|
|
|
 | Žaklina Bagaš | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
UZ „KAPUT SRCA“(Nad zbirkom pesama NAKLON Nebojše Nece Đurđevića, Intelekta - Valjevo, 2025.)
Žaklina Bagaš
Nebojša Đurđević je nesvakidašnji pjesnik koji pravi veliki raspon i razliku između života u svojoj dnevnoj stvarnosti i umjetnosti riječima. On je i čovjek i pjesnik, sav od riječi i kroz svoje pjesme. Izbor riječi kojima oplemenjuje svoj stih ga izdvaja kao posebnog, duhovno utisnutog u ukupnom utisku nakon čitanja njegove poezije. Takav utisak u iščitavanju umirujuće djeluje na čitaoce. Jednom je neko rekao: „Razgovaraj sa nekim i znaćeš kakav je čovjek“. Sa riječima se upoznajemo i prepoznajemo srodnost ili pak emociju koju pjesnik nesebično dijeli u svojim pjesničkim cjelinama. Često se zamislim čitajući njegove pjesme... jer, nekada mi nečiji čitav život prostruji žilama, dočara i dozove sve anđele u vječitoj borbi sa onim manje dobrim, ne bi li nam makar malo pomogao u našim životnim nedoumicama. Đurđević počinje novu zbirku svojim „glasnim stihom“ najavljujući nam buru emocija i stihiju koja kao morska pjena obgrli dušu i traži razumijevanje za sve ono što je bilo, i nadu u ono što će biti. Zbirka „Naklon“ plijeni životom, teče kao je senji slap niz liticu odnoseći žal, a daruje nam riječi sa polja dalekih. „Svitanjem koje zaslepi“ preko „Uzdaha plamena“ ... lagano zamišljamo pjesnika ili sebe kroz njega, jer nastavlja se niz pjesama što gaze neprihvatanje a hrle ka visinama koje označavaju ljubav kao jedinu istinu! Slogan koji kaže: „Onaj ko je odustao – taj nije ni volio!“, kazuje nam više posredstvom stihova knjige poezije „Naklon“. Bez namjere da ovu poeziju neutemeljeno glorifikujem kroz moje mišljenje o njoj, namjera mi je da je ako je moguće ikako više približim srcu njenog čitaoca, darujem je samo lijepim riječima, ali nemoguće mi je naći zamjerku, jer se ova knjiga piše životom, bez fikcije i izvještačenih fraza. Njen autor je neko ko piše ne da bi se dodvorio čitaocima već da ih uvede u svoj svijet i dijeli sa njima, strah, bol i sreću... I tron i krunu, prsten, provalije, bezdan, sunovrat, uzdizanje, ... sve je to napisano istinom, onom kojoj je Laž ukrala odijelo i samim tim Nebojšin „Kaput srca“ u kome ćemo hodati kroz „Jesenju noć“, „Nedogledom“ krenuti „Put uzdaha“ i „Zagrliti uzdahe“, pa „Neka traje“... Naslovima pjesama kojima ću završiti ovo obraćanje vama koji sa nestrpljenjem čekate Đurđevićevu zbirku i dodati naravno „Naklon“ za ovaj skup riječi, da budu spas brodolomniku koji plovi nemirnim vodama do mirne luke!
Novembar 2024. godine Jednog kišnog dana, gledajući kako zrak Sunca traži putanju između oblaka, baš kao i ove riječi, napisane onako kako pjesnikove pjesme samo i mogu zasijati!
|
