|
|
|
POLITIČKA KOREKTNOST ILI RETORIČKI TRIK  | Ilija Šaula | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn - ilijasaula@art
Politička korektnost ili retorički trik
Piše: Ilija Šaula Od plemenite ideje do paradoksa
Politička korektnost je postala jedno od onih pojmova koji izazivaju burne reakcije, za jedne je to civilizacijski napredak, za druge gušenje slobode govora.U svojoj suštini, politička korektnost je pokušaj da se jezik i javni diskurs očiste od izraza i stavova koji vređaju ili marginalizuju određene društvene grupe. Ideja je plemenita: stvoriti prostor u kojem se svako oseća poštovano i uključeno.Međutim, problem nastaje kada se politička korektnost pretvori u samocenzuru ili kada postane oružje za diskvalifikaciju neistomišljenika. U takvom okruženju, ljudi počinju da biraju reči ne iz želje da budu obazrivi, već iz straha da ne budu „prokazani“.Tada se javlja paradoks: u pokušaju da zaštitimo slobodu i dostojanstvo svih, ograničavamo slobodu izražavanja.Pitanje koje ostaje otvoreno jeste, gde je granica? Da li je moguće govoriti slobodno, a da pritom ne povredimo tuđa osećanja? I da li je društvo spremno da prihvati da sloboda govora podrazumeva i pravo da čujemo ono što nam se ne dopada?Politička korektnost, ako se koristi mudro, može biti alat za izgradnju tolerantnijeg društva. Ali ako se pretvori u rigidnu dogmu, rizikujemo da izgubimo ono što pokušavamo da zaštitimo - otvoren dijalog.
Od političke korektnosti ka tehnološkoj preciznosti
Politička korektnost, iako zamišljena kao alat za izgradnju tolerantnijeg društva, sve češće se pretvara u retorički trik. U rukama političara ona postaje sredstvo za oblikovanje javnog diskursa tako da se izbegnu suštinska pitanja, a mase zadrže u okvirima unapred pripremljenih narativa. Umesto da podstiče otvoren dijalog, ona često služi kao filter kroz koji prolazi samo ono što je politički isplativo.U svetu u kom tehnologija preuzima sve veći deo birokratskih procesa, možda nas čeka era „tehnološke preciznosti“ umesto političke korektnosti, preciznog, algoritamskog jezika koji ne ostavlja prostor za dvosmislenost, ali ni za ljudsku toplinu. Ako se to dogodi, politička korektnost će verovatno ostati samo fusnota u istoriji komunikacije, pojam koji je preživeo nekoliko decenija, ali nije uspeo da se prilagodi novim pravilima igre.Ipak, jedino što može nadživeti i političku korektnost i tehnološku preciznost jeste iskreni dijalog zasnovan na međusobnom uvažavanju. To je prostor u kojem se ne meri svaka reč iz straha, već se bira iz poštovanja. Bez toga, ni najsofisticiraniji algoritmi, ni najpažljivije birane reči neće moći da zamene ono što čini suštinu ljudske komunikacije, spremnost da čujemo i budemo saslušani.
|