detalj slike: KRK Art dizajn

Igor Mijatović: Sve je dobro što je na korist i slavu Božju

U svetu koji je preplavljen prolaznim i materijalnim stvarima, iskrivljenim vrednostima i svakodnevnim izazovima, duhovnost i vera ostaju temelj našeg identiteta i snaga koja nas vodi kroz život. U potrazi za odgovorima na najvažnija pitanja o našem duhovnom biću, imali smo priliku da razgovaramo sa izuzetnim čovekom, sveštenikom i pesnikom, o. Igorom Mijatovićem. Njegove reči ispunjene verom, ljubavlju i dubokim razmišljanjem, osvetljavaju značaj poezije kao sredstva prenosa duhovnih poruka i promišljanja o ulozi vere u obrazovanju i svakodnevnom životu.

Književni ESNAF – 11.07.2025. – Banja Luka

Razgovarala: Neda Gavrić

Tehnički uredio: Ilija Šaula

U kojoj meri smatrate da poezija može biti efikasno sredstvo zaprenošenje duhovnih poruka?

Poezija, odnosno poetski izražaj, u velikoj mjeri može biti efikasno sredstvo za prenošenje duhovnih poruka, možda i najefikasnije. Bog se ljudima obraća kroz poeziju. Sveto pismo je svojevrsna vrsta poezije, jer kada sagledamo i Stari i Novi zavjet, zapazićemo da su sve knjige podijeljene na  glave i stihove, baš se koristi taj izraz – stihovi, a ne rečenice. Psalme, Pjesmu nad pjesmama, te Himnu ljubavi iz Prve poslanice Korinćanima Svetoga apostola Pavla, ne možemo drugačije okarakterisati, nego kao poeziju.

Citiraću našeg Svetog vladiku Nikolaja Velimirovića, njegovo razmišljanje o poeziji i odnosu poezije i proze: Stavi svoj život u stihove. I opet ti kažem: stavi svoj život u stihove... Poezija je nikla iz Drveta Života, a proza iz Drveta Poznanja... Zato poezija duže živi od proze, ako ne zato što je ona bliža istini, Bliža životu?! I tako, ako staviš svoj život u stihove, bićeš bliži istini, bićeš bliži životu!

Šta želite da deca nauče ili osete čitajući vašu poeziju? Da li postoje specifične teme koje istražujete u svojoj poeziji?

Želim da osjetena prvom mjestu ljubav i da znaju i shvate da će dobro odnijeti pobjedu, a zlo će biti pobijeđeno. Borba između dobra i zla je neprestana i odvija se svakodnevno, ne samo izvan nas, no u nama, u našim srcima, našim dušama. Da bismo odoljeli tim napadima moramo da budemo postojani i nepokolebljivi u ljubavi i dobru i bezazleni, upravo kao djeca. To nam i Hristos poručuje kada kaže da budemo kao djeca, jer je takvih Carstvo Nebesko (Mt. 19,14).

Teme koje, kako rekoste, istražujem i koje provlačim kroz stihove su: vjera, nada,  ljubav, sažaljenje, milosrđe,  hrabrost, upornost, istinoljublje, nepokolebljivost u činjenju dobra...

Te teme nisu nešto novo, njih su davno prije mene obrađivali mnogi, ali sigurno je da sam ih ja obradio na jedan možda drugačijinačin, jer le style c'est l'homme.

U mojoj zbirci dječjih pjesama Pera puž, sa kojim sam osvojio nagradu Stanko Rakita za dječju književnost 2022. godine, svaka pjesma ponaosob obrađuje neko od tih vječnih pitanja i nedoumica, i uvijek se završava sa srećnim krajem, jer tako treba i tako će se sve zaista i odigrati. Tu se ne radi o pukoj želji pjesnika,  to je jevanđeoska Istina - Gospod će uspostaviti na kraju vremena Carstvo Nebesko, vječno, ispunjeno ljubavlju. To jeste ono što je potrebno usaditi u dušu dječju, da znaju da uvijek imaju nekoga ko ih štiti i vodi kroz život, pa i onda kada ih svi na svijetu ostave, opet nisu sami, jer tu je Gospod, tu je Otac naš nebeski koji pruža svoje ruke da nas zagrli i sačuva pod svojim okriljem.

Kada govorimo o duhovnoj poeziji, koliko je ona danas zastupljena?

Veoma malo, skoro nikako. Kad pogledam konkurse vezane za poeziju, koji se pojavljuju na internetu, na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji nose prefiks rodoljublja, duhovnosti, patriotizma...

 To me je i nagnalo da, kao član Udruženja književnika Republike Srpske – podružnica Banja Luka, reagujem i iniciram jedan takav konkurs. Ideja o konkursu koji bi podrazumijevao duhovnu i patriotsku poeziju osmišljena jegodinu dana prije nego što je zaživjela. U septembru 2023. godine, u razovoru sa Miladinom Berićem, predsjednikom Udruženja književnika Republike Srpske – podružnice Banja Luka, u načelu je dogovoreno da se konkurs raspiše u što skorijoj budućnosti i da, pored Udruženja književnika, u organizaciju i realizaciju bude uključena i Srpska pravoslavna crkvena opština Toplice – Banja Luka, jer je kao mjesto gdje bi bila dodijeljena nagrada za najbolju pjesmu pristiglu na konkurs određen Hram Uspenja Presvete Bogorodice u Banjoj Luci, odnosno porta ovog hrama. U julu 2024. godine usaglašeni su detalji i izglasan je sam naziv konkursa – Pod Uspenjskim svodom, shodno nazivu Hrama Uspenja Presvete Bogorodice, gdje bi bila održana manifestacija dodjele nagrade za najbolju pjesmu. Na konkurs Pod Uspenjskim svodom pristiglo je 55 pjesama i bilo je teško odlučiti koja će ponijeti titulu najbolje. Žiri, koji je radio u sastavu: Zlatko Jurić (predsjednik), Miladin Berić (član) i Igor Mijatović (član), donio je odluku da u uži izbor uvrsti pet pjesama, i to: Put u Jerusalim Anđelka Anušića (Novi Sad), Nek duša prione za papir Nede Gavrić (Banja Luka) Pod Ostrogom Milka Grbovića (Novi Beograd), Pjesnički raport Milenka Jevđevića (Banja Luka) i pjesmu Jutro u Manastiru Kovilje Snežane Ćurčić (Ivanjica). Nakon dodatnih konsultacija, žiri je odlučio da na prvom konkursu Pod Uspenjskim svodom za najbolju duhovnu ili patriotsku pjesmu proglasi Put u Jerusalim Anđelka Anušića, koji živi u Novom Sadu. Dogovoreno je da će sve pjesme biti publikovane do kraja tekuće kalendarske godine u posebnoj zbirci pjesama u štampanom i digitalnom formatu. Sve ove pjesme, koje sam imao čast da pročitam, svaka strofa, svaki stih, imaju veliku vrijednost i veliku moć da iskažu najsvetiju Istinu, koja se nalazi u ljubavi, vjeri, nadi, duhovnosti, hrabrosti, junaštvu i istoriji srpskog naroda i koja nas, nadilazeći vremenske i prostorne granice, premješta, bar na tren, u Eshaton, u vječnost, sjedinjujući nas sa Živim Bogom.

Lično se trudim da kroz svoje pjesme, onoliko koliko mogu kao slovesna ličnost, doprinesem promociji ideje rodoljubive i duhovne poezije. Uskoro bi trebala izaći iz štampe moja nova zbirka pjesama Prvi snijeg u kojoj se, između ostalih, nalaze pjesme o Kosovu, o tom dijelu stradalne, ali i junačke istorije našeg naroda.

Kako vidite ulogu pravoslavne veronauke u obrazovanju mladih? Šta je po vašem mišljenju najvažnije u zadataku predavača veronauke?

Pravoslavna vjeronauka oplemenjuje vaspitno-obrazovni sistem u Republici Srpskoj pogotovo one predmete sa kojima je u korelaciji, kao što su: srpski jezik, istorija, likovna kultura, psihologija, kultura religija, etika...

Ona nije samo jedan od predmeta, ona je najstariji predmet, ako uopšte možemo da je nazovemo predmetom, jer ona je mnogo više, budući da učenicima pruža neprocjenjive duhovne smjernice za život. Prvo obrazovanje nekad se sticalo po našim srednjovjekovnim manastirima. Sveti Sava i svi srednjovjekovni arhiepiskopi i patrijarsi srpski koji su ga naslijedili na tronu, zatim: Domentijan Hilandarac, Despot Stefan Lazarević, monahinja Jefimija, Sveti Vasilije Ostroški, Savo Mrkalj i mnogi drugi, jesu ličnosti koje su se na taj način opismenjavale i kasnije odigrale veliku vaspitno – obrazovnu ulogu u našem narodu. Poznato je da je manastir Hilandar vijekovima djelovao, i dan danas djeluje, kao prvi srpski univerzitet.

Zadatak svakog pravoslavnog vjeroučitelja je da učenike nauči osnovama naše svete vjere, ali samo znanje nije dovoljno, a nije ni cilj, više je kao sredstvo koje služi za postizanje cilja. Primarni cilj je da učenici koji pohađaju pravoslavnu vjeronauku postanu dobri i čestiti ljudi, domaćini, roditelji, crkveni i pobožni vjernici, odnosno po riječima patrijarha Pavla da budu ljudi u pravom smislu te riječi, da ostanu na stazi naših svetih predaka.

U svom priručniku Interaktivno učenje u nastavi Pravoslavne vjeronauke govorite o metodama učenja. Kakve metode smatrate najuspešnijima u uključivanju učenika u proučavanje vere?

Da, taj priručnik je štampan 2007. godine, a osim tog napisao sam još jedno tematski sličnodjelo 2018. godine pod naslovom  Blumova taksonomija u nastavi Pravoslavne vjeronauke, koje je u suštini moj master rad, malo preoblikovan i prilagođen standardima publikovanja monografske studije. Upravo interaktivne metode i oblike učenja smatram najefikasnijim u nastavi. Cilj ovakvog načina izvođenja nastave jeste da predavač, vjeroučitelj, na jedan kreativniji i nov način podstakne učenike da izađu iz okvira tradicionalne nastave, da uključe svoje stvaralačke potencijale i na taj način doprinesu kvalitetnijem ostvarivanju nastavnog procesa.  Učenik u nastavnom procesu ne smije biti pasivan i na nivou slušaoca monologa koji kasnije samo reprodukuje ono što je već čuo ili vidio. Čak i frontalni rad, kao jedan od najstarijih i najviše osuđivanih oblika rada u posljednje vrijeme, može da se preobrazi aktiviranjem učenika kroz dijalošku metodu, postavljanjem pitanja i potpitanja prilikom obrade nove nastavne jedinice i navođenja učenika na samostalan i istraživački rad.

U poslednje vrijeme sve više se govori o tzv. STEAM obrazovanju kao jednom novom, interdisciplinarnom pristupu učenju koji uklanja tradicionalne barijere koje razdvajaju različite discipline tj. predmete i integrira ih u stvarna i relevantna iskustva učenja za učenike, omogućujući konkretnu i jasnu primjenu naučenog putem rješavanja realnih problema. Naravno da je i ovaj vid obrazovanja i izvođenja nastave moguće primijeniti u nastavi Pravoslavne vjeronauke, u korelaciji sa ostalim predmetima, i već sam to nekoliko puta to učinio na časovima Pravoslavne vjeronauke. Učenici su bili prezadovoljni ovim novim pristupom u nastavi, gdje upravo njihova kreativnost i vještine dolaze do izražaja, i nadam se da ćemo i ubuduće često raditi na sličan način.

Sa kojim izazovima se danas susreću mladi kada je reč o veri i duhovnosti? Kako im možemo pomoći da se osećaju povezanim sa svojom verom?

Izazova je mnogo, i loših i dobrih. Ove loše bih nazvao stranputicama koje vode mladu dušu u propast. Raznorazni poroci, počevši od onih najčešćih, cigareta i alkohola, pa preko onih dušepogubnijih, kao što su droge i ostali slični opojni derivati, nameću mladim ljudima da život osmisle u potpunoj suprotnosti od onoga što bi život trebao biti, a to je život utemeljen na neprolaznim i pravim vrijednostima koje nam donosi naša Sveta pravoslavna vjera. Osim već navedenog,omladina često puta iz znatiželje, odluči da se priključi nekoj sekti ili da prati i podržava neku ideologiju koja je popularna u određenom momentu, kao što je trenutno na svjetskom nivoupopularna aktivnost lbtq+pokreta. Nažalost, to se osjeti i kod nas, naročito u srednjim školama,  gdje mnogi zagovornici tzv. rodne ideologije (gender ideology), a po dozvoli najviših tijela vasitno - obrazovnog sistema Republike Srpske, pod krinkom naučnosti nude mladim ljudima seksualni modernizam koji je neprihvatljiv u našoj vjeri, kulturi i tradiciji. Pokušavaju svoju propagandu i mišljenje nametnuti kao ispravno, a svima je jasno koliko je pogrešno i nastrano. Sve to rezultira time da se mlad čovjek u jednom momentu osjeća izgubljeno i kao zarobljenik, jer svako ko grijeh čini rob je grijehu (Jn. 8, 34) , i nalazi se u bezizlaznij situaciji koja ga vodi ka depresiji, čamotinji i sličnim bolesnim stanjima duše. Jedini lijek je povratak Hristu kroz preobražaj na ličnom nivou, kroz pokajanje koje je krunisano u Crkvi, kao zajednici vjernog naroda, Svetom tajnom pričešća. Citiraću Hrista koji se obraća onima koji su povjerovali njegovoj riječi: Ako vi ostanete u nauci mojoj, zaista ste moji učenici. I poznaćete istinu, i istina će vas osloboditi. (Jn. 8, 31-32). Postavlja se pitanje kako mlade vratiti na pravi put, na put vjere, kako ih usmjeriti da ne zalutaju? Rješenje koje pruža Crkva jeste dolazak i aktivno učestvovanje na bogosluženjima, pogotovo u Svetoj Liturgiji i Svetoj tajni pričešća. Prijedlozi koje nudi škola, kako osnovna, tako i srednja, jeste na prvom mjestu pohađanje i izučavanje Pravoslavne vjeronauke ili ostalih vjeronauka koje zvanično nudi nastavni plan i program. Zatim, tu su mnoge sekcije u školi, umjetničke i sportske, kao vannastavne aktivnosti, u kojima svaki učenik može da pronađe ono što mu odgovara i da ostvari pozitivne rezultate koji će biti na ponos, kako njemu lično, tako i školi i gradu i državi u kojoj živi. To bi bio ukratko moj pogled i odgovor na ovo pitanje. 

Možete li nam reći nešto više o vašem vokalnom sastavu AKATIST? Kako je došlo do njegovog osnivanja i koja je njegova osnovna misija kao muzičke grupe?

Ugostiteljska škola nije imalahor sve do 2022. godine, jer u nastavnom planu i programu u ovoj školi ne postoji predmet vezan za tu vrstu umjetnosti. Ideja da se osnuje hor došla je spontanopred školsku slavu - Svetog Savu2023. godine. Hor   je zvaničnoosnovan 07. decembra 2022. godine pod imenom Hor Ugostiteljsko – trgovinsko - turističke škole Banja Luka, dok je naziv Vokalni sastav AKATIST ustanovljen 03. juna 2024. godine na Svetog cara Konstantina Velikog i Svetu caricu Jelenu.Izraz akatist je grčkog porijekla ('ακάθιστος)i označava pravoslavnu pohvalnu himnu, uglavnom posvećenu Bogorodici, ali i drugim svetiteljima i Svetoj Trojici, koja se pjeva i sluša stojeći.Najpoznatiji akatist je posvećen Presvetoj Bogorodici, često nazivan Veliki akatist, a nastao je u Vizantiji i smatra se remek-djelom vizantijske liturgijske himnografije. 

Misija naše vokalnog sastava bila bi poruka ljubavi, duhovnosti i mira kroz ljepotu vokalnog izražavanja.  Naš sastav ima želju daličnim primjeromutiče na osnivanje sličnih horova, sastava i grupa u drugim srednjim školama banjalučke regije, a i šire.

Kakve ste povratne informacije dobili posle vaših nastupa? Kako publika reaguje na vašu muziku i poruku koju prenosite?

Povratne informacije, kao i reakcije publike na našim nastupima uvijek su bile pozitivne, čak iznad naših očekivanja.Osim redovnih nastupa za školsku slavu Svetog Savu i Dane sjećanja na stradanje našeg naroda u Drugom svjetskom ratu, a odnedavno zahvaljujući prof.srpskog jezika Nadi Ponjević i za manifestacijuĆirilica-moj izbor, značajno je pomenuti i nastupe humanitarnog karaktera 28. marta 2024. godine u Banskom dvoru u Banjoj Luci pod nazivom Kosovska vizija te nastup u Narodnom pozorištu RS 23. marta 2025. pod nazivom Pravoslavljem na krilima pjesme, kroz koje smo prikupili novac i preko predsjednika Srbskog Sabranja Baštionik gospodina Predraga Adamovića uputili našem narodu na Kosovu i Metohiji.

U našem repertoaru primarno mjesto zauzimaju rodoljubive pjesme o Kosovu i Metohiji, duhovne pjesme, mada imamo i pjesme koje pripadaju nekim drugim žanrovima i narodima. Pjevamo, ne samo na srpskom, nego i na ruskom, makedonskom i jevrejskom jeziku, što je, koliko primjećujem, zanimljivo publici koja nas sluša. Ove godine krajem juna mjeseca osmjelili smo se da snimimo spot za pjesmu Kosovka, koju sam davno napisao i osmislio melodiju, ali sada u novom izdanju, uz muzičku pratnju, zaista prelijepo zvuči. Za realizaciju ovog spota na prvom mjestu zahvaljujemo se gospodinu Radenku Bubiću,  direktoru Fabrike obuće „Dermal R“ iz Kotor Varoša, koji je finansirao audio i video snimanje. Takođe, zahvalni smo i svima koji su nam pomogli u obezbjeđivanju tehničkih sredstava prilikom snimanja spota. Nadamo se da će biti još pjesama i spotova. Naš spoti ostale naše pjesme možete pogledati i pratiti na našem YouTube kanalu: @VOKALNI-SASTAV-AKATIST, kao i na instagramu: instagram.com/vokalni_sastav_aktist.

Kako, po vašem mišljenju, muzika doprinosi duhovnom životu vernika?

U pravoslavnoj crkvi nabogosluženjimazastupljeno je pojanje tj. vokalno pjevanje bez pratnje muzičkih instrumenata. Najčešće je unisono, jednoglasno, mada može da bude i višeglasno-horsko.

Samu muziku i upotrebu muzičkih instrumenata možemo shvatiti kao izuzetan umjetnički dodatak u životu, tradiciji i običajima našeg naroda, koji je odvajkada riječima pjesme, stihovima, izražavao svoja osjećanja i duhovno stanje u kojem se nalazio, bilo da se radi o radosti, o bolu i žalosti, ili zahvalnosti Bogu. Nekada davno u našem narodu jedini muzički izvođačibilisunarodni guslari, a pjesme su bile uglavnom prilagođene njihovom načinu interpretacije. Vremena se mijenjaju, pa tako i način pjevanja i duhovnih i narodnih pjesama. U svakom slučaju, pjesme i muzika su od davnina neodvojive od duhovnog bića srpskog naroda, naše kulture, našeg etnosa. Sve je dobro što je na korist i slavu Božju.

Koja bi bila vaša poruka savremenom čoveku?

Moja poruka savremenom čovjeku bila bi identična Hristovoj, kada On kaže ljudima: Ne bojte se, malo stado, jer bi volja Oca vašega da vama dade carstvo (Lk. 12,32).
Mnogo je iskušenja i nevolja koje razaraju današnje savremeno društvo, pa i čovjekovu ličnost kao sastavni dio tog društva. Tu su: ratovi, pandemije, ekonomske krize, ekološke katastrofe i da ne nabrajam dalje. Čovjek se treba trgnuti iz stanja nemoći i straha i ispred sebeimati Hrista kao primjer, krajnji cilj i smisao postojanja. Čovjek mora biti istinski čelovjek – čelo+vijek, čelom usmjeren u vječnost tj. razumom usmjeren ka Bogu. Svako od nas ljudi je neponovljiv, unikatan i stvoren od Boga da bude ikona Njegova na ovom svijetu i da bude uz Boga u vječnosti, u Carstvu Nebeskom. Kada to čovjek shvati, ali slobodno, bez nametanja i prisile, jer naš Bog je Ljubav i Sloboda i On nikoga ne primorava da bude uz Njega, sve poslije toga lakšeće prihvatiti i sa svim nedaćama lakše će se izboriti, jer biće mu jasno da nije sam, da je uz njega Bog.

PODELITE OVAJ TEKST NA: