detalj slike: KRK Art dizajn

Aćim Todorović: Rodoljublje, duhovnost, ljubav i istina

Književnik Aćim Todorović, osnivač i predsednik Književnog kluba „Luča“, sa Književnim ESNAF-om, i vama dragi čitaoci, deli svoje viđenje o razvoju književnosti, značaju „Lučinih susreta“ i svojoj ličnoj filozofiji stvaralaštva. U ovom intervjuu, Todorović govori o počecima inicijative, ključnim temama u svojoj književnosti, nagradama, ulozi u književnoj zajednici i perspektivama budućnosti. Njegove reči prenose inspiraciju i poruku da umetnost i ljubav prema rečima mogu trajno ostaviti trag u vremenu.

Književni ESNAF: 01.08.2025.Banja Luka
Razgovarala: Neda Gavrić
Tehnički uredio: Ilija Šaula

Nedavno su završeni 14. Lučini susreti. Kako biste opisali atmosferu ovogodišnje manifestacije u poređenju s prethodnim izdanjima?

Veliki pozdrav za Vas i pratioce „Esnafa“!

Ovogodišnji 14. „Lučini“ književni susreti bili su jedni od najkvalitetnijih susreta koje Luča organizuje posljednjih 14. godina. Kažem najkvalitetnijih iz razloga što su svi koje smo pozvali došli, a to je bio jedan vrhunski sastav književnika, pjesnika i ljudi iz oblasti kulture iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske.

Bogat i sadržajan dvodnevni program omogućio je da naši gosti, ali i članovi „Luče“ bez zadrške i sa puno slobode iz svog bogatog književnog stvaralačkog reportoara prenesu emocije publici, javnosti i medijima.

Kao osnivač Lučinih susreta, sigurno imate posebne uspomene vezane uz početne korake ovog projekta. Možete li nas provesti kroz put koji vas je doveo do ideje o održavanju ovih događaja? Koji su bili osnovni ciljevi i vizije koje ste imali kada ste pokretali ovu inicijativu, i kako su se oni razvijali kroz vreme?

U ono vrijeme, sada već daleke 2011. godine, književna scena u Republici Srpskoj bila je veoma oskudna i sam rad Udruženja književnika Republike Srpske je bio nezapažen i sporadčan, čak i mučan u oku posmatrača. Često su te sjednice izgledale kao kafanske rasprave i borba priprostih i neartikulisanih glasova, a nikako jedan kultorno-književni dijalog intelektualne elite. Književnici i pisci su bili kao „ždralovi u magli“, pogotovo u manjim opštinama i sredinama gdje nisu imali mogućnost da svoje književne potrebe javno prezentuju i da dobiju određena uputstva i kvalitetno edukativno vrijeme kao osnovu za svoj dalji rad.

Posmatrajući sve te nemile scene i eroziju pisane riječi, odlučio sam da sa nekoliko mojih prijatelja koji su bili ljubitelji pisane riječi i sami pisali osnujemo književni klub koji bi okupljao „rasute i samonikle “ pisce na teritorijalnom dijelu Birča, a to je sedam opština (Vlasenica, Milići, Šekovići, Bratunac, Srebrenica, Osmaci i Zvornik), ali i opštine Han Pijesak koja pripada Istočno-sarajevskoj regiji i tako napravimo jednu sinhronizaciju dijela književne scene u ovom istočnom dijelu Republike Srpske. U novembru te 2011. godine održali smo Skupštinu osnivačku i donijeli niz važnih odluka: Književni klub da se zove „Luča“, zatim smo utemeljili „Lučine“ književne susrete, donijeli Odluku o nagradi „Lučina povelja“ najzaslužnijim književnicima i pregaocima u oblasti kulture, izabrali rukovodstvo i napravili smjernice djelovanja kao i Program rada kluba. Od tada do danas „Luča“ je postala prepoznatljiva i lična karta, Republike Srpske Birča i Vlasenice. Manifestacija „Lučini susreti“ su nezadrživo, kao oluj vjetar rušila sve prepreke i postala jena od najzapaženijih književnih manifestaciaja kod nas i regionu.

Vaša uloga kao osnivača i predsednika Književnog kluba „Luča“ je izuzetno važna za književnu zajednicu. Možete li nam detaljnije predstaviti misiju i viziju koju ovaj klub nosi? Kako se aktivnosti kluba uklapaju u širu književnu zajednicu i utiču na razvoj kulture čitanja i pisanja?

Ako Vam kažem da je iz takve jedne; književno-sporadične regije pisaca koju sam objedinio i cjelinu i kolektiv kluba, izniklo književno klasje i danas imamo 6 članova koji su članovi Udruženja književnika Republike Srpske, neki i Srbije i da sam, ja još i potpredsjednik Udruženja književnika Republike Srpske, onda vjerujem da Vam je jasno koliko smo radili, napredovali i dali doprinos smirivanju situacije u Udruženju književnika Republike Srpske i samom kvalitetu književne scene na ovim prostorima.

Kao romanopisac i pesnik, vaše stvaralaštvo obuhvata raznovrsne teme koje nisu samo umetnički izrazi, već i refleksije vaših ličnih filozofija i iskustava. Koje su to ključne teme koje najčešće obrađujete u svojim delima, i na koji način se one prepliću sa vašim svakodnevnim životom?

Filozofija moga razmišljanja je; rodoljublje, duhovnost, ljubav i istina!  Sve moje knjige nastale su u vatrištu duše oplemenjene ovim načelima od kojih niti mogu niti želim da odstupam.

Bio sam rodoljub i borac za svoj narod od kada znam za sebe i time se ponosim i danas to radim, duhovno sam dobro „potkovan znanjem“ i vjerujem da koliko se sami primaknemo Bogu , toliko će Bog biti blizu nas! Ljubav je ono što svaki normalan i zdrav čovjek treba da ima u srcu, blago onome ko ljubavi ima, ljubavi svake vrste. Zadnja stvar koja me ispunjava je istina. Istina je nešto što čovjeku daje snagu da i kada je teško, i rizično mora zapretenu istinu razgorjeti, mora govoriti i samo istinu prenositi.

Sve moje knjige proze; romani, poezija, esejistika, književne kritike monografska djela, sve je istina za koju mislim da svaki književnik ima kao obavezu da prenosi i ostavlja svom narodu, ali i drugim narodima. Uz tu istinu o kojoj pišem, a to su istorijski romani, zavičajnost u prozi, zavičajnost u poeziji, rodoljublje, socijalne i društvene teme sve su izgrađene na istini gdje jedino sloboda književnika dozvoljava u nekim diskriptivnim motivima karakternu količinu mašte.

Tokom svoje bogate književne karijere, dobitnik  ste brojnih nagrada za vašu posvećenost i talenat. Koliko vam znače nagrade i priznanja?

Svaka nagrada je novi podstrek za književnika, novi stepenik prema gore. Nagrade su jedno književno osvješćenje da ono što radite ima smisla i da neko ipak cijeni taj rad.

Dobio sam dosta nagrada od stranih, državnih,  do onih lokalnih, ali i neke su mi „uskraćene“, to jeste nepravedno nedodijeljene, da ne kažem neku grublju riječ. Što je to tako, to neka je na čast onim koji su imali nečasne namjere kao  članovi žirija.

Jednom sam, na jednom naučnom skupu, pisao esej o Dobrilu Nenadiću i rekao: „Dok je on trčao stazom, neki manje vidljivi pisci trčali su stranputicama i prijekim stazicama i uzimali nagrade medalje“! Ovaj citat, još uvijek, važi u praksi i na današnjoj književnoj sceni.

Kao član žirija na različitim književnim konkursima, vaša uloga je od velikog značaja za mnoge autore. Kako se pripremate za tu bitnu funkciju? Šta smatrate najvažnijim aspektima kada vrednujete dela drugih pisaca, i kako balansirate svoje lične preferencije sa objektivnošću?

Moj angažman u sastavu žirija je upravo istina o kojoj sam govorio. Bilo je ponekada sugestija od strane organizatora konkursa za određene knjige, ali moj izričit stav; da ću se voditi samo istinom i ličnom procjenom djela, prekraćivao je sve dalje sugestije na tu temu. Odluke sam donosio uvijek prema ličnom doživljenom i savjesti. Ako sam nekada negdje pogriješio to je moglo biti samo iz ličnog osjećanja. Ne volim ljude koji bi da sude. Bog je jedini pred kojim strepim!

S obzirom na to da ste aktivni učesnik u dinamičnoj književnoj sceni, kako procenjujete trenutno stanje kada govorimo o književnosti kod nas i u regionu?

Nebesa su široka da prihvate sve one koji pišu i ne treba da se guramo za neko mjesto pod nebeskim svodom. Što bude dobro i kvalitetno ostaće u situ vječnosti. Sve ono loše i prosječno odnijeće vjetrovi po dalekim prostarnstvima i neće ih niko pominjati. Teško je vladati pravično u vremenima nepravednim. Malo je onih koji idu grudima na bajonete. Mnogi ćute i ne dižu oči sa cipela samo zbog straha, zbog ličnog interesa. Mnogi su se zavukli u jazbine i skrovišta i viruckaju, čekaju svoje „nasušne“ mrvice slave. To je stanje na našoj književnoj sceni.

Kada govorimo o budućim projektima i literarnim planovima, šta nam možete otkriti o onome što sledeće pripremate?

Početkom mjeseca septembra treba da iz štampe izađe moja nova zbirka pjesama „Odabrana“- Odabrana je naslov knjige. Izdavač je Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ Vlasenica, a štampa Grafo-print Gornji Milanovac.

Kakvu poruku ili savet biste želeli da podelite sa mladim piscima koji se bore za ostvarenje svojih snova i teže uspehu u ovoj oblasti? Šta je to što biste im preporučili kao ključno za njihov razvoj?

„Nikada ne odustajte“- možda bi to bila najbolja poruka koju mogu da uputim mladim ljudima koji pišu, to govorim iz ličnog iskustva. . Jedino je pisac od Boga blagosloven da ima talenat da piše i bude vrhunski umjetnik. Sve ostale grane i vrste umjetnika se školuju i moraju određene tehnike da nauče. Pisac može da bude i „neškolovan“ ili „poluškolovan“, a da bude vrhunski umjetnik i književnik, zar nismo svjedoci nekoliko srpskih velikih književnika koji su zadivili svijet.

GALERIJA

PODELITE OVAJ TEKST NA: