O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


SVEVIDNI TRENUTAK – PROZOR U SVETILIŠTE LJUBAVI

Verica Tadić
detalj slike: KRK Art dizajn


SVEVIDNI TRENUTAK – PROZOR

 U SVETILIŠTE LjUBAVI

(Milica Jeftimijević Lilić,  „Moje najljubavnije“(zbirka pesama) , Alma, Beograd, 2022)


Verica Tadić  
U novoj pesničkoj knjizi, Milice Jeftimijević Lilić1, „Moje najljubavnije“  , kao što i sam naslov najavljuje,  sve pesme su zavetne Poslanice  o sveobuhvatnoj ljubavi, iz koje sve izvire, rađa se, oplemenjuje, ovaloploćuje se i prosvetljuje. Iz koje sve može da okrilati, preporodi se, uskrsne i nadrasta život snagom i lepotom koju neprekidno stvara, kroz mnoštvo oblika, ta magična čarobnica – LjUBAV, iz najsvetijeg izvora Božanske duše. I koja nas uzdiže iznad svih  tama i ponora u azurno nebo, osunčano bojama blistave radosti.  
I kao takva,  personifikovana u mnoštvo oblika,  ljubav ništa ne gubi od svoje svetlosno-magične, najmističnije čarolije. Nekada je ona živo biće koje šeta našim mislima, nekad najsvežiji i najbistriji izvor blagostanja. Onima koji se vole, najpouzdaniji je vodič i sigurna luka za sve životnedestinacije.
U pesmi Tvoje i moje“, pesnikinja je na najsušastveniji način prikazala kako se dva bića prelivaju jedno u drugo i kako su proviđenjem i magijom ljubavne svemoći moguće i najneverovatnije metamorfoze u ljudskim bićima i svemu drugom.
U navedenoj pesmi, Milica J. Lilić otkriva kako se metamorfoze dve praznine, uz čarobni eliksir ljubavi, pretvaraju u punoću. Kako se dve tame pretvaraju u svetlost. I kako iz bezglasnog i neizrecivog progovara jezik srodnosti, jasniji i razumljiviji od svih, poznati nam, jezika naše planete.  
 Ma kako predstavljali, opisivali ili doživljavali to najplemenitije osećanje, koje nas prosvetljuje, osmišljava nam puteve sreće, nepojmljivim duhovnim blagom obogaćuje naše živote,  ne možemo obuhvatiti sve dimenzije, saznati sve tajne. Neuhvatljivi su oblici ljubavi. Pored ostalog, i zato što se ona uvek menja, transformiše i svaki put rađa drugačija. Vaskrsava i tamo gde je nikad ne bismo očekivali. Ona je ta Svetinja, na granici između prolaznosti i besmrtnosti, u kojoj sve vaskrsava. Ona je ta barka na kojoj njeni miljenici mogu da otplove u bezgranični okean večnosti.
Pesnici su ti koji o ljubavi pevaju najlepše. Neki je opisuju, neki u stihove preslikavaju doživljeno. Mali je broj onih pesnika koji širokom lepezom, sveobuhvatno, obujmljuju ovo najplemenitije osećanje, koji grle ljubav i traže je i prepoznaju u svemu.
Ljubav se ne može rečima, slikama ili muzikom potpuno dočarati, jer je ona neuhvatljiva, sveobuhvatna, magična, tajanstvena, ona je neobjašnjivi fenomen. U svemu je i sve je u njoj.
 Milica Jeftimijević Lilić baš tako, u svojim pesmama,  kroz himničnu uzvišenost stihova, ukazuje na sveprožimni, metafizički izvor ljubavi, taj najsvetiji izvor iz Božanskog srca, koja je  fenomen, čudo, magija, tajna, uteha, ekstatični preporod, najradosniji praznik u ljudskim dušama.
Retki je otkrivaju u svemu:  Rečima,    melodiji muzike,  bojama slika. U velikim kosmičkim  fenomenima: Suncu, Mesecu, zvezdama, oblacima, vazduhu, vodi. Ali i u najsitnijim stvarima i detaljima. Osećaju njen puls u sopstvenom dahu.
Milica J. Lilić nam svojim stihovima dočarava ta najčistija izvorišta u ljudskim dušama. Tu neuništivu i najsvet(l)iju Božansku supstancu iz koje nastaje sve i koja može da povezuje sve.
Nitima ljubavi Bog je omogućio svejedinstvo stvorenih svetova.
Milica J. Lilić to potvrđuje stihovima pesme „Ljubav je meni“: 
 
Ljubav je meni tropar Uspenjski
Molitva tiha i vanvremena
Što samo srce svemira dira
Muzika zvona sa manastira,
Liturgija  sveta i bruj iz hrama,
Ljubav je sila što živi u nama.
 
Napisati sto ljubavnih pesama može samo onaj pesnik čije je biće prijemčivo za sve što postoji i što je stvoreno. Ova pesnikinja izražava mnogostruka osećanja u stihovima svojih pesama. Radost, ushićenje, divljenje, zahvalnost, začuđenost, nadu, veru, sveobuhvatnu ljubav, prema svim ljudima, prema svemu što njen vid dotakne, njena duša osvetli i srce obgrli.
            A svako ko tako doživljava život otkriva tu međuzavisnost svih svetova, zajedničku nit koja sve  svetove povezuje, ujedinjuje i čini harmoničnim i blagougodnim. Dakle, za nju je SVELjUBAV smisao života i postojanja. Zato u molitveni pergament, palimpsestno utiskuje zavetne poruke za svoje najdraže: Dostojno jest ljubav biti (...)/ Ljubljene sobom ispuniti.
Kao posebnu vezu sa svojim pesmama Milica J. Lilić unosi citate velikih pisaca, filozofai naučnika, kao uvodne celine pesama. Citati su tako odabrani da predstavljaju organsku vezu sa njenim stihovima i još više ih osvetljavaju, i u isto vreme, potvrđuju njihovu istinoljubivost. Birani su tako da simbolizuju svejedinstvo, kroz sveprožimnu vezu svih svetova.
Budući da je najviše citirala, jednog od najvećih mudraca –  Rumija, svakom ko poznaje poeziju Milice Lilić Jeftimijević, biće jasno da se jedna Rumijeva mudra misao može odnositi i na njenu poeziju. Tačnije, ta mudrost definiše i njen životni credo, oličen i kroz poeziju: 
   Srećan je onaj koji ne nosi zavist kao saputnika.
No to još uvek ne znači da će se svi ljudi koji govore istim jezikom uvek najbolje sporazumeti. Već, kako mudro zaključuje Rumi: „Sporazumeti se (najbolje) mogu samo oni koji dele ista osećanja.“
            A to su  sva ona osećanja kojima Milica J. Lilić oživotvoruje svoje stihove: iskrene, nežne.  I oblagotvorujuće emocije, u kojima se ovaloploćuje duboko ukorenjena i sveprisutna  empatija u svakoj misli, reči, međuljudskom odnosu. I nazivi njenih pesama su svojevrsna kolekcija personifikovanih oblika ljubavi. Od onih koji oslikavaju dimenzije ličnog doživljaja i osećaja, pa do onih u mitskih razmerama i u širim okvirima sveprisutne realnosti.
Da bi mogla da nosi u sebi i širi osećanja ljubavi i zajedništva, ona  ne dozvoljava negativnim mislima i osećanjima da zaplove njenim bićem. Zato pažljivo bira koja će joj osećanja biti saputnici.
I kada je raspinje nepravda, kada gleda kako se pred njenim očima ruši vekovima stvarana lepota, a porodično gnezdo može samo u pesmama da se sačuva, ona optimističnim mislima pronalazi puteve svetlosti.
Retko ko je u književnom stvaraštvu uspeo stihovima da preplete mitsko i realno, a da tako deluju celovito i harmonično.Tako da mitovi i sadašnji oblik realnosti žive u biću njenih stihova kao saputnici i nedeljiva celina.
Evo, nekoliko naslova pesama Milice J. Lilić u kojima su ti personifikovani oblici iskazani kroz raznolika značenja, a koji bi  se mogli  uklopiti u telo pesme „Ljubav je meni“: „Ugravirana svetlost“, „Vatra i Slovo“, „Vreme istine“, „Najtvrđa vera“, „Razmena skupocenosti“, „Rađanje iz najdublje smrti“...
Zagonetni i neobjašnjivi putevi ljubavi tajna su i za one koji je nose u sebi, kao najdragoceniji poklon životu, ali i za one koji je nesebično daruju drugom.
U pesmi „Ljubav ova“ , tajna se kao manifestacija prepoznaje, ali ne otkriva do kraja i ostaje upitanost kako rešiti enigme u raskoracima, kada se ljubav sprema na neizvestan put:
Ljubav ova između mene i tebe
Teška je kao sidro:
Nit znamo zašto tone
Nit šta je drži
Ni kuda teče.
 
 
U pesmi „Energija ljubavi“, čudo ljubavi zadivljuje pesnikinju i čudna zagonetka kako nesaznatljivim putevima se sreću srodne duše, koje će se sjediniti u jedno sazvežđe. I  iznedriti Čudesan behar iz cvasti/ Muškog i ženskog bića.
 A kao zaštitnici  tog sazvežđa dva bića, javljaju se Hipnos i Hronos. 
Hipnos je začarao zločince da ne bi mogli da uđu u odaju u kojoj će se sresti oni koje će ljubav sjediniti u sazvežđe dva bića.
 Hronos je okrenuo novo poglavlje/ Da bi mlado vreme moglo da cveta, za ta dva sazvežđa, koja su se stopila u jedno.
Budući da je i sam čovek kosmos u kome obitavaju mnogi svetovi, u mnogo čemu nesaznatljivi, velika je umetnost u tom raskriljenom i malo poznatom beskraju otkrivati najlepša mesta i najsvetlije destinacije. A to samo ljubav može, bez koje bi svet bio velika pustinja, bez oaze.
Ili, kako to stihovima obznanjuje Milica J. Lilić, kroz mikrokosmičku dimenziju bića kao jedinke, u pesmi „Vatra i Slovo“, ističući onu prazninu čoveka bez bogatstva kojom nas ljubav uvećava i oplemenjuje. Bez tebe bila bih:
 
 Sumrak što je zaboravio dan
Ikona koju ne celiva niko,
List što već požuteo
Čeka da prhne...
 
 I ne bih bila: Iskra Logosa/ (...) Život što/ Slavi se Slovom.
Reči su za Pesnikinju, koja otkriva njihova i najtajnija i najobuhvatnija značenja, pored ostalog, i skupoceni darovi, koje razmenjujemo jedni sa drugima. U njima prebiva i svetlodarni koren Istine, iz koga niče seme budućih vremena.
            A to je za pesnikinju najtananijih lirskih vokacija i najdubljih zarona u dubine  svevremene reke života „Istina  u kojoj ljubav prebiva“. I samo je ta Istina svetla i  dugovečna. I dalekovida je. Vidi dalje od naših života. Može sve tame da osvetli iPonore duboke/  Premosti!
            A koliko je prepoznavanje takve Istine bitno  govore i ovi stihovi:
 
Udahni me ko zadnji dah,
Kada ti srce stane
Ispij me kap po kap
Nek ništa ne preostane!
 
Samo ljubavne niti mogu da spoje i nespojivo. Da spoje, u svemu, i zauvek, u životu i u smrti, jer:
 
Može se suspregnuti dah
Može se ugušiti krik
Od iznenadnog bola,
Zanemeti se može
Kad se mora ...
 
Ali ne može se sprečiti srce da slavi svevidni trenutak, u kome svaka ćelija cveta i nektar blagoslova u ceo svemir širi. A to je onaj trenutak u kome se i vekovi dogovaraju i zavetuju na večnu ljubav. I pronalaze put do susreta srodnih bića:
 
Taj dodir ruku
To uzvišeno davanje
Zbi se nepovratno.
Ko da oprasmo
Ruke od smrti,
Svega što stajalo je
Između nas
Vekovima.
 
U pesmama Milice Jeftimijević Lilić trajno ostaju ugravirana svetilišta zavičajnih i svevekovnih, duhovnih znamenja. I zrače energijama uzvišene ljubavi koja uspostavlja onaj najsvetiji dodir sa Vaseljenom i pretapa se u zvezdana sazvežđa.
A o tome svedoči o ovi stihovi:
 
Ljubav je meni  pričest Uskršnji
Patrijaršije pećke  žižak,
Svečan početak novoga doba
Kad sve se  u život  preobrati
I ma kako klonulo,  opet prohoda.
 
Ljubav je meni zora đurđevska
Kod Sopoćana i Mileševe
Gugutke cvrkut i miris  zdravca
Beskraj zeleni  jasnog  pravca,
Zlato Banjsko, Svila Prizrenska,
Ikona Studenička i Dečanska.
 
I u tom svevidnom trenutku, obznanjuje se jedinstvo sveprožimnih procvata beskrajne lepote i nektar blagoslova širi se Svemirom. I tada: SVI SMO JEDNO I JEDNO JE SVE.
_____________
1. Milica Lilić Jeftimijević je završila je Filozofski fakultet, Odsek za jugoslovensku književnost i jezik, u Prištini, a magistrirala je na Univerzitetu u Beogradu i stekla zvanje magistar filoloških nauka.
 Objavila 22. knjige, različitih žanrova.
 Dobitnik je brojnih nacionalnih i internacionalnih nagrada i priznanja.
Zastupljena je u više nacionalnih iinternacionalnih antologija poezije, u zbornicima i panoramama poezije.
Pesme su joj prevođene na:ruski, italijanski, engleski, francuski, arapski,mađarski, turski, bugarski, makedonski, nemački,azerbejdžanski, švedski, poljski, rumunski, romski, slovački i druge jezike. Kritike na: engleski, italijanski, španski, makedonski, romski....
Član je udruženja književnika Srbije, u prethodnom sazivu bila je potpredsednik Udruženjasrpskih pisaca. Zamenik je direktora onlajn magazina Balkan In. Stručni je savetnik u italijanskojasocijaciji za diplomatiju i pravo ICDJ (Internationalcouncil for diplomacy and justice), sa sedištem uRimu, član je Udruženja književnika „Sedmica“ uFrankfurtu i Međunarodnog udruženja likovnihumetnika i književnih stvaralaca, Farben international,sa sedištemu Frankfurtu.
Živi u Beogradu.







PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"