O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriKultura sećanjaKolumnaBesede






















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Mihajlović
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Lisić
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Emina Mukić
Ena Vuković
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Goca Stijačić
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Ivana Tanasijević
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Jovica Đurđić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Pavlović Ćirić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Jeftimijević Mihajlović
Marija Šuković Vučković
Marija Viktorija Živanović
Marina Matić
Marina Miletić
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Blagojević
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Miloš Marjanović
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirjana Štefanicki Antonić
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Šestakov
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Ružica Kljajić
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Saša Miljković
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Silvana Andrić
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Minić Catić
Slobodan Vladušić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Snježana Đoković
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Svetlana Janković Mitić
Tanja Prokopljević
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Razgovori


SVETLANA MITROVIĆ ĆOSIĆ: PROBUDITI LJUBAV, DOBROTU I SVETLO U SVIMA NAMA

Neda Gavrić
detalj slike: KRK Art dizajn


Svetlana Mitrović Ćosić: Probuditi ljubav, dobrotu i svetlo u svima nama

 

U ovom inspirativnom razgovoru predstavljamo mladu i talentovanu umetnicu Svetlanu Mitrović Ćosić koja svojim radom, strastima i posvećenošću inspiriše ne samo decu, već i sve one koji veruju u moć umetnosti da promeni svet. Od ranih koraka u pozorištu i stvaranja prvih pesama do velikih projekata koji objedinjuju muziku, dramu i tradiciju, ona nastoji da kroz svoja dela prenese vrednosti ljubavi, dobrote i empatije. Njen put je ispunjen željom da utiče na buduće generacije, a njene ideje i planovi za budućnost pokazuju da je umetnost onaj najjači most koji povezuje svet dece i odraslih.


Светлана Митровић - Ћосић


Književni ESNAF, 27.06.2025. 
Razgovarala: Neda Gavrić
Tehnički uredio: Ilija Šaula
 
Nakon komponovanja pesme „Bliži se, bliži leto“ Desanke Maksimović, zatim pesme Nedeljka Popadića „Rastanak“ sa samo 13 godina napisali ste svoj prvi potpuni autorski rad, tekst i muziku na pesmu „Kad sam bila mala“. Šta je za vas značilo započeti scenski put u tako mladom uzrastu?


Počela sam da nastupam još sa osam godina, na početku su ti nastupi bili okrenuti ka izvođaštvu, pevanju, glumi i scenskom delovanju. Počeci su vezani za pozorište „Dobrica Milutinović“ u Sremskoj Mitrovici. Sa jedanaest godina sam prvi put komponovala, tada sam shvatila da ja nisam samo izvođač nego da želim da izvodim sopstvena dela. To je bio deo mog bića, spoznala sam da sam to ja. Kasnije sam pisala i tesktove pesama zajedno sa muzikom. Stvaralaštvo sam gradila po segmentima da bih tako stigla i do muzičkih dramatizacija. Sve je to krenulo rano, ali ja sam od malih nogu imala potrebu da nastupam, to je bio deo moje prirode iako sam istovremeno bila veoma povučeno dete. Prvi pokušaj nastupa sam imala sa dve i po godine u studiju RTV Vojvodine, moje sestre su gostovale u dečjoj emisiji, a ja sam počinjala da pevam svaki put kada bi reditelj izgovorio reč akcija.


Kakve su vam nove mogućnosti otvorene nakon ovog početnog uspeha i kako je to oblikovalo vaš pristup komponovanju u budućnosti?


Nakon komponovanih pesama u periodu osnovne škole na „Festivalu humora za decu“ u Lazarevcu sam osvajala prve nagrade za kompoziciju. U gradu sam učestvovala na dečjim manifestacijama u okviru muzičke škole. Od samog početka sam imala veliku podršku dirigentkinje hora muzičke škole „Petar Krančević“ i hora „Vivak“ Tamare Pajkanović koja me je često birala za solistu i davala mi priliku da izvodim sopstvene pesme. Zahvaljujući njoj sam i prvi put nastupala na velikoj sceni na festivalu „Zlatna Pahulja“ u Rožaju. Ona je bila ta koja je birala uži krug solista da bi na kraju kompozitor Lado Leš odlučio da to budem upravo ja. Kao dete sam komponovala pesme za decu, ali se to zadržalo i do dana današnjeg jer i danas komponujem i pišem pesme za decu, a možda sam ipak i ostala dete.


Kako su vaša iskustva iz pozorišta oblikovala vaš muzički izražaj?


Iskustva iz pozorišta su mi u potpunosti oblikovala muzički izražaj. Dešavalo mi se da dobijem komentare od ljudi da im se jako dopada kako pevam, da ja istovremeno i glumim i pevam pošto se cela uživim u pesmu kao u priču. Zaista i volim da pevam različite žanrove na različite načine, ja mislim da mi je to prirodno, ali to svakako može imati i veze sa pozorištem. Uz pesmu se transformišem jer ja postajem pesma.


Kako pristupate muzičkim dramatizacijama i koji je njihov cilj?


Upravo sam u detinjstvu često učestvovala u muzičko-dramskim delima koja dosta imaju veze sa muzičkim dramatizacijama, ja sam to živela pa se to tako prirodno stopilo sa mojom ličnošću. Zajedno sa svojom mamom sam osmišljavala scenarija za takva dela, a Tamara Pajkanović je bila neko ko nam je otvorio vrata tog sveta. Moj pristup muzičkim dramatizacijama je jednostavan i iskren, pustim prvo da mi se priča sama napiše, a na to me podstiču deca i mašta. Bitno je samo da krene, a onda se to samo nastavlja sve do samog zaokruživanja.


Na koji način ste osmislili karaktere u svojoj knjizi „Srcegrad“? Koje osobine i avanture ovih likova smatrate ključnim za privlačenje pažnje dece?


Prva ideja za samu priču Srcegrada je počela tako što sam jedno veče za laku noć svojoj sestričini Mili ispričala izmišljenu priču. Sutradan sam priču umalo zaboravila jer sam pričala u veoma umornom stanju, ali je sestričina počela da me podseća i da me ispituje za više detalja. Zahvljaujući njoj ta muzička dramatizacija postoji. Posle sam tu ideju ispričala profesorki Mileni Đurković Pantelić na specijalističkim studijama za muzičko-scenski izraz. Bila je oduševljena idejom, posebno što je to bio prvi put da student želi da napravi muzičku dramatizaciju na osnovu sopstvenog autorskog dela. Većina likova je žensko s obzirom na to da smo na studijskom programu bile sve žene i jedan muškarac. Srcegrad je grad koji bi sam po sebi trebalo da asocira na ljubav i dobrotu, a kako sam osmislila lik Srca i svi drugi likovi su se rekla bih, spontano stvorili. Teodoru, glavnu junakinju sam pisala za sebe jer je zadatak bio da treba da igram glavnog lika. U priči je i jedan negativan lik, a to je čarobnjak Franc, on je tu da se prikaže borba dobra i zla. U Srcegradu se nalazi sve što treba da ima bajka, a pored Srcegrada postoje i drugi gradovi koji su prikazani u vidu likova i karaktera. Ostali gradovi su Grad Mudrosti, Grad Duše i Grad nade, a mislim da je simbolika jasna.


Kako je vaše iskustvo sa etno muzikom uticalo na vaš rad kao autora za decu?


Kao malo dete sam često slušala mamu kako peva izvorne pesme, ja sam tada više pevala i slušala popularnu muziku i nisam shvatala da to njeno pevanje ostavlja uticaj na mene. Kasnije u srednjoj muzičkoj školi „Petar Kranćević“ sam na časovima etno pevanja uz profesorku Valentinu Tadić prepoznala ljubav i dar prema toj vrsti muzike. Pre toga nisam bila toga potpuno svesna, tek tada sam krenula da u sebi negujem i tradicionalne pesme. Mislim da je etno muzika više imala uticaja na moje muzičko stvaralaštvo za odrasle i na moju autorsku muziku, ali sam svakako negovanje tih pesama koristila u radu sa decom. Deca prepoznaju ljubav, ako nešto radimo sa ljubavlju i prenosimo im, oni to na isti način prihvataju.


U kojoj meri vam je važno očuvanje etno muzike kroz vaš rad?


Etno muzika kao i neki drugi žanrovi je neodvojivi deo mog bića i ja ne bih mogla da se raščinim na delove jer sam to sve ja. Želim da nastavim da pevam takvu vrstu muzike, a takođe, i kada stvaram autorsku pop muziku provlačim je kroz različite elemente. Onog trena kada sam shvatila da ona postoji u meni želela sam to da delim sa drugima. Često me pitaju da li više volim da pevam etno ili autorsku muziku, a ja mogu da kažem samo da sve to volim i još mnogo toga. Takođe, ja sam autor muzike za pesmu „Srpske vile“ koja je etno pesma, otpevala sam je na tekst Ranka Markovića i tada sam shvatila da takvu muziku mogu i da stvaram. Produkciju i aranžman je uradio Marko Milanović i osmislio je pojedine instrumentalne delove.


Koje su osnovne vrednosti koje smatrate važnim za prenošenje kroz svoje umetničke radove? Kako te vrednosti mogu pomoći deci da rastu u empatične i odgovorne osobe u društvu?


Kroz svoje stvaralaštvo delim iskrenost, prikazujem emocije, nekada direktno, nekada indirektno, ali mislim da to mora da se oseti, a kada osećamo probudićemo i empatiju i altruizam i sve dobro što postoji u čoveku. Kroz dela za decu trudim se da na veoma jasan i jednostavan način predstavim dobrotu kao nešto ključno, glavno i osnovno, želim da bez dvoumljenja to bude vidljivo. Mada, mislim da i u delima za odrasle ljudi to prepoznaju. Cilj mi je da ljudi i deca poveruju da je zaista ono što je najvrednije neopipljivo. Ljubav će da pobedi sve!


Kakvu budućnost zamišljate za sebe kao umetnicu usmerenu na rad sa decom? Kako vidite svoju ulogu u domenu umetnosti i obrazovanja dece u narednim godinama?


Želela bih da svoja dela realizujem kroz različite formate za decu, u vidu predstava, filmova, priča, muzike.  U planu imam  osmišljavanje i realizaciju nekih predstava i projekata, ali bih svakako volela i da snimim poseban album za decu, kao i da pesme iz Srcegrada studijski snimim i objavim. Uživam u kreiranju kreativnih sadržaja za ta mala bića i želim da nastavim u tom pravcu, pa u budućnosti možda i zajedno sa mojom ćerkom Evgenijom.


Kakvi su vaši planovi za buduće projekte? Da li već imate neka nova dela u pripremi ili ideje koje želite da ostvarite?


Neke planove sam pomenula. Želela bih pored navedenog i da snimim album sa autorskim pesmama koje postoje i trenutno sam u potrazi za stalnim članovima koji bi bili deo mog muzičkog tima. Sa godinama raste želja da promovišem svoju autorsku muziku, pa je prirodan ovaj sled događaja.  Dosta planova postoji, a uvek je moguće i da se stvore novi. Iz svih ovih planova je nastala i želja da nakon završenih jednih studija ponovo upišem fakultet, tako da trenutno na Fakultetu savremenih umetnosti veoma uspešno završavam drugu godinu na smeru muzičkih komunikacija. 

 

Moj cilj je da koračam kreativnim putevima kroz muzičko, dramsko i scensko

i da ti putevi probude ljubav, dobrotu i svetlo u svima nama.  




PODELITE OVAJ TEKST NA:






2026 © Književna radionica "Kordun"