O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


KNJIGA KAO MESTO PROŠIRENJA I METAMORFOZE REALNOSTI

Milena Blagojević
detalj slike: KRK Art dizajn


Knjiga kao mesto proširenja i metamorfoze realnosti, otkrivanja neistraženih svetova u biću čitaoca i izvor kritičkog mišljenja

 

 
 Milena Blagojević


Knjiga je najlepši i najdragoceniji spomenik istorije čovečanstva počev od davne prošlosti i začetaka pismenosti, budući da je utemeljena na reči, koja je opredmećenje jezika, odnosno logosa, što se nalazi u samoj srži stvaranja sveta. Jezik nadvladava svet i čoveka, jer je nadvremen i nematerijalan, ali čoveku pripadaju reči u njihovom literarnom vidu, kao osnovna gradivna materija knjige. Reči u svojoj raznovrsnosti nose odblesak svetlosti jezika, koji nedosežan i bezvremen, obasjava svet. [1] Jezik i svet su dve odvojene kategorije, pošto jezik bivstvuje u večnoj sadašnjosti, a svet je smešten u vremenu, u stanju kontinuirane promene. Međutim, sastavni činioci jezika su neophodni da bi svet mogao da bude opisan. Naročitu lepotu, koja se, shodno posmatranom povesnom periodu u mirnom proticanju vekova poima na raznovrsne načine, počev od drevnih zapisa na glinenim pločama, preko papirusa i pergamenata, pohvala bogovima u vidu panegirika i peana [2], dela stvorenih potezima pera umočenog u mastionicu, po do prvih štampanih romana, zbirki poezije i priča i inih pisanih dokumenata, ima književna reč. Sveobuhvatno sagledavanje istorije ljudske pismenosti, razlikuje literarnu reč od pisane reči, jer literarna reč poseduje veću ekstenziju i seže do samih početaka čovekovog stvaralaštva i najstarijeg pronađenog književnog dela, sumerskog „Epa o Gilgamešu” [3], uklesanog na klinopisnim pločama. Ovo određenje opominje da je čovek prvo koristio prirodne materijale, čija čvrstina i postojanost podrazumeva trajnost, što je na metaforičkom nivou povezano sa iskonskim, temeljnim značenjem reči. Stoga se jezik i pismo odvajkada nalaze u fundamentu obrazovanja, a najbolje njihovo sadejstvo je knjiga. Knjiga omogućava stvaranje novih, neistraženih svetova, kao i izraz osećanja pisca kome u realnoj egzistenciji ne može da se pronađe adekvatno određenje. Svakako, knjiga u svom potpunom smislu, što daleko nadilazi okvire predmetne vidljivosti, postoji, osim kao završeno i celovito delo pisca, odraz njegove mašte i razmišljanja, i kroz recepciju čitalaca, i sa svakim novim čitaocem otkriva se poneki dodatni smisao, prelomljen kroz prizmu kritičke analize. Ona može biti, u zavisnosti od izvesnih parametara, poput uzrasta ili stepena obrazovanja, kao i iskustva čitaoca, manje ili više stručna. Ipak, svaki čitalac neminovno poseduje spektar utisaka o pročitanom literarnom delu, odnosno, svojevrstan estetski doživljaj koji je zasnovan na onome što je knjiga probudila u njemu tokom čitanja. Takav estetski doživljaj može se podudarati sa viđenjem ostalih u izvesnim pojedinostima koje se saznaju kasnijom pažljivom analizom i uočavanjem mesta saglasnosti povodom strukture knjige, njene radnje ili nekih motiva rasutih po literarnom tkivu, kao i drugih zajedničkih tačaka posmatranja, ali kao celovit pripada samo tom narečenom čitaocu. Čitanjem, on u svojoj duši otkriva neispitane oblasti koje su ranije bile skrivene maglom nepoznanice. Svet koji se rasprostire pred njim na stranicama književnih dela često se odlikuje mnogo većom raznolikošću i uzbudljivošću u odnosu na stvarnost, a uverljivost i afinitet prema određenom delu omogućavaju da se čitalac, kao pojedinac, saživi sa likovima i da mu postanu dragi i bliski. Proživljavajući njihove sudbine, on istovremeno istražuje sopstvene unutrašnje lavirinte, što izaziva brojna preispitivanja i neretko vodi spoznaji istinskih želja i nastojanja. Što se tiče književnog sveta u korespondenciji sa realnošću, on poseduje mnogo širi opseg i distinktivne specifičnosti. Naime, pojave iz drevnih predanja koje, gledano u granicama čoveku poznate, u epistemološkom vidu dostižne stvarnosti, pripadaju reonu neobjašnjivog, u književnoj realnosti zadobijaju svoju pojavnost i egzistenciju, u beskonačnom području nestvarnog, ili u psihološkoj igri percepcije i fantazije. Ova čudesna stvorenja su neporecivo sačinjena od elemenata koji se nalaze u okviru stvarnosti, ali su preobraženi u nove konstrukcije koje su, zdravorazumski posmatrano, nezamislive per se kao sastavni delovi dostupnog vidljivog sveta. [4] Neretko knjige podrazumevaju i anticipaciju pronalazaka budućih vremena, te se predviđanja u nekadašnjim delima naučne fantastike ispostavljaju verodostojnim. Međutim, i realističke knjige se bitno razlikuju u odnosu na stvarnost u datom hronološkom periodu, upravo zbog bogatstva jezika usložnjenog u rečenične pejzaže i živopisne deskripcije, a doživljajnost i estetska distanca doprinose lakšem prihvatanju predstavljenih događaja, čak i kada su teški i mučni. S druge strane, lepota prirode i kulturnih spomenika čini se još izražajnijom u književnosti, upravo zbog igre reči i nepresušne uobrazilje pisca, a sličan je doživljaj stvarnih ličnosti, oličen u slikovitim opisima i psihološkim portretima.
 Knjiga je najbolji prijatelj čovekovog uma, jer obogaćuje maštu, izoštrava vidike i omogućava kritičko posmatranje i analizu pročitanog sadržaja, što nalazi važnu primenu unutar granica realnosti.     



                  [1] -   Dragomir Džambić, Jezik, Beograd: Privatna izdanja Dragomira Džambića, 2010.

                  [2] -   panegirik, grč. πανηγυρικός -  praznični, svečan govor, napisani javni govor u slavu neke 
                         ličnosti, pohvalna beseda;  pean, grč. παιάν  -  vrsta grčke horske pesme, himne, prvo se    
                         pevala Apolonu, a potom i drugim antičkim helenskim bogovima, herojima i slavnim  
                         ljudima.

                  [3] -   Ep o Gilgamešu se smatra najstarijim poznatim pisanim delom.

                  [4] -  „… ali uzor kome oni treba da liče, rasturen među svima proizvodima prirode, nalazi se
                              upravo svuda i nigde. ”

                           Deni Didro,  fr. Denis Diderot, O poreklu i prirodi lepog, Beograd: Izdavačko 
                           preduzeće „Rad”, 1962, str. 44





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"