 | Emina Mukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Fosil starih obrazaca
(monolog)
Neću poslati ovo pismo. Ne zato što nemam šta da kaže — već zato što više ne moram. Već je otišlo. Nije prošlo kroz sandučić, ni kroz ekran, ni kroz riječi. Otišlo je… niz kičmu. Kroz zjenice.
U onaj zaboravljeni kut mog jastuka, gdje noću pričam sa sjenama koje imaju moj glas…
Znaš? One koje se ne vide kad se svjetlo upali. Pismo se sklupčalo među rebrima. I diše. Tiše od sjećanja. Ko bi ga uopće čitao, osim ogledala? A i ono se pravi slijepo, kad ga gledam predugo.
Neću više nositi zastavu razuma… kroz minska polja tuđih nesigurnosti. Dosta je bilo. Neću više biti svećenica tišine među galamama koje ne traže odgovor, nego samo — potvrdu. One ne slušaju. One čekaju da klimnem. A ja više ne klimam glavom. Ne kad znam da istina pod mojim jezikom krvari. Dosta mi je da budem čistačica istine… Na bojištu poluistina. Dosta mi je metli. I perja. Dosta mi je starih riječi koje mirišu na plijesan očekivanja. Znaš na koje mislim. Na one:
“Budi fina.”
“Budi jaka.”
“Prešuti.”
“Popusti.”
“Nemoj sad.”
“Možda si”
Ne ispravljam više krive Drine. Neka teku. Neka krive stijene. Neka udaraju. Pjene. Gube smjer. Neka vjeruju da će stići tamo gdje ih nema. Ja…Ja sam sada more. I nije me briga kuda rijeke pokušavaju ići. More ne trči za pritokama. Nije stvar u tome da su oni loši. Nisu. Nisam ni ja. Samo smo… otišli na različite strane dubine. Ja više ne dišem na površini.
Sad sam fosil starih obrazaca. Arheološki trag žene koja je prestala popravljati sve što se raspada. Znaš, nekad sam za svaku pukotinu tražila ljepilo. Sad gledam kako kroz nju ulazi svjetlo. Sad sam stijena koja pamti, ali više ne zadržava oblik ruke koja ju je pokušala isklesati. Čak ni pukotine više ne skrivam. One su karta do mene. Grebanje u stijeni koje govori:
“Ovdje je bila.
Ovdje je stajala.
Ovdje je rekla ‘dosta’.”
One su pjesma koju više ne cenzuriram. Jer u meni više nema potrebe da budem spašena. U meni više nema molbe da me neko konačno vidi. Ja sam ta koja gleda.I vidim. Sve. Napokon!
