O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


TRI PESME MARKA TODOROVIĆA

Ljiljana Pavlović Ćirić
detalj slike: KRK Art dizajn


Tri pesme Marka Todorovića


Ljiljana Pavlović Ćirić


Poetski svet Marka Todorovića u zbirci Ljuska izgrađen je na iskustvu gubitka, odsustva i nepovratnosti, pri čemu je intimni bol prenet u kratku, gotovo aforističnu formu. Neke minijature su u svojoj sažetosti bliske modernom lirskom fragmentu, ali se temeljno oslanjaju na arhetipske motive majke, smrti i prirode.
 Pesma ,,Odsustvo majke'' građena je u formi kratkog dijaloga koji na prvi pogled deluje jednostavno, ali u sebi krije snažan egzistencijalni naboj. Pesnik traži od prijatelja ideju za pesmu o majci , ali dobija odgovor. ,,Nemam je''. Taj odgovor nije samo odbijanje stvaralačke saradnje, već otkriva i dublju i tragičnu istinu: prijatelj nema majku, nema iskustvo koje bi bilo preduslov za izražavanje poetske teme. Upravo taj nedostatak postaje ideja pesme. U ovom minimalističkom izrazu ostvarena je višeslojnost: odsustvo majke postaje i lična sudbina, ali i univerzalni simbol praznine, gubitka, nemogućnosti izražavanja. Majka se pojavljuje kao arhetipska figura koja nije samo biološki izvor života, već izvor jezika i pesme. Paradoksalno, nemanje postaje tema i umetnički čin oblikovanja traume.


Odsustvo majke


Od prijatelja sam zatražio
ideju za pesmu o majci.
Nemam je,
Odgovorio je prijatelj.


Pesma ,,Majčina smrt'' predstavlja jedan od najsnažnijih lirskih momenata u ciklusu. Osnovni postupak jeste kontrast: umesto majčine ruke, koja je simbol nežnosti, zaštite i utehe, javljaje ,,ruka Smrti'' kao njena zamena. Kontrast je utoliko snažniji što je u pitanju kolevka, simbol početka života, detinjstva i nevine zaštićenosti. Umesto ljuljanja koje umiruje i unosti sigurnost, javlja se groteskni obrt: smrt prisvaja ulogu majke i postaje figura koja pokreće ljudski život. Pesma je jednostavna u strukturnom smislu, ali sadržinski izuzetno snažna.


Majčina smrt


Umesto majčine ruke
Ruka Smrti
Kolevku mi ljulja.


U pesmi ,,Smrt je velika nepoznanica'' lirsko ja na gubitku gradi filozofsku misao. Posvećena bratu, ova pesma povezuje motiv prirode sa ljudskim životom: drvo koje je dalo svoje stablo za sanduk nastavlja da živi, čovek biva sahranjen. Kontrast između prirodnog ciklusa i ljudske konačnosti naglašava tragičnost ljudske sudbine. Završni stih koji smrt smešta u polje najvećih nepoznanica pruža univerzalni zaključak o granicama ljudskog znanja i iskustva.


Smrt je velika nepoznanica


Bratu
Drvo koje će za sanduk tvoj poseći
Oplakalo je svoje stablo –
I živi dalje sa tim saznanjem.
Kada sa njim u zemlju te polože
Seti se –
Da ga nikada nisi upoznao.
Smrt je velika nepoznanica,
Uvek nas iznenadi.


Ono što povezuje ove pesme jeste snažna simbolika. Marko Todorović gradi poeziju u kojoj nema retoričkog ukrašavanja, već je svaka reč usmerena na dublju egzistencijalnu istinu. Upravo u toj jednostavnosti otkriva se težina i bol, ali i umetnička moć da se lična trauma pretvori u univerzalno iskustvo. Ove pesme svedoče o poetici zbirke Ljuska koja iz krhotina života oblikuje gustu, značenjski slojevitu poeziju. Autor koristi jednostavan, razgovorni jezik, ali iza njega stoji snažnarefleksija. U tom smislu, ove minijature nose elemente moderne lirske meditacije, u kojoj je svaki stih istovremeno lično svedočanstvo i opšti iskaz o ljudskom postojanju.






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"