|
|
|
 | Sanja Lukić | |
| |
detalj slike: KRK Art dizajn
Miris života
Nema te tame koju ljubav ne može osvijetliti. Poput sunčevih zraka koji se skitaju po rubu šume dok na horizontu se bore dan i noć. Rahim nije napuštao moje misli. Bilo je dana kad je sa mnom ustajao i lijegao, dijelio dobro i zlo. O njemu se nije pričalo, bar ne u kući. Otac bi znao reći da ne treba čovjeku stavljati sol na ranu. Sol na mojoj rani je bio Rahim. Oblaci na vrhovima planine postajali su teži, vukovi glasniji, jutra hladnija. Spuštala se zima kroz mala staklena okna. U polu tami nazirao bi se plamen voštane svijeće. Kao za život boreći se sa vjetrom koji se provlčio ispod vrata, topio bi plamen vosak u istom se gušio pa opet ustajao sjajniji, veseliji, jači.Malom oklagijom u drvenoj posudi sjedinjujem sjemenke bazge, koprive, korjen jaglaca i list plućnjaka. Jednu drvenu kašiku navedenih sastojaka hećim je davao djeci koju su donosile majke na pregled. U litri vode se kuhala ova smjesa zasladila bi se medom, a mogla se staviti i kašika guščije masti. Kašalj bi se smirivao i kroz par hefti nestajao. Ne znam da li je ljekovitost čaja i guščije masti bila toliko velika samo znam da su majke oboljele dijece bile smirenije. Ugasi vjetar u vosku malu nit konca, vijugav put dima podiže se ka krovu. Mogu da namirišem saće, između crkve i mejtafa. Tata i pop Ranko držali su pčele. Zajedno su pravili svijeće za potrebe crkve i za naše dvije kuće, a med su dijelili po Varoši. Tako da nikom nije bilo dosta, a opet svi su imali dovoljno. Uđe tama u sobu vidim sve kraće sijenke, smirenost tamnoplave boje na prozoru uvuče me u san. Ispuni nemir dušu u njedrima, gledamo se, dodiruju se jagodice na vrhovima prstiju. Kao riba u presušeloj rijeci borim se za vazduh, odjednom počinjem da dišem dublje, nemirnije. Poljupcem mi zatvara oči, ostaje na mojim usnama mekši od oblaka. Bio je to poljbac kao zavijet Bogu dan da sve moje je njegovo i sve njegovo moje. Klize mu ruke mojom baršunastom kožom poput vajara koji traži savršenstvo na svom kipu. Rasplete mi kosu, privi uz sebe otkopčavajući spavaćicu. Kao kap hladne vode na koži poslije vrelog dana klize mu prsti niz moj vrat. Osjećam dah na obrazu, poljubac iza uha, naježena koža ohrabri ga da nastavi milimetar po milimetar spuštajući se niz tijelo. Šakama zadržava grudi prekrivene dukatima dok su dugi prsti klizili bradavicama. Usne mu ostadoše na mladežu ispod lijeve dojke. Drhtim poput jarbol na jedrenjaku kog talasi vuku u dubine, opirući se olujnom vjetru dok lomi drvene grede za koje je vezan.-Mirišeš na dušu ruže, mirišeš na život SaMoRa. Klize mi prsti preko njegovih ramena, suncem okupana koža miriše na drvo iz rajskog vrta, miris ouda bio je poput blagoslova na nebeskim oranicama. Poput mokre svile na tijelu ostaju tragovi na koži. Kao prvi otkos pod poklepanom kosom, snop pšenice ispod srpa, osjetih ga u sebi grčevito stezajući bedrima muškarca. Otvori nebo svoje tajne za dva tijela i jednu dušu. Probudila sam se u znoju gledajući otkopčanu spavaćicu, milimetar po milimetar prelazeći preko kože tražeći otiske Rahimovih prstiju. Mirišem na oud ispod reljefa strasti, požude, čežnje. U tamu sobe uzdah se prosu, suza ovlaži oko, a ime Rahimovo skliznu sa usana.
|
