O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


KRAJ NOVOG BUNARA

Ružica Kljajić
detalj slike: KRK Art dizajn


KRAJ NOVOG BUNARA


 
            Kada su Marijini roditelji 1960. godine sagradili novu kuću, ubrzo su uz pomoć starijih i iskusnih ljudi iz sela odabrali pogodno mesto i za novi bunar.
            Od trenutka, kad su na mestu gde je planiran bunar skinuti prvi slojevi zemlje, pa sve vreme dok su radovi trajali, Mariji i ostaloj deci roditelji strogo zabraniše da prilaze tom prostoru. Svoju radoznalost i dečju znatiželju, deca zadovoljiše tako, što su s pristojne udaljenosti posmatrali vredne majstore, dok su u vlažnoj i na mestima zemljom zamazanoj odeći, prali ruke i sedali za baštenski sto da ručaju.
            Onog dana, kad su majstori na očekivanoj dubini naišli na vodu, uz ručak se na stolu nađe i boca ljute šljivovice, a majka je sva radosna i kafu poslužila.
            - Biće to dobar bunar, i na dobrom mestu - reče glavni majstor i nazdravi domaćinu.
            - Neka je dragom Bogu hvala! - reče majka veselo. - Samo da ne moram više ići na potok po vodu i veš na njemu ispirati.
            - Jest' vala snajka... Bunar u dvorištu vredi više od zlata.


 

***


            Kada je bunar bio gotov i majka prvi put na dugom lancu spustila novu sjajnu kofu, pa okrećući jednu metalnu ručicu izvukla je nazad, nastalo je pravo veselje. Njena deca, ali i ona iz prvog komšiluka, strpljivo su stajala i čekala da se napiju hladne vode. Ubrzo se na baštenskom stolu našla tepsija puna kolačića i pite s jabukama. Bila je to prava i retka gozba za decu, zbog čega im se na licima videla radost, ali beskrajna radost krasila je i zadovoljno lice majke Stane.
            Prostrano dvorište, koje je i inače bilo uredno i lepo, s bunarom postade nekako još lepše, potpunije i bogatije, a zelena trava izgledala je poput mekog tepiha.
            Ivicom, koja je bila granica između bašte i dvorišta, majka je zasadila raznovrsno cveće. Bilo je tu šeboja, nevena, plavih i žutih perunika, raskošnih cvetova božura, ali i raznih lekovitih biljaka, kao što su miloduh, kaloper, ruzmarin, pelin, nana...
            Miloduh i kaloper su tako lepo i snažno mirisali, zbog čega su (kako je majka pričala), ukućani koji su imali stasalu devojku za udaju, u noći pre Đurđevdana, skriveni dežurali da vide ko će doći i po starom običaju ukrasti najlepše i najbujnije delove tog mirisnog bilja.
            Ruzmarin i pelin, majka je brižno negovala i krajem leta sušila za čaj, a nekoliko lepih grančica složila bi u staklenu bocu i napunila je šljivovicom, pa je tako  nastajala rakija travarica, koju su odrasli koristili umesto leka kod lakših stomačnih tegoba.
            Nana, pored toga što je bila bujna i lepo mirisala, kao čaj je bila dragocen napitak i deci i odraslima, naročito ako bi se iz nekog razloga pojavio bol u želucu ili crevima.
            Na lepom i suncu izloženom mestu, svoju lepotu nudio je i jedan bujni, mladi grm ruže, čiji su cvetovi roza boje lepo mirisali, a od njihovih latica potopljenih u vodu, nastajao je veoma ukusan sok i još ukusnije slatko, koje je majka iznosila samo u posebnim prilikama.


***

 
            Jedne nedelje, u toku prepodneva, kad je majka Stana pošla po svežu vodu za ručak, u blizini bunara zateče deda Simu koji je bio rođeni stric Marijinog oca.
            - O, striče Simo! Zašto nisi došao u kuću, već tu sediš sam?
            - Neka, snajka. Hvala ti, a i nisam sam dok gledam ovu dečicu kako se lepo igraju u ovom lepom dvorištu.
            Dok je Stana iz kofe sipala vodu u sud koji je donela iz kuće, deda Simo reče:
            - Snajka Stano, lep vam je ovaj bunar.
            - Drago mi je ako je lep, ali mi je još draže što mi je sada lakše. Nego, striče, meni se uvek sviđao vaš bunar i vaše dvorište. Takve još nigde nisam videla.
            - Neću reći da sve to nije lepo, ali... Oko našeg bunara i u našem dvorištu, nikada se nisu igrala deca, a dvorište bez dece, isto je što i košnica bez pčela. Zbog toga je i moja Mitra tužna otišla na onaj svet. Ne zameri snajka ako često dođem i posedim na ovom mestu. Mojim starim kostima i bolnim leđima, sunce koje ovde tako lepo greje, pravi je lek, a pogled na ovu decu i život koji vri oko njih, melem je za dušu. A tek, kad se okupe oko mene i požele da im ispričam neku priču, tad moje srce zatreperi kao listić na vetru.
            - Bogu hvala striče da si tu... Deca te vole, a i meni je manje brige kad su napolju.
            Naročito se Marija raduje tvojim pričama, pa ih danima prepričava mlađoj deci.
            Jednog sunčanog dana, dok je deda Simo dečici pričao svoju omiljenu priču iz detinjstva, njegov umorni „listić“ zauvek je prestao da treperi, ali su njegove priče, koje Marija nikada nije zaboravila, nastavile da žive i lebde oko ušiju mnogih generacija.
 



 

PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"