detalj slike: KRK Art dizajn

Blizanački plamen

Izgubilo je ljeto žar svoje ljepote onog trena kad je njegova ruka ispustila moju. Sipilo je vrijeme kao pustinjski pijesak u šaci koja ga grčevito steže pokušavajući da zadrži i najmanje zrno.  U sumrak, kad svici zapale  fenjere i na nebu zatrepere od straha, strasti, čežnje sve zvijezde i nadanja. Kao po naredbi dolazio je vjetar sa planine da mi rasplete kose i donese miris zgarišta sa Rahimovog ognjišta.

Bila je to najljepša kuća u Varoši sa dva ganjka povezana drvenim stepenicama, na brežuljku iznad rijeke. U zoru bi je umivalo sunce svojim zracima a noću bi mjesec brusio njenu sjenku. Kažu da je Karem doveo neimare sa jednog od svojih putovanja i da su više od pola godine tesali drvo i spajali ganjke. Najljepša je bila u proljeće u sjeni jorgovanskog plavetnila, dok ju je iz utrobe rađala prva jutarnja izmaglica. Samo je jutro znalo kako da vida rane na duši koje su se kalemile kao grana na mlado stablo. Poput niti u tkanini uspomene su bile u vremenu, stezale kao omča na vratu nevinom, kao tup mač dželata na grkljanu žrtve.

-SaMoRa, pogledaj ko je došao da te vidi.

Povijena ka zemlji, sa bijelim rupcem na glavi stajala je Hadžera. U ruci je držala onaj mali smotuljak koji joj je mati dala.

-Ovo je tvoje, samo na tvom vratu imaju ljepotu.

U šaku mi stavi Rahimove dukate, drhti ruka, steže bol u grlu, ne može se progutati a ni progovoriti. Ostadoše suze u očima, a te su najteže, slijevaju se niz dušu koja cvili poput planinskog vjetra u krošnji jelki.

-Bisera, napravi nam onu tvoju halvu dok nas dvije malo odmorimo.

-Ugrijalo danas, znaš SaMoRa kad čovjek ostari njemu počne sve da smeta, vrućina, kiša, snijeg, dan, noć. Nije to zbog vremena to je zbog osjećaja da je izgubio snagu da osjeća tu ljepotu. Kad si mlad vidiš život i ljepotu u svemu ne razmišljaš o prolaznosti te ljepote. Stavi dukate oko vrata od danas oni će te čuvati od svakog zla. U ime vatre, vazduha, zemlje i vode napravila sam zaštitu. Trebaće ti vremena da se oporaviš to je sad moja i Mustafina briga. Kad sam te prvi put vidjela bila si bez povoja, uzela sam te u naručje i vidjela ispod tvoje lijeve dojke tamni mladež. Zašto si izabrana ja to ne znam tog dana sam shvatila da moram biti u tvojoj blizini. Proročanstvo kaže „Ako se rodi dijete sa tamnim mladežom ispod lijeve dojke molite i Boga i Alaha da preživi.“

-Da preživim! Šta ja to treba da preživim?

-Ljubav SaMoRa. Tvoja sudbinska ljubav će biti početak tvog kraja.

-Zar nisu sve ljubavi takve?

-Nisu, SaMoRa. Tvoja sudbinska ljubav je tvoj blizanački plamen a takve ljubavi su rijetke.

Blizanački plamen, radoznalo gledam u Hadžeru.

-Da li je to Rahim?

-Jeste, Rahim je tvoj blizanački plamen. To su dvije duše nastale jedna od druge, vaš odnos je kao sijenka vašeg tijela. Što je bol veća duše vam se osjećaju više.  U nekom prošlom životu ste se poznavali, bili ste zajedno i sad ste se opet sreli. Snaga je u vašim osjećanjima koja su povezana, protkana najčistijim, ali i najbolnijim drhtajima srca i duše. Jedno pati drugo plače. To ti je i otac vidio u Kur’anu, jedan vam je broj i živi i mrtvi pripadate jedno drugom.  

Neka jeza mi prolazi tijelom, poput bujičnog potoka slike prošlosti se smjenjuju. Tonem ka dnu i izranjam sa dna. Da li je Rahim početak mog kraja ili su to samo vjerovanja u proročansvo?

-Ono što moraš da znaš SaMoRa ti i Rahim ste jedno, vaš blizanački plamen je zapaljen i on se više ne gasi. Vi ste ogledalo vaših duša, povezani ste anđeoskim brojem, vaš broj je sedamdesetsedam. Božija milost je velika SaMoRa. Rahim je živ, izvukli su ga ispod zapaljenih greda, ima opekotine po cijelom tijelu Mustafa ga je odvezao u Vakuf nekom hećimu za kog su čuli i u Istambulu.

-Kareem?

-Sahranili su ga u Kapetanovića mezarju ispod planine u prošlu nedelju.

-Vas dvije se raspričale, -sa punom tepsijom halve ušetala se mati u sobu.

Miris uprženog brašna širio se kroz kuću, zarobljena u Hadžerinim riječima tražiila sam odgovore na sva pitanja koja ne izgovorih. Skupih snagu stavih dukate oko vrata. Trag poslednjeg Rahimovog zagrljaja vezujući u čvor jednu dušu i dve sudbine.

PODELITE OVAJ TEKST NA: