O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


NAMERNO PROMENJENA ISTORIJA

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


NAMERNO PROMENjENA ISTORIJA


Proučavajući srpsko poreklo utvrdio sam da su zapadne civilizacije modifikovale našu istoriju. Posumnjao sam da su slično činili i prema Kinezima i evo šta sam našao. Sve što sledi pisano je prema knjizi ‘’1421 Godina kada je Kina otkrila svet’’, autora Dr Gevina Menzisa


Dr Simo Jelača


UVOD


Svi smo u školama učili da je Kolumbo otkrio Ameriku 1492. godine. Laž. To nam je zlonamerno poturena istorija, od strane zapadnih civilizacija, koje su od svoga postojanja nameravale da se prikažu vodećim u svetu. Autor knjige "1421 Godina kada je Kina otkrila svet’’ Dr Gevin Menzis iznosi niz podataka prema kojima su Kinezi oplovili ceo svet 70 godina pre Kolumba (Kolumbus 1451-1506). Dr Gevin Menzis je rođen 1937. godine u Kini, služio je kao moreplovac na podmornici od 1959. do 1970. godine i izučavao otkrića sveta. Za radi svojih otkrića obišao je 120 zemalja, posetio preko 900 muzeja i naučnih biblioteka i obišao sve svetske luke. Iako su se kineski moreplovci orjentisali pomoću zvezda karte su ucrtavali sa velikom preciznošću. Dr Gevin Menzis je dao iscrpne podatke o četiri kineske flote koje su oplovile svet između 1421 i 1423 godine i iza sebe ostavile precizne podatke o Rtu Dobre Nade, Atlantiku, Antarktiku, Arktiku, Severnoj i Južnoj Americi, Pacifiku, Australiji i Novom Zelandu. Takođe, prema mapi venecijanskog kartografa Zuani Picigano iz 1424. godine, Patagonija i Andi bili su ucrtani čitav vek pre dolaska Evropljana. I Antarktika je postojala veoma precizno ucrtana na kartama čitavih četiri veka pre Evropljana, a Istočna Afrika i Australija postojale su na kartama tri veka pre dolaska Kuka, kao što su i Grenland, Arktik i Pacifik ucrtani pre dolaska Evropljana. Pored ovih otkrića Dr Gevin Menzis je otkrio i postojanje metala, hortikultura, životinja i biljaka, prenetih širom sveta. Ali iz ljudskog pamćenja namerno su izbrisani svi tragovi, zapisi i dostignuća, koji su ignorisani i konačno zaboravljeni. Ploveći mesecima po prostranim okeanima tadašnji moreplovci su morali poznavati proces desalinizacije vode, te gajenje biljaka i životinja u različitim zemljama širom sveta. Prema novijim nalazima sa takvim saznanjima u to doba raspolagali su samo Kinezi.
Tokom ranih godina petnaestog veka nekoliko kineskih flota izvelo je veoma obimna putovanja u cilju istraživanja sveta. Najznačajnija među njima svakako su putovanja 1421-1423. godine, kada su na put krenule četiri flote, a poslednji preživeli brod vratio se oktobra 1423. godine. Znanja Kineza u mnogim domenima prednjačila su Evropljanima tri, četiri, pa i pet vekova. Prema tome: Kolumbus; de Gama; Magelan i Kuk su plovili stopama kineskih moreplovaca i služili se kopijama njihovih mapa.
U zapadnim školama učilo se da je Vasko de Gama (1469-1525) prešao Indijski okean i otkrio put za trgovinu sa Indijom. U istoriju je ušao kao prvi otkrivač novoga sveta Kristifor Kolumbo ((1451-1506), koji je 12 oktobra 1492. godine ugledao zemlje Bahama. Ferdinand Magelan (1480-1521) sledio je Kolumbovim putem i pripisuje mu se prvi prolaz između Atlantika i Pacifika, kroz prolaz koji danas nosi njegovo ime. Međutim, u to vreme samo je jedna nacija posedovala naučna saznanja, brodove i iskustva u plovidbi za epohalna otkrića. To je bila Kina, koja je otkrila svet davno pre Evroljana. Polovinom petnaestog veka, nažalost, sve kineske mape su namerno uništene.
Gde god su dospevali kineski moreplovci ostavili su svoje tragove u vidu porcelana, grnčarija, svile i flore i faune Kine. Uz to na svim kontinentima su pronađeni kineski novčići i drugi neizbrisivi tragovi njihove napredne civilizacije. Kolumbo, Magelan, de Gama, Kuk i drugi tokom svojih plovidbi nosili su kopije kineskih mapa, koje su im bile putokazi za njihova ''bajagi otkrića novih svetova''.


IZ ISTINITE ISTORIJE KINE


Drugog februara 1421. godine, na kinesku Novu godinu, tadašnji vladar dinastije Ming, Zu Di (Zhu Dieu 1360-1424), zvani ''Bog neba'', inagurisao je Zabranjeni grad za svoju prestonicu. Prijemu je prisustovalo 28 vladara iz Azije, Zu Di je sin Zu Juanzanga (Zhu Yuanzhang), prvog vladara dinastije Ming. Do tada Kina je bila pod kontrolom Mongola (1279-1352), kada je vladao unuk Džingis KanaKublai Kan. Zu Juanzang je 1356. godine oslobodio grad Nanđing, gde mu je bila prestonica, a zatim je prešao u Beidžing (tada zvani Ta-tu) i proglasio ga novom prestonicom. Zu Di je sa 21-om godinom bio vojnik i komandovao armijom, kojom se oslobodio Mongola. Zatim je udvostručio morsku flotu, koja je imala 3500 plovnih objekata. Zu Di je zatim planski popravio Veliki kineski zid, tada u dužini od oko 5000 km i dogradio novih 1400 km. Zna se da su kineski astronomi bili poznati već 2000 godina pre Zu Dia. Beležili su pojave zvezda od 1300. godine p.n.e., a znali su i za Halejevu kometu još od 240 godina p.n.e (kojoj je ime dato kasnije 1054. godine). Zu Di je insistirao kod svojih admirala da se orjentišu prema zvezdama.
Prema tome, Dr Gevin Menzis zaključuje da su Kinezi otkrili Ameriku pre Kolumba. Na mapi Piri Reisaucrtane su i opisane biljke i životinje Novoga sveta. Tu se nalaze opisi kukuruza, koga Kinezi dotle nisu poznavali. Prema toj mapi veoma tačno su precizirana Šetlandska ostrva. Tamo je nađen porcelain iz doba dinastije Ming. Kinezi su još u osmom veku slali ekspedicije u južna mora i istraživali Kanopus i Južni pol.
Admiral Hong Bao krenuo je sa Foklandskih ostrva u potragu za hranom i otkrio moreuz, koji će se kasnije nazvati Magelanov moreuz, 1519. godine po Portugalcu Fernandu Magelanu. Realno bi bilo da taj moreuz nosi ime ''Hong Baoa'', koji je prvi njime prošao. Magelan je imao mapu Piri Reisa, pa je znao za taj prolaz. Kinezi su plovili do Antarktika želeći da prođu ispod Krucis Alfa, zvezde iznad južnog krsta. Tada su Kinezi već imali položaj Kanopusa i južnog krsta (52 stepena i 40 minuta), što im je bila orjentir tačka. To se sada smatra ogromnim doprinosom za ljudsku istoriju. Tako su, takođe, bili u poziciji da odrede poziciju južnog magnetnog pola. Piri Reisova mapa prikazuje Antarktik četiristotine godina pre Evropljana. U Australiji je nađen ostatak jednog Hong Baovog broda. Hong Bao i Zou Men su prodavali kinesku svilu i porcelan. Prema tome, istorija bi trebalo da se menja, a ovi moreplovci da dobiju zaslužena mesta na pijedestalima velikih istraživača.
Prenos prestonice iz Nanđinga u Beidžing imalo je veliki značaj za dinastiju Ming. Zu Di je Zenga Heproglasio komadantom armije. Preselenje prestonice je počelo 1404. godine, kada je na desetine hiljada seljaka forsirano preselio u Beidžing, a stotine hiljada radnika je dovođeno da rade. Kako je sezona gajenja žita bila kraća u okolini Beidžinga i prinosi su bili manji, Zu Di je naredio proširenje velikog kanala, radi dovoženja žita. Veliki kanal počet je da se gradi još 486. godine p.n.e. i dugačak je 1800 km. Na tom projektu radilo je preko 300 hiljada radnika. Kanal od Hangzoua do Beidžinga otvoren je za plovidbu 1415. godine. Kada se javio problem nedostatka drvene građe za gradnju Zabranjenog grada opet je Veliki kanal korišten za prevoz drveta, dovoženog čak iz severnog Vijetnama.
Zeng He je prvi put sa svojom flotom plovio do Istočne Afrike 1405. godine, kojom prilikom je u Kinu dovezao žirafe koje je prezentirao Zu Diu 16 novembra 1416. godine. U Zabranjenom gradu završena je rezidencija vladara 1417. godine, a 1420. godine završen je Hram neba.
Zu Di je zbog svih svojih projekata stekao brojnu opoziciju. Zabranjeni grad je gradilo milion radnika i još tri i po miliona bilo ih je u pripremama i obezbeđenju. Svi radovi završeni su 1420. godine, a inauguracija je održana 2 februara 1421. godine, na Novu kinesku godinu. Kineska flota vratila je posle inauguracije sve vladare koji su prisustovali proslavi u Hormuz, Aden, Lasa i Dofar u Arabiji, Mogadišu, Brava, Malindi i Mombasu u Africi, Šri Lanku, Kalkutu i Kambai u Idiji, u Japan, Vijetnam, na Javu, Sumatru, Malagu i Borneo u Južnoj Aziji i druge gradove. Zeng He je nagrađen za uspešno komandovanje sa pet flota, koje su oplovile Aziju, Indiju, Afriku i Srednji Istok. Trgovački brodovi Kine najviše su plovili u Japan, Koreju, Burmu, Vijetnam i Indiju, a sve po nalogu Zi Dia. Godine 1407. Zeng He je otvorio školu stranih jezika u Nanđingu i 16 najboljih učenika date škole rasporedio na svojim brodovima kao prevodioce u zemljama: Indiji, Africi, Arabiji, Persiji, Svahiliju i drugim. Zu Di i Zeng He su upošljavali strane kartografe. Jedan od najpoznatijih bio je Indonežanin Master Bentun. Kinezi su raširili svoju flotu po celom svetu, gde god su dospevali. U Evropu su dospeli neposredno posle Rimskog carstva.
Spoljna politika tadašnje Kine nije bila ni okupatorska ni kolonijalna, već otvaranje trgovine među narodima na miran način. Na taj način Zu Di je pridobio Japan, Koreju, Vijetnam, Indoneziju i sve okolne zemlje. Angažovao je 2180 učenih ljudi na očuvanju svega poznatog, kako bi se isto sačuvalo u pisanoj formi. A kako u to doba još nisu postojale pisaće mašine, sve je rađeno ručno.
Devetog maja 1421. godine munja je zapalila Zabranjeni grad. Te godine Zu Di je privremeno prepustio presto svome sinu Zu Gaozi. Zatim je nastupila epidemija bolesti, od koje je umrlo 174.000 ljudi. Dvanaestog avgusta 1424. godine Zu Di je iznenada umro, a sin mu je preuzeo presto i na njemu ostao svega jednu godinu, do 1425. godine. Posle Zu Gaozia na presto dolazi njegov sin Zu Zanji, koji je živeo i vladao do 1435. godine. Dinastija Ming nastavila je da vlada Kinom do 1644. godine, od kada vlast preuzima dinastija King.
Kineska flota nosila je žita koja su gajili gde god su boravili. Brodovi su im imali nosivost od po 2000 tona. Za navigaciju im je glavni orjentir bila zvezda Severnjača. Poznato je da su Kinezi izumeli kompas još u sedmom veku nove ere. Brodovi su im bili opremljeni topovima na barut, pošto je barut prvi put pronađen u Kini. Zu Diev plan je bio da ceo svet stavi pod kinesku kontrolu. Njegov glavni komandant u moreplovstvu bio je Zeng He. Flote Zeng Hea plovile su 1405-1407; pa zatim 1409-1411; pa 1413; 1417-1419 i 1421-1423. godine.
Petog marta 1421. godine isplovila je ogromna kineska flota u Kinesko Žuto more, pod komandom Zeng Hea. Vladar dinastije Ming, Zu Di naredio je svojim admiralima Zeng Heu, Zou Menu, Hong Baou, Zou Venu i Jang Kingu, da uzmu nekoliko hiljada mornara (28.000) i isplove sa preko stotinu brodova (107) i da narode koje budu nalazili tretiraju prijateljski. Prvo su se uputili ka jugu, orjentišuću se prema zvezdi Polaris. Svakodnevno su beležili pozicije, koordinate, mesta posete, ostrva, zalive i slično. U kineskoj geografiji pozicije nisu računate od ekvatora, već od Severnog pola, koji je bio tačno pod 90° geografske širine (altitude) i 90° geografske dužine (longitude). Na tim putovanjima otkrili su: Afriku, Indiju, Australiju, Evropu i Ameriku. Kineska flota ostvarila je šest velikih putovanja pod rukovodstvom admirala: Zeng Hea; Hong Baoa; Zou Mena; Zou Vena i Jang Kinga. Pre no što je završio svoja putovanja 1431. godine admiral Zeng He postavio je dva kamena obeliska, sa upisanim svim svojim putovanjima. Preplovili su preko 40.000 milja, a tokom plovidbe pretežno su koristili snagu vetra. Pronađeno je da su od rta Dobre Nade do rta Verde plovili 40 dana, prosečnom brzinom 4,8 čvorova. Na mapi Piri Reisaiz 1428. godine nađeni su rt Verde, rt Dobre Nade, te Magelanov moreuz, koji deli Argentinu od Ognjene zemlje. Ta mapa je svetska mapa, na kojoj je ucrtan i put svile. Kristifer Kolumbo je koristio tu mapu 1492. godine. Tu mapu imao je jedan španski mornar, koji je plovio na Kolumbovim brodovima. Ta ista mapa i danas se može videti u Topkapi Sarai Muzeju, iznad Bosfora, u Istambulu. Godine 1421. kada su krenuli ogromnom flotom po svetu imali su tada već 600 godina iskustva okeanske navigacije. Već u sedmom veku imali su brodove sa nepromočivim pregradama, i otporne na požar. Tih godina, 1421-1423. bili su spremni protiv monsunskih kiša u Indijskom akeanu i Južnom kineskom moru. Na brodovima su imali čak i istoričare koji su zapisivali događaje. Tako je Ma Huan ostavio celovit dokument (Sveukupni pregled okeanskih obala), publikovan 1433. godine. Kinezi su na brodovima nosili žita: pšenicu, soju, proso, kukuruz i pirinač. Od soje su pravili sojino mleko, a pirinač su koristili neoljušten, koji je sadržavao vitamin B1 protiv bolesti Beri-beri. Žita su držali da proklijaju, kojom prilikom su iz klice sebi obezbeđivali vitamin S protiv skorbuta. Za vitamin D su koristili tofu. Radi obezbeđenja mesa na brodovima su nosili prasiće i kerove i gajili zelena povrća. Na brodovima su takođe imali dovoljno žena (konkubina) radi seksualnih potreba mornara. Njih nisu smatrali kurvama, već ženama potrebnim za nasledstva.
Prema zapisima Ma Huana flota Zeng He uplovila je u Malagu, u Maleziji, gde su trgovali porcelanom manjajući ga za indijski tekstil. Od arapskih zemalja stigli su u Egipat, Persiju, te u Zanzbar. Prva flota Zeng Hea 1405-1407. godine sastojala se od 62 broda sa 27,800 mornara. Na putu za Malagu posetili su Kambodžu i Javu, a zatim Šri Lanku i Kalkutu. Treća ekspedicija 1409-1411. godine, a sledeća 1413. godine plovila je iz Malage u Bengal, Maldive i u Afriku. Oplovili su i Arabsko more, i Persijski zaliv. I ekspedicije između 1417 do 1419. godine obišle su luke Afrike, Arabije, Indije i Azije.


OTKRIĆA NOVOGA SVETA


Tri flote stavljene su pod komandu Hong Bao, Zou Men i admirala Zou Vena. Četvrta je bila pod komandom Zeng He, glavnim komadantom armije. Flote Hong Bao i Zou Mena plovile su tri nedelje od rta Verde do obale Brazila. Tu zemlju nazvali su Fusang.
Prema tome, Dr Gevin Menzis zaključuje da su Kinezi otkrili Ameriku pre Kolumba. Na mapi Piri Reisaucrtane su i opisane biljke i životinje Novoga sveta. Tu se nalaze opisi kukuruza, koga Kinezi dotle nisu poznavali. Prema toj mapi veoma tačno su precizirana Šetlandska ostrva. Tamo je nađen porcelain iz doba dinastije Ming. Kinezi su još u osmom veku slali ekspedicije u južna mora i istraživali Kanopus i Južni pol.
Tokom šest putovanja svim svetskim morima i okeanima, pod komandama Hong Bao, Zou Mena, Zou Vena i Jang Kvina, mandarinski zvaničnik u ministarstvu rata Lui Daksia naredio je uništenje svih pisanih dokumenata, kojom prilikom su uništeni svi tragovi njihovih putovanja i usputnih otkrića. Tokom dolaska u Indiju Zeng He je potvrdio da su Indija i Kina međusobno trgovale još od doba dinastije Tang (618-907 n.e.). Sa spomenika u palasu Kalestial Spausu vidi se da su brodovi Zeng Hea oplovili preko 40,000 milja tokom šest plovidbi. Iz dijagrama Mao Kuna proizlazi da su brodovi Rt Dobre nade oplovili za tri nedelje u avgustu 1421. godine i stigli do rta Keip Verde. Za Vaska de Gamu trebalo je 33 dana da preplovi istu razdaljinu. Zou Menova flota je plovila uz obalu Brazila, oplovili su Foklandska ostrva i prošli kroz Magelanov moreuz, stigli do Šetlandskih ostrva i dospeli do Antarktika. Kineski brodovi dospeli su do Južne Amerike 1421. godine, čitav vek pre Magelana, što je prikazano na mapama Piri Reisa, koja datira četiri stotine godina pre dolaska Evropljana na Antarktik. Od Šetlandskih ostrva plovili su do Australije, kada su izgubili jedan brod. Kada je isti otkriven identifikovan je pomoću ugljenika S14. Hong Bao i Zao Men su svoj glavni cilj ostvarili otkrićem Kanopusa i Južnog krsta. U Australiji su se susreli sa Aboridžinal narodom. U Južnu Australiju dospeli su dva veka pre Abel Tasmana (1603-1659), koji je otkrio ostrvo Tasmania, koje danas nosi njegovo ime. Spremajući se za povratak flota Hong Baoa se susrela sa flotom admirala Zou Mena, koja je plovila južnom poluloptom oko Australije u suprotnom pravcu preko Pacifika.
Kinezi se pominju i kao prvi istraživači geoloških nalazišta. Minerale su klasifikovali po grupama još u prvom veku nove ere. Tragovi Kineza nađeni su i u rudnicima Novog Južnog Velsa, u Australiji. Tu su eksploatisali zlato, srebro, bakar, kalaj i druge metale, a po svoj prilici i uranijum, od čega je veliki broj mornara umirao na brodovima, usled ozračenja.
Ming dinastija trajala je od 1368 do 1644. godine. Gde god su plovili trgovali su sa svilom i porcelanom. Još je Zeng Heova flota koristila parafin za desalinizaciju morske vode.
Kada je Magelan prošao kroz moreuz pozdravili su ga kralj i kraljica, odeveni u kinesku svilu i jeli iz kineskog porcelanskog posuđa, starog preko 50 godina. Zou Men je tu prošao vek pre Magelana. Magelan je našao, pored svile i porcelana i kineske novčiće Zu Dia na Filipinima, koje su tu doneli trgovci Zou Mena. Kineske istraživačke flote vratile su se u Kinu u oktobru 1423. godine.



PRVE KOLONIJE U AMERICI


Admiral Zou Men sa svojom flotom je uplovio u japanske vode, a zatim je dospeo na pacifičku obalu Severne Amerike, sadašnje Kanade, SAD i Paname. To je bilo putovanje dugo 16.000 milja, sa prosečnom brzinom plovidbe od 4,8 čvorova. Mape tih putovanja crtao je Nemac, geograf i astronom Martin Valdsimiler (1470-1518). Prema mapama Valdsimilera utvrđeno je da je Zao Menova flota boravila u Los Anđelesu i San Francisku. Tamo je nađen kineski srednjevekovni porcelan sa kobaltom i tamnom glazurom plave boje. Taj kobalt potiče iz Persije u doba vladavine Zi Dia 1368. godine. Njegova mapa iz 1507. godine je prva mapa Amerike.
Prema mapi Valdsimilera Zou Menova flota je stigla u San Francisko i Los Angeles. Tragovi Kineza nađeni su na kalifornijskoj obali. Ulaskom flote Zou Mena u zaliv San Francisko, produžili su plovidbu rekom Sakramento do grada Sakramento. Dr Džon Furi, iz Nacionalnog istorijskog muzeja Severne Kalifornije, našao je ostatke broda, sa neobičnim metalom srebrnasto-bele boje, po čemu je utvrđeno kinesko poreklo datih ostataka. Utvrđeno je da taj metal potiče iz 1410. godine. Takođe je potvrđeno da i drvo datoga broda potiče iz jugoistočne Kine. Ipak najinteresantnije je da je na brodu pronađen pirinač, koji do tada nije bio poznat u Americi i Africi. Utvrđeno je, takođe, da su Evropljani prvim dolaskom u Ameriku doneli bolesti koje su masovno uništile tamošnje Kineze. Nađeno je jedno naselje u kome su kuće građene od kamena, za koje je professor Orijentalnih jezika, sa Univerziteta Berklia, Kalifornija, Dr Džon Frier potvrdio da su bez sumnje Mongolske izrade. I tamo su se Kinezi ženili sa lokalnim ženama i ostavljali svoje potomstvo. Iz Kalifornije se Zou Men uputio ka Meksiku, a zatim u Kinu. U Meksiku su između Manzanila i Akapulka nađene olupine kineskih brodova. U Meksiku su se Kinezi susreli sa civilizacijom Maja. Evidencije o boravku Kineza kod Maja potiču i iz Gvatemale. Mornari Tou Mena su se takođe ukrštali i sa ženama Venecuele, a u Peruu su neki govorili samo kineski sve do kraja devetnaestog veka. Nalazi DNA pokazuju istovetnost kod naroda Meksika, Paname, Kolumbije, Venecuele, Perua i Kine. Pre dolaska Evropljana Kinezi su kolonizirali Istočnu Afriku, Australiju i pacifičku Ameriku. Kinezi su se susreli i sa Eskimima i Norvežanima uz obale Sibira.
Plodovi kukuruza, pasulja i bundeve predstavljali su glavnu ishranu plemena: Olmeka; Maja; Tolteka; Inka; i Asteka, koje su Kinezi doneli u Ameriku. Nakon toga došlo je do znatnog porasta broja stanovništva u Meksiku. Dolaskom u predele Meksika Kinezi su našli civilizaciju staru gotovo kao i oni sami. Tehnike dekoracija i korištene boje u Meksiku i Kini bile su veoma slične. U obe zemlje tradicionalna je crna boja, pravljena od pepela kostiju ili pepela kukuruzne šapurike. U obe zemlje i rude su separisane na istovetan način. I ogledala su poslužila za poređenja stanovništva Centralne Amerike i Kine. Ostala je priča o dolasku broda iz Azije u Guadalaharu, koji je veoma srdačno dočekan od strane šefa Koras plemena Najarit. U Peruu su nađene kineske figurine Nazka Figurines u bronzi, te pojednostavljeni medaljoni i kineske žad ogrlice. Kineski uticaj na priobalnu Ameriku bio je toliki da bi se s'pravom ceo kontinent mogao zvati "Kineska Amerika".
Kinezi nisu samo trgovali sa Amerikom, oni su čak uspostavili svoje kolonije od Kalifornije do Perua. U novije vreme dokazano je da stanovništvo Meksika; Paname; Kolumbije; Venecuele i Perua nosi kineske DNA. Kinezi su istražili svet mnogo pre Evropljana, pa su imali kolonije i u Istočnoj Africi i Australiji, kao i širom pacifičke obale Amerike. Prema tome vreme je da se svetska istorija menja iz osnova. Nađeno je, takođe, da i Eskimi; Kozaci i ribari u Norveškoj imaju kineski i korejski DNA. To znači da su Kineski brodovi oplovili i Sibir. Dr Gevin Menzis tvrdi da su Evropljani i Amerikanci ignorisali Kineze i svesno lažno pripisivali Kolumbu otkriće Amerike, a Kuku otkriće Australije. Navodi se da o tome danas postoje podaci u preko hiljadu knjiga u svetu. Tu tvrdnju navodi profesor Džordž F. Karter. Prema tome, Kinezi su ispitali ceo svet 1421-1423 godine.
U vreme dok su flote Zou Mena i Hong Baoa plovile u pravcu jugo-zapada, od Karibskog mora prema Južnoj Africi, flota Admirala Zou Vena uzela je pravac plovidbe na severo-zapad. I kada je Zou Ven oplovio Keip Verde i zaplovio prema Fusangu. Plovili su prema Karibima, a zatim na sever pored Floride, sve dok ponovo nisu uzeli pravac u desno u Atlantik, prema Azurima. Izvesno vreme boravili su i na Kubi. Na putu do ostrva Bimini Admiral Zou Ven je izgubio mnoge brodove, a time i hiljade moranara i njihovih konkubina, koje je morao iskrcati na neka ostrva. Mnoge od tih žena porodile su se nakon iskrcavanja u mestima gde se moglo preživeti. Kasnije je utvrđeno da tamošnje stanovništvo ima DNA kineskog porekla. To stanovništvo ostavilo je svoja kamena obeležja u Masačusetsu, u mestima Dajton Roki Tanton River, slične kamenim obeležjima u Kape Verde, Matadi Falsi Rupuke Bič, Nevi Zeland. Autor knjige "1421 godine kineskog otkrića sveta" Dr Gevin Menzis napominje da bi se predeo zvani ''Nju Ingland'' trebao preimenovati u ''Nova Kina''.


EKSPEDICIJA DO SEVERNOG POLA


Ekspedicija Admirala Zou Vena, nakon prolaska kroz zaleđene vode severnog Atlantika, podelila se u dve grupe. Jedna je otišla u pravcu Azura, pa zatim na jug do Kape Verde, ka Indijskom okeanu. Druga eskadrila otplovila je od Njufoundlenda oko Grenlanda. Tih godina, 1421-1423, leta su bila topla pa je bilo moguće ploviti oko Grenlanda. Utvrđeno je da su kineski moreplovci stigli do Severnog pola, (90 stepeni geografske širine), Među istaknutim kineskim moreplovcima 1422-1423. godine bio je i Admiral Jang King. On je plovio u Indijskom okeanu, gde je trgovao sa začinima. Oplovio je i Arapske države zaliva Galf. Od njih je uzimao zlato i slonovaču. Vratio se u Kinu septembra 1422. godine. Obišao je 17 istočno-afričkih zemalja i Indije. Pominje se da su Kinezi plovili Indijskim okeanom još u vreme dinastije Tang (618-917 nove ere).
Kada su Portugalci prvi put stigli u Istočnu Afriku, našli su kralja i kraljicu Zanzibara obučene u kinesku svilu, koji su živeli u kamenim kućama, dekorisane kineskim porcelanom. Još pre tri hiljade godina Kinezi su pravili bronzu i lili metale u kalupima. U vreme dinastije Kin (221-206 p.n.e.) u Kini je razvijeno grnčarstvo i pravljenje skulptura od terakote. U vreme dinastije Tang (618-907) bogati Kinezi pozlaćivali su svoje porcelansko posuđeđe i pili vino iz srebrom graviranih čaša. Voće su servirali u činije od belog žada. Žene su vezle odevne predmete svilom i nosile ukrase od zlata i žada (narukvice, minjđuše, ogrlice). Nađeni su i tragovi konzerviranja hrane i rotiranja plodova na obradivim zemljišnim površinama još 305. godine p.n.e. Kulminacija je svakako doživljena za vreme Zu Dia, 1421-1423. godine, kada je kineska flota oplovila čitav svet.
Brodovi dinastije Song (960-1279) dostigli su do Australije i trgovali sa Indijom. Sagradili su Veliki Kineski zid, čime su se zaštitili od napada neprijatelja. I dan danas se po svetu susrećećemo sa tragovima Kineza, čak i kroz biljke i životinje, koje su doneli i ostavili ih zauvek. Od biljnog sveta Kinezi su proširili gajenje slatkog krompira, šećerne trske, bambusa, palme, banana, džindžera, kafe, hlebnog drveta i hibiskusa, koji se danas gaje na Havajima, u Indiji, Aziji, Americi i Africi, počev od pre dolaska Evropljana. Evropljani su na jezeru Titikaka našli paradajz iz Centralne i Severne Amerike. Magelan je preneo kukuruz iz Centralne Amerike u Evropu. U Kaliforniji se uzgajaju Kineske ruže, a u Južnoj Americi gaje se kineske kokoške. Na kineskim brodovima nođene su i biljke, koje su sadili gde god su se zadržavali, kao i životinje koje su tamo gajili. Pirinač je glavna životna namirnica Kineza. Pirinač je inače najadaptibilnija biljka u svetu. Kinezi su gajili vrste pirinča koje uspevaju na velikim visinama u planinskim predelima, kao i na različitim temperaturama. Pirinač ima dobar prinos, lako se čuva i dobra je životna namirnica. U svoje vreme Kina je bila najbolje razvijena poljoprivredna zemlja. U Kini navodno postoji izreka za osobu koja izgubi posao "Da je razbio svoju činiju pirinča". Za vreme dinastije Ming Kina je izvozila pirinač u zemlje Pacifika. Tako je pirinač nađen i u potopljenom brodu u Sakramentu. Kukuruz se pokazao kao idealna žitarica za gajenje u brdskim predelima Kine. Imao je dubok koren i dobar prinos, što ga je održavalo od vodenih bujica. Kina je, takođe, bila vodeći izvoznik svile i pamuka. Pamuk su Kinezi doneli iz Indije, a zatim su ga uspešno razvili kod sebe. Tako su razvili i gajenje kokonata, koji se, takođe, mnogo gaji u Indiji, Indoneziji, Šri Lanki, na Filipinima i u predelima Karibskog mora. Banane potiču iz Jugoistočne Azije, a gaje se i na Havajima, u Africi i tropskim predelima Amerike.
Kineske flote obišle su sve kontinente sveta. Bili su na 62 arhipelaga, sa preko 17.000 ostrva i preplovili više desetina hiljada milja. Admiral Zeng He zapisao je da je bio u tri hiljade zemalja (većih i manjih). Preplovili su Indijski okean, do Istočne Afrike, oko rta Gud Hop i Kape Verde, kroz Karibsko more do severne Amerike i do Arktika, kao i do Antarktika, Australije, Novog Zelanda i preko Pacifika. I samo na Antarktiku brodovi su morali da plove na suprot vetrovima i morskim strujama. Neposredno pre velike plovidbe (1421-1423) Zu Di je osvoijo južno-istočnu Aziju, uključujući Mandžuriju, Koreju i Japan. Stvorili su svoje kolonije duž pacifičkih obala Severne i Južne Amerike, od Kalifornije do Perua. Naselili su Australiju i Novi Zeland, kao i Istočnu Afriku. Svuda su trgovali svilom i porcelanom. Kineske flote oplovio su sve obale sveta i ucrtali karte svih zemalja i izračunali unapred sunčeva i mesečeva pomračenja. Samo oko polovina brodova Hong Baoa i Zou Mana vratili su se u Kinu ne potopljeni. Broj ljudskih žrtava takođe je bio veliki, preko 9000 samo kod Zou Mana. Smatra se da je ¾ flote izumrlo ili ostalo na stranim obalama. Posle svega, na osnovu istorijskih istina grad Njujork bi se mogao zvati ''Novi Beidžing''.
Ti čuveni moreplovci Kine oplovili su rt Dobre Nade šezdesetšest godina pre Diasa, prošli kroz Magelanov moreuz devedesetosam godina pre Magelana, otkrili Australiju tri veka pre kapetana Kuka, Antarktik i Arktik četiri veka pre Evropljana i Ameriku sedamdeset godina pre Kolumba. Velikani tih otkrića: Zeng He; Hong Bao; Zou Men; Zou Ven i Jang King, zaslužuju priznanja jer su baš oni bili prvi i najhrabriji od svih. Ovi moreplovci zaslužuju da im imena budu ispisana na svim svetskim pijedestalima najčuvenijih moreplovaca ljudske civuilizacije. Oni su otkrili Novi svet. Svi oni koji su plovili posle njih, ma kakva otkrića da su učinili, plovili su njihovim stazama.
I konačno, svim prednjim tvrdnjama ide u prilog i najnovija vest u Otava Sitizenu, od prvog Novembra 2011. godine, da je u Jukonu iskopan pojednostavljeni novčić, star 340 godina, iz perioda vladavine dinastije King, vladara Kangki, koja je vladala Kinom od 1662 do 1722. Godine.


Otava, Novembra 2017







PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"