O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


NA GODIŠNJICU

Ružica Kljajić
detalj slike: KRK Art dizajn


NA  GODIŠNjICU


 
Poslije baba-Zorkine smrti vrijeme je nekako brzo prolazilo. Marija je imala mnogo obaveza, jer je majci u svemu pomagala, a i učenja je bilo sve više, zbog njene želje da ima što bolje ocjene u školi. U svemu tome nekako je zaboravila na pisma, a bila su i sklonjena na skrovito mjesto.
Kako se od bakine rodbine niko nije pojavio, komšije i ostali mještani, dogovoriše se da prije godišnjice urede grob i postave skroman spomenik. Majstor iz sela koji se bavio tim poslom reče da će on od sebe dati materijal, a da mu nekoliko mještana pomogne u radu.
Tako i uradiše. Ljudski i složno. Na dan godišnjice, žene donesoše hranu koja se služi u tim prilikama, kao i sve ostalo. Došao je i popa Branislav, jer je baka bila krštena duša.
Stojeći kraj groba, Marija je bila sigurna da ih baka odnekud gleda i želi da im ispriča neku priču, ali onu koju nikad nisu čuli. Tako zagledana u ploču, prekrivenu mnoštvom buketića baštenskog i poljskog cvijeća, odluči da će, čim dođe kući, potražiti paketić i otvoriti ga.
- Bako, došlo je vrijeme. Bilo je kako si željela. Čekala sam, možda i predugo, ali znam da se ne ljutiš zbog toga. Danas ću početi...
- Idemo li, Marija?! Vrijeme je da krenemo.
- Idem, mama. Samo da poljubim krst.
   
Iako je bila nestrpljiva, Marija je ipak sačekala veče. Činilo joj se da samo u tišini može otkriti ono što je mislila da je u tim pismima. Odloži mašnu, razvi papir i ugleda pisma koja su, uprkos vremenu koje je proteklo oko njih, izgledala kao da su juče stigla. Iznenadi se kad otkri da su sva pisma poslata iz Beograda, ali bez adrese pošiljaoca.
- Vidi ovo! Pa to nisu “avionska pisma”!
Pogleda koliko ih ima i složi ih po redoslijedu, onako kako su i stizala.
- Večeras ću pročitati samo prvo. Ostala polako, kako budem imala vremena. Ovo koje je stiglo poslednje, a  čini mi se i da je najveće, kao da je pisano na nekoliko listova, ostaviću za kraj, kao posljednje pismo.
 
„Majko,
 
kad bi samo znala s koliko bola u duši pišem ovo pismo. Prošlo je mnogo godina otkad se nismo vidjeli, ali saznanje da si živa, i nadam se zdrava, jedina je toplota u pustoši i hladnoći u kojoj se nalazim. Oprosti što ti se nisam ranije javio. Pozivam Boga za svjedoka da nisam mogao. Ali, živ sam. I ne gubim nadu da ću doživjeti da te vidim i zagrlim, znaš, onako, kao kad sam dolazio iz Beograda. Tad sam još bio dijete, pa mi je razdvojenost od tebe bila teška, preteška. Kad sam znao da ću za važne praznike ili za raspust ići kući, nisam ni jeo ni spavao od uzbuđenja. A kad dođem na našu kapiju, pa te ugledam u dvorištu, nije bilo srećnijeg djeteta na cijelom svijetu. U tvom zagrljaju, osjetio bih sve drage mirise iz ranog djetinjstva. Pomiješao bi se tu miris tek pomuženog toplog mlijeka, tek pečenog hljeba, i raznih vanilica. Često sam poželio da taj zagrljaj, i ja u njemu, vječno potrajemo.
Koliko god dana, ili nedjelja, da sam ostajao kod tebe, sve je to brzo prolazilo i bilo malo prema potrebi koju sam imao za tvojom blizinom, toplinom naše kuće i ljepotom našeg sela.
Dok sam, kao dijete, a kasnije i  kao odrasliji bio u Beogradu, uvijek su me grijala čekanja tih odlazaka kući i lakše sam mogao podnositi tugu. Ali ovo sad, kao i mnoge godine koje su prošle od našeg poslednjeg viđenja, za Božić '41. g. nije, i ne može biti život...
Oprosti! Raspričah se, a ne pitah kako si? Ima li djece u komšiluku, kao što je bilo kad sam ja bio mali, a ti nam pričala priče kad god si imala vremena. Nađi, majko, vremena, i pričaj im priče, jer to, i sjećanje na rodno ognjište, nikada i niko im neće moći oduzeti, baš onako, kao što mene neće nikada napustiti nada da ćemo se vidjeti, i čvrsto zagrliti.
               Voli te tvoj jedini sin.
Viskonsin; 1962.godine.  
   
Bez datuma. Bez mjesta gdje je pisano. Bez imena u potpisu. Kao da je pisalo dijete, a opet rukom zrelog čovjeka.
-  I bolje je, bako, što ga nisi pročitala. Sve iz njega već je postojalo i živjelo u tvom srcu. A našla si i vremena za djecu iz komšiluka, kao i za priče i  za kolače.





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"