslova zbirke Pelinov med interpretirajući ih kroz svoje stihove. Kroz samu zbirku vidjećemo kako je predstavio neke životne istine i iskustva, ali i duboke emocije, duhovne potrage i kontradikcije koje čine ljudsko postojanje složenim. Zaključićemo da je naslov simbol životnih borbi u potrazi za ljubavi. Za pjesnika je ljubav pojam sreće, a traganje za njom apsolutni smisao postojanja. Ljubav prema čovjeku i životu, ona između muškarca i žene, majčinska ljubav i ona najsveobuhvatnija i sadržajno najbogatija – Božija ljubav.

Sada kada smo razotkirili koja sve značenja i simbole možemo sresti kroz zbirku, vrijeme je da se pozabavimo i detaljnijim prikazom stihova.

Knjiga je podijeljena u dva ciklusa koji nose nazivPeliniMed, koji u sebi nose sintezu naslova zbirke.

U okviru I ciklusa Pelin imamo priliku čitati dvadeset i dvije pjesme, dok u II ciklusu –Med pronalazimo trideset i sedam pjesama.

          Prvi ciklus Pelin pjesmom Istrajna koja svojom kratkom formom, snagom i energijom kroti stihove u poetsku rijeku koja će izroditi navedenu zbirku. Zapravo je prvi pokazatelj koliko je snažna pjesnikova vjera u Božiju milost i ravnotežu. Na nju se sasvim prirodno nadovezuje pjesma Zvonik, simbolično najavljujući koliko je važno da smo budni i svjesni trenutka u kome se nalazimo, ali i da posjedujemo neophodnu snagu da bismo smjelo koračali kroz život. On predstavlja najavu pjesnikove borbe za sreću i ljubav. Kroz ovaj ciklus pjesnik iskazuje koliko su mu daleke pošasti savremenog društva i kako se bori sa njima. Njega nikada ne napušta nada da će na kraju sve biti dobro, pa makar to bilo samo i u snovima. Kao na primjer u stihovima pjesme U vašem svetu:

„U vašem svetu

Nemilosrdno grubom

Snovi su moji

Za silovanu dušu

Sigurna kuća“

(U vašem svetu)

Struktura stiha, njegova organizacija i linija stihvonog niza je različita i pokazuje bogatsvo poetskoh izraza pjesnika. Kreću se od kratkog izoštrenog stiha sa potpunim odsustvom rime, ali sa snažnim porukama i zvonkim pjesničkim izrazom, pa sve do klasičnih rima (AA, AB i ABBA) ili onih nešto slobodnijih koje nisu strogo definisane. U oba slučaja emocija je jasno i snažno izražena i vizuelno stvara auditivne slike čitaocu. Slobodni stih kojim je bogata ova pjesnička zbirka, predstavljen je kroz obilje leksički izraza, strukturalno i misaono izoštrena, a dala mu je ogromnu slobodu izraza koji je vješto iskoristio u korist svoje poezije. Ne slijedi tradicionalna pravila metra i rime, stavljajući time težište na sadržaj i emociju. To nikako ne znači da pjesnik nema metrički pravilnih stihova, niti da je rima potpuno izostala, nego se slobodnih stih razrastao postajući neodvojiv dio Pešićevog poetskog jezika. Ovo mu je dalo mogućnost da se poigra sa zvukovima i zvučnim efektima koji u poeziji predstavljaju veliki izazov. Veoma ekspresivan i inovativan pogled na određene teme ili pojave predstavlja jedinstven poetski izraz te mu daje mogućnost da svoje ideje i osjećanja iskaže bez ograničenja. Bez obzira na to koliko je poetski jezik bogat savremenim pjesničkim izrazom, nerazdvojivo je povezan sa korjenima tradicionalnog poetskoh izraza pjesnika koji su imali svojvrstan revolucionarni pogled na svijet i pojave u njemu. Kao što su Branko Miljković ili Vladimir Majakovski kroz svoja djela izrugivali društvene pojave ili političke sturkture ruglu i na taj način inspirisali druge. Sloboda i ljepota poezije i jeste u tome da umjetnik može da iskaže svoje ideje i stavove prema društvu. Takve su na primjer pjesme Slovenski bogovi,U vašem svetu, Prebrojavanje, Imači petlje i slične. Međutim nasuprot gore pomenutim pjesnicima Pešićeva poezija odiše optimizmom i uvijek na kraju postoji razlog da se otvore nova vrata kroz koja će se probiti svjetlo. Stoga ovdje pelin nije apsolutni simbol za gorčinu, više je i snažnije to potreba za ozdravljenjem društva, očišćenja od društvenog rugla današnjice i čovjeka lično. U pjesmi Neprizivajuća pjesnik u jednoj vrsti dijaloga sa samim sobom prikazuje svoja promišljanja o smrti. Ona je duboka refleksija njegovih osjećanja i odraz osviješćenosti po pitanju našeg, misleći ovdje na čovjeka, nemoći pred samom činjenicom da je smrt neminovna i da smo pred njom nejaki. Međutim, ne prepušta se melanholiji, niti se povlači pred tom činjenicom, nego odlučuje da se uhvati u koštac sa životom koji je pred njim, svjestan ustopije kojoj nas vode premišljanja o toj temi. Čak šta više jasno ističe ljepotu mogućnosti ispunjenja želja i otvaranja novih nada.

„Možda se neko čitajući

Odvaži da ispuni želje

One naizgled nemoguće

Koje se kriju u snovima

Sve češće o smrti razmišljam

Pu dalje od mene“

( Neprizivajuća )

Dalje se kroz ciklus provejavaju pjesme koje su protkane snovima, koji će i u drugom ciklusu biti jedna od osnovnih simboličkih oslonaca.

Pjesma Ravnoteža od svega dvanaest kratkih stihova  poseban je izraz kojim je pjesnik ukrasio ovaj ciklus. Vanredno skrojena, uvezana u jednu vezanu lirsku rečenicu čiji stih donosi duboku poruku. Možemo je gledati kao pjesnikovo traganje za smislom kroz snove i slike koji se rasplinu u teptaju ili životnu ravnotežu. Jedno je sigurno pjesnik je poigravši se riječima donio svoj stav da se kroz umjetnost može pronaći najdublji smisao životnog postojanja.

„Koliko snova

Pobegne

U trenu

Buđenja

Toliko

Čudesnih slika

U treptaj oka

Stane

Stvarajući pesmu

Koja smisao

Životu

Daje“

( Ravnoteža )

Proučavajući pjesničke nizove Vladimira Pešića shvatamo da bi bilo neophodno dati svakom stihu dovoljno prostora da diše kako bismo proniknuti u njihovu suštinu i ono što je pjesniku bila prva misao i apsolutna istina. Zato je poezija jedan od najmoćnijih alata u književnosti koji sa mnogo manje riječi ili lirskih rečenica iskazuje mnogo više i suštinski mnogo dublje.

Osim što su mu vrlo oštro i potpuno argumentovano na meti one negativne pojave ili ponašanja, spreman je i da pohvali, pomiluje i podstakne ljude da budu još bolji. Pešić i ovdje iskazuje svoj nepresušni optimizam. Takve su na primjer pjesme Ima i Mi neki u kojima pjesnik veliča pozitivne ljudske osobine i ponašanja.

„Ima ljudi

Vjerujućih pravednika

Pokretača vaseljene

Donosilaca osmeha

Nesebično

Potpuno

Ostvarenih

Ima ljudi

Ima!“

( Ima )

Kroz sve što smo mogli uočiti u poetskom izrazu ovog pjesnika možemo zaključiti da je njegovo duboko uvjerenje da je Tvorac jedan i da je za svakog čovjeka na svijetu neophodno da vjeruje da je Bog taj koji nam daje mogućnosti koje smo mi u obavezi iskoristiti, ali i bezkompromisna vjera da je apsolutna dobrota i ljubav moguća.

Tome u prilog govori i pjesma Sretanje koja po mom mišljenju svojim karakterom i snagom odzvanja i trebalo bi da se čuje što dalje. Naime pjesma Sretanje sa podnaslovom na latinskom Quo vadis[1]još jedna je pjesma poetskog dijaloga pjesnika sa samim sobom i svojim sjenkama. Govori o tome koliko smo spremni suočiti se sa sopstvenim sjenkama i da li se možemo oduprijeti. Pjesnik je završava jednom vanrednom pjesničkom slikom u poslednjoj strofi koja se može tumačiti na više načina. Ja ću uzeti da nam je pjesnik htio reći da se pomirivši sa svojim sjenkama srastamo sa njima i idemo dalje, to je upravo pokazatelj koliko je opravdan naslov Pelinov med. Tačan jedan dinamičan osvrt da nije sve što je gorko i tamno loše za nas. Želim da vjerujem, da je pjesnik pomirljivim krajem ustvari zadao udarac svojoj ličnoj sjenci i izronio na svjetlo.

„A dotle idi kopiraj

Nekog drugog bledolikog

I upamti

Konjica dolazi na kraju

A ja sam već odavno

Skalpiran“

( Sretanje Quo vadis)

Ukoliko poznajemo hrišćansku religiju jasno nam je da ovo Quo vadisvodi porijeklo od događaja koji se po vjerovanju veže uz Svetog Petra koji bježeći iz Rima od sigurne smrti, sreće Hrista koga pita Kuda ideš Gospode? ( Quo vadisDomine)na šta dobija odgovor „Idem u Rim da me opet razapnu“. Nakon toga se Sveti Petar postiđen vraća u Rim i biva razapet na krstu. Način na koji je pjesnik prikazao sopstveno pitanje Kuda ide u sretanju sa samim sobom, izvanredna je pjesnička slika na kojoj mu mogu pozavidjeti mnogi. Pokazao je koliko je važno suočiti se sa najvećim stradanjima, ne bježeći od njih. jer kad tad će nas stići, vrlina je kojoj svi ljudi koji vjeruju u spas Božiji teže, te tako i sam pjesnik. Suočiti se, ostati ili opstati, suočiti se sa životom takvim kakav jeste najviša je vrlina.

Dalje se ciklus Pelin razvija u snažnom rastu pjesnikove duše kroz pjesme Tačka preokreta, Snaga reke da bi briljirao u pjesmi koja nosi nasiv Ka vrhu sa podnaslovom Mag i lluda. Znajući da nam je svima put ka vrhu zadat još po rođenju Pešić je taj put prikazao alegorijski slikajući kroz upotrebu karakterističnih simbola i slika dajući dublju filozofski smisao. Ova pjesma je refleksija dubokih moralnih i duhovnih postulata pjesnika, apsolutno oslonjen na vjeru u Boga kome se moli i ljubav koja će mu dati snagu da istraje do cilja.

„Raspetom na steni

Ljubav daje meni

Snagu divlje zveri“

( Ka vrhu – Mag i luda )

Tako okončana pjesma po ko zna koji put otvara okvire nade i optimizma koji pjesnika ne napušta.

Mogli bismo još dugo govoriti o ciklusu Pelin, ali je potrebno prepustiti čitaocima da na sebi svojstven način dožive stihove pjesnika Vladimira Pešića.

Ono što se ne smije izbjeći jeste pjesma kojom pjesnik zatvara I ciklus, a koja odiše elegičnim tonom u kojoj preovladava emocija ljubavi koju je majka ostavila pjesniku u naslijeđe i Bogu kao njegovoj uzdanici u dobro i pozitivan ishod svakog životnog iskušenja. Jano je istaknuto da je prisustvo Boga kada se osjeća sam i izgubljen, jednako je i prisustvu pjesnikove majke koja je u Božijem okrilju. Način na koji je ispjevana doprinosi da emocija bude doživljena snažno. Naime, pjesma se sastoji od tri strofe od po šest stihova, takozvana sekstina, slobodnog metra koji nije striktno vazan za određeni broj slogova, ali je izvjesno da u njima ima ritmičnosti. Osjećaju se efekti asonance kod rime koja nije savršena, a metrička struktura besprjekorno zavtara osvrt na teme koje su prožete kroz stihove. Repetitivna struktura Ima gore stvarna muzikalnost i naglašava osječaj prisutnosti i podrše bilo majke, bilo Boga.

„Ima gore Majka

Koju volim

Ima gore Gospod

Koga molim:

Neka mi, za Ljubav,

Vrata otvori!“

( Oni vide )

Poslednji stih izvrstan je način da se zatvori jedan ciklus, kako bismo zaplovili dalje. Naime navedeni stihovi simbolizuju mogućnost novih prilika koje će se pretočiti u med.

Iz ovog ciklusa u kome je pjesnik izrazio mnogo svojim emocionalnih previranja i sumnji, te se nanovo vraćao povjerenju i optimizmu ulazimo u II ciklus Med koji otvara pjesma upravo naslovljena Od pelina med, ispjevana u četiri strofe slobodnog stiha. Jasna je, slikovita, leksički bogato slika prenoseći emociju iscjeljujuće moći ljubavi. Stihovi Od pelina med napravi početni su stihovi četvrte storfe i predstavljaju mogućnost preobražaja od nečeg gorkog što je pelin do onog najslađeg što je med. Tačnije pokazuje kako i na koji način ljubav – med pjesniku donosi promjene u životu, čak i iz bolnih iskustava koja simbolizuje pelin.

„Od pelina med napravi

Da razgorči zagorčeno

I raskuje zakovano

I ostvari zapisano

Vezujući beskraj koncem.“

( Od pelina med )

Ova svojevrsna oda ljubavi, oda je i ove zbirke koja će u drugom ciklusu okrilatiti sve oblike ljubavi, mješajući pelin i med kroz stihove.

II Ciklus Med bogat je pjesmama koje obiluju lirskim fragmentima u kojima pjesnik slavi ljubav, iskazuje ljepotu osmijeha žene, toplinu zagrljaja i potrebu da sačuva ili omelemi ranjenu dušu svoje ljubavi. Veliki i nikada dovoljno iskazani stihovi o ljubavi tema su i ovog pjesnika, kao i mnogih. Važno je reći da su i ovdje snovi važan simbol koji provejava gotovo kroz cio ciklus. Neke od karakterističnih pjesama su Hvatači snova, Usni taj san, Nedostajuća, Neprobudiva, Sanjalačka i mnoge druge.

Snovi u poeziji pjesnika Pešića predstavljaju duboke skrevene aspekte duše, želje, strahove i nade. Snovi kod njega simbolizuju predskazujuće događaje, skrivene želje. To je način na koji iskazuje svoju duboku lirsku emociju duše i prelazak iz jednog stanja u drugo. Kod njega su snovi često obavijeni nekom vrstom pitanja da li su dobri ili ne. Veli da treba Očistiti snove ljubavlju, nagovještavajući tako proces ozdravljenja i obnove.

„Jednoj jutra ću

Sanjajući te

Poželeti da te

Povedem

Do mesta

Ostvarenja

Svih želja

Koje su nam

Zabranjene

Dok smo budni“

( Neprobudiva )

Snovima se prenose složene emocije u poezije, a kod ovog pjesnika san je temelj poezije jednako koliko i ljubav kao njen osnovni oslonac.

Snažni su stihovi kojima Pešić pjeva o borbi da ozdravi i zacijeli od rana prošlosti. Elementi čišćenja i obnovljanja kroz ljubav slični onima koji se sreću kod Crnjanskog, ali i kod Slobodana Selenića. Jedna od pjesam koja je primjer takvih želja je Eto nama nas.

„Tražio sam sanjarku

Ranjene duše vidarku

Da me celog sebi primi

Tražio sam eto si mi“

( Eto nama nas )

Ciklus Med obiluje lirskim ljubavnim pjesmama koje na poseban gotovo eruditski način njeguju ljubav kao božansku silu kojom su obdareni ljudi. Sve nesigurnosti i traume padaju ničice pred snagom iskrene ljubavi. Kao primjeri naprijed navedenog mogla bi se navesti nekolicina pjesama, ali samo neke od njih su Stvaralačka, Nisi ti meni bilo ko, U transu, Vilinski voz, Zavodnica vetrova, Ona je moje proleće i druge.

U okviru ovog ciklusa svojim neobičnim lirskim slikama izdvaja se pjesma Karnevalska koja u jedanaest strofa složenih u katren podsjeća na pjesme trubadura. Metrički uređena sa po osam slogova, te u uz ukrštenu rimu dobija na muzikalnosti. Za ovu pjesmu bi se moglo reći – pjesma je da se pjeva. Emotivna, ljubavna, nostalgična, ali i obiluje ushićenjem. Svojim stihom i jezikom odskače od drugih pjesama iz zbirke.

„U starom gradu na karnevalu,

Gde svako svoje sakriva lice,

Prerušenom u dvorsku budalu,

Prišla mi je pod maskom kraljice.“

( Karnevalska )

Takođe se izdvajaju pjesme Luda pesma, Stepenice mudrosti , Pesma srne i još nekolicina.

Jedan dio ciklusa Med, a u nekoliko pjesma obrađuje teme povrijeđene žene, samohrane majke ili prevarenih i povrijeđenih žena. Pjesnik je na poseban način ovdje odao priznanje samohranim majkama koje su spremne, ali i prinuđene da se bore za svoj život. Pokazao je i sa kakvim se sve problemima susreće nezaštićena žena, otvarajući siguran put u slobodu. Nigdje pjesnik nije zatvorio nadu za te žene, niti ih je osudio. On je svojom znalačkom zanatskom vještinom kovanja stiha opjevao čitavu jednu društvenu pojavu, bol koji žene trpe, ali i snagu koja može da nadahne svakog čovjeka. Prepoznatljive su pjesme Tragom vučice i Svi te vole.

Posebno bih težište stavila na pjesmu Tragom vučice koja osim svojim tematskim sadržajem privlači i strukturom. Sastoji se od šest strofa, slobodnog stiha kojima je postignuta dinamičnost izraza. Stihovi su protkani rimom (izatkana - odabrana; samohrana – obožavana i dr.) što stvara melodiju i ritmičnost, dok slobodniji stihovi dodaju ličnu notu i emotivnu dubinu. Tematski se pjesma svrstava u ljubavne, jer pjesnik samohranu majku vučicu, voli i želi joj pružiti okrilje za njen rast, ali i njihov zajednički. Stihovi pjevaju o borbi i suočavanju sa ličnim demonima, kao i o potrebi i želji da se zaštiti žena. Vučica majka samohrana data je kao simbol lika žena koja posjeduje ogromnu snagu za preovladavanje svih životnih prepreka. Motiv koji se provlači kroz stihove skriveno blago metaforično označava unutrašnje resurse nas samih koji nam se otkriva pred izazovima života.

„Nitima ljubavi izatkana,

Igrom sudbine odabrana.

Vučica majka samohrana,

Drevnim narodima obožavana,

prkosi svom ličnom vragu.

Hodam po njenom tragu,

Daje mi nadljudsku snagu,

Vodi me skrivenom blagu,

Nebo me pita: Da li se bojiš?“

( Tragom vučice )

Ova pjesnička niska završava se pjesnikovom pobjedom samoga sebe i svijeta oko sebe:

„Rane su sprale teške kiše,

Vuk u meni slobodno diše.

Ono što osećam, u pesmi piše:

Ja sam njen – ne bojim se više!“

Kroz metaforički iskazan stih prikazano je pročišćenje ili izlječenje, što je naglašeno kao proces ozdravljenja od emocionalnih ili fizičkih rana. Tog trenutka budi se unutrašnja snaga i emocionalna sloboda u pripadanju kroz ljubav. Cjelokupan ton pjesme osnažujući je i oslobađajući i stvara snažnu povezanost sa čitaocem.

Pjesnik kroz ovaj ciklus idalje počuva ženu, ali i svako biće koliko je važno i neophodno biti srećan (Na tankoj žici, Nauči da budeš srećna, Detinjasta i dr.)

Pred kraj zbirke susrećemo se sa veoma lijepom i nadasve poučnom pjesmom Batali vilu koja je upućena svima koji su zaljubljeni u one koji njih ne vole. Stihovi su razigrani, bez prisustva patetike i sa dubokom poukom da svakoga od nas čeka prava ljubav. Poseban i nadasve vrlo optimističan ton ove pjesme izuzetan je primjer savremene poezije koja o nesrećnim ljubavi bira biti ispjevana na drugačiji način.

Poslednje tri pjesme u zbirci Idilična, Ružina i Sreća zaokružuju savršen krug u kom je iz pelina iskapao med.

„Ovekovečismo

Trenutke

Ćutanjem

Otkrivajući

Smisao

Postojanja

Udvoje“

( Sreća )

Na kraju srećom je izbrisan svaki trag gorčine kroz stihove koji ukazuju na značaj tišene, kao najsnažniji način povezivanja dvije duše. Na taj način zajednički trenuci dobijaju dublji smisao života i postojanja, posebno u kontekstu ljubavi i partnerskih odnosa. Emotivno iscjeljenje koje smo na kraju dočekali kao vrhunac ovog umjetničkog izražavanja opravdao nam je i ponovo potvrdio važnost dubine međuljudskih odnosa i vjere da se uz Božiju pomoć može postići i ono što nam se činilo nemoguće.

Zaključićemo da je poetski jezik Vladimira Pešića

 Ljekovita esencija koju nesebično pruža svojim čitaocima. Poseban je dojmljivo sadržajno bogata leksika ovog pjesnika. Nakon što se uhvatimo u kolo sa njegovim vilama i vilenjacima poetske riječi omađija nas i rado i vrlo predano krenućemo u otkrivanje novih poetskih niski.

Ovom zbirkom, koja je i peta zbirka poezije pjesnika Pešića, uspio je da oživi i sveobuhvatno prikaže sve oblike ljubavi. Otkrivao nam je dimenzije duhovnog vodstva, Gospodnjeg prisustva, ali i ovozemaljskog života uokvirenog ekspresivnim jezičkim izrazima koje je satkao u stih. Stoga je važno napomenuti, da je zbirka poezije Pelinov med više ljekovita, nego gorka ili slitka. Ona je onaj njen najljepši dio, esencija ova dva ljekovita pripravka. Napravimo čaj od pelina, začinimo ga medom i krenimo da rastemo zajedno sa poezijom iz zbirke koja je pred nama.

---

[1]Lat Quo vadisznačenje Kuda ideš

PODELITE OVAJ TEKST NA: