detalj slike: KRK Art dizajn

Sanja Lukić, dobitnica nagrade Rastko Petrović za knjigu poezije "U moru zrno" 2023. 

Sama nagrada mač sa dve oštrice, jedna strana obavezuje da sve što se bude stvaralo u budućnosti mora biti bolje a druga strana motiviše da se ne smije stati na ovom putu stvaranja. - Sanja Lukić

Sanja Lukić rođena je u Prijedoru 1977 godine u Prijedoru u Bosni i Hercegovini. Završila je Pravni fakultet opšti smijer u Banjoj Luci gdje je i magistrirala. Na Koledžu u Londonu je završila menadžment u prodaji a na Koledžu u Engleskoj rad sa djecom u obrazovnom sistemu Velike Britanije. Radila je na rehabilitaciji maloljetnih delinkvenata, kao predavač u više osnovnih škola i menadžer u Internacionalnim kompanijama u Velikoj Britaniji. Sanja je danas menadžer u lancu apoteka i saradnik Nacionalnog Zdravstvenog Sistema Velike Britanije. Objavila je zbirke pjesama: Između sreće i očaja (2002), Na obroncima sjećanja ( 2003), San Anđela ( 2013), Tajna bisera ( 2022), U moru zrno ( 2023).Koautor je knjige Mostovi (2004).

Piše i prozu koja je objavljenja u Književnoj radionicu Kordun, u Almi i drugim glasilima. Zastupljena je u više antologija poezije, zbornicima kako u zemlji tako u inostranstvu. Pjesme su joj prevođene na: italijanski, engleski, turski, njemčki, azerbejdžanski, španski. Živi u Londonu. Majka je Teodore Jefimije.

Književna radionica Kordun, Neda Gavrić, Banja Luka - London, 22.12.2023.

Dobitnica ste nagrade Rastko Petrović, Matice iseljenika i Srba u regionu, za ovu godinu. U pitanju je nagrada za knjigu poezije “U moru zrno”. Koliko su značajne nagrade, poput ove, u kojoj Matica prati rad naših književnika u rasijanju?

Nagrada Rastko Petrović za najbolju knjigu poezije u 2023. godini U moru Zrno je sigurno jedna od najznačajnijih nagrada koju može da dobije jedan pisac. Rastko Petrović pored toga što je bio diplomata bio je i pjesnik, romansijer, pripovjedač, esejista, slikar, likovni kritičar. Rastko Petrović je bio umjetnik koji je zadužio srpsku književnost ne samo u zemlji u kojoj je rođen nego i u svijetu pomjerajući  granice otvarajući neke nove horizonte kako u književnosti tako i u diplomatiji. Upoznavajući druge kulture, jezike, običaje shvatila sam ljepotu razlike ali i bogatstvo unikatnosti svakog jezika i pisma pa tako i Srpskog jezika i ćirilice. Moja poezija je prevedena na sedam jezika ali je identitet mog stvaranja na Srpskom jeziku i ćirilici jer je to fundament na kom je izgrađen narod kom pripadam a ćirilica kao pismo lična karta tog identiteta.

Izdavač zbirke pjesama U moru Zrno je Udruženje književnika Srbije, aktivan sam član i Udruženja književnika Republike Srpske kao i Književne radionice Kordun, za svakog umjetnika koji živi i stvara van granica svog maternjeg jezika veza sa maticom mora biti neraskidiva karika u lancu. Oduševljena velikim Londonom odlučila sam da u njemu živim i stvaram, ali u prilagođavanju na jedno potpuno novo govorno područje, jedan novi način života, novu kulturu nisam izgubila svoj identitet i mislim da me je to izdvojilo od mnogih drugi koji se bave istom ili sličnom vrstom posla. Sama nagrada mač sa dve oštrice, jedna strana obavezuje da sve što se bude stvaralo u budućnosti mora biti bolje a druga strana motiviše da se ne smije stati na ovom putu stvaranja.

Nagrada vam je dodeljena u okviru Književne manifestacije "U čast Beogradskog čitača i srpske književnosti" početkom decembra ove godine. Recite nam nešto više o toj manifestaciji i samom događaju?

Matica iseljenika i Srba u region iz Beograda i Književna radionica Kordun iz Vest Čestera u Pensilvaniji organizovali su Drugu književnu manifestaciju “U čast Beogradskog čitača i Srpske književnosti, na Floridi u gradu Kaselberi, ispred skulpture Beogradski čitač. Manifestacija je pokrenuta 2022. godine na inicijativu ovih organizacija da bi okupile stvaraoce umetničke pisane reči, koji govore i pišu na srpskom jeziku, a žive daleko od svoje matice. Ukazana mi je čast da budem pozvana i rado sam se odazvala pozivu, ne očekujući da ću tom prilikom dobiti ovu prestižnu nagradu. Naime u okviru manifestacije predsjednik Matice iseljenika Miodrag Jakšić saopštio je ko su dobitnici nagrade za 2023. godinu. Na moje prosto oduševljenje, nisam mogla da vjerujem, kada sam čula da je pročitano moje ime i naslov moje knjige pjesma U moru zrno, i da ću za taj rad primiti tako vrednu nagradu. Osetila sam veliku radost i istovremeno pomislila na isto tako veliku odgovornost. Želim ovim putem da se zahvalim Matici iseljenika i Srba u regionu kao i stručnom žiriju na ukazanom povjerenju. Ostalim laureatima najiskrenije čestitke i želje za sreću i još više uspjeha u daljnjem radu. Čast mi je što sam postala dio tako divne manifestacije i laureat nagrade Rastko Petrović: Hvala Matico!

Na koji način  biste opisali svoj put od studiranja prava do pisanja poezije i priča?

“Ima jedna tajna veza “ dve suprotnosti su se sjedinile u jednoj Sanji, društvene nauke sa jedne strane i snaga emocije, krhka osjećanja upletena u pisanje sa druge strane. Magistrirala sam pravo u pravu sam zavoljela tu nesavitljivost pravnih propisa čak i kad su bile tzv.pravne praznine u  pitanju. Dok su mi poezija, proza, novinarstvo dozvoljavali kreativnost koju bi bojila emocijama. Pored najrazličitijih teorija o poeziji ostaje jedno da su priča i pjesma o ljubavi nepresušan i neprekidan  izvor inspiracije umjetnicima. Moja afirmacija u pravu i poeziji se nije desila preko noći i jedna i druga oblast zahtijevaju potpunu posvećenost, rad u kontinuitetu i spremnost na odricanje. A to se ne može ukoliko to što radite ne volite. Književna radionica Kordun je jedan ciklus mojih pjesama nazvala “Iznad sjaja nebesa” neka to ostane naziv za pređen put od studiranja prava do pisanja poezije.

Kada govorimo o stilu pisanja, o kom stilu je riječ i koje su karakteristike Vaših pjesama i priča?

U književnosti postoje različiti stilovi pisanja jezik se ostvaruje u različitim okolnostima sa različitom namjenom. Tako da će u poeziji sigurno doći do izražaja  književnoumjetnički – pjesnički stil  a u prozi pripovjedački. Raslojavanje se vrši prema namjeni poruke, šta je to što sam htjela da prenesem čitaocu. Nisu rijetke situacije kad primjenim kombinovani stil jer ne treba zaboraviti i tu pjesničku slobodu uokvirenu u pjesničku dušu.

Na koji način je majčinstvo uticalo na Vaše pisanje? Jednu od zbirki pjesama posvetili ste upravo svojoj kćerki i suprugu?

Zbirku poezije “San Anđela” sam posvetila Teodori Jefimiji. Teodora je upotpunila moj život, obojila ga radošću, pokazala mi dubinu ljubavi, pokazala mi koliko sam jaka i koliko sam slaba. Nije imala uticaja na moje stvaranje ali je vrijedno radila na ilustracijama u knjizi za koju sam dobila nagradu Rastko Petrovic. U zdravoj porodici, funkcionalanalnoj  porodici, gd‌je su razumjevanje, poštovanje na temelju ljubavi sreća je kruna. U takvoj porodici sam i odrasla moja majka Branka i otac Milojica su mi bili uzor u svemu. Ulugu roditelja, onog svetog osjećanja kad kažem “ idem kući” a kod te moje kuće na kraju sela ne samo da me čekaju mama i tata, baka i d‌jeda moje Teodore, čekaju me i moja dva najbolja prijatelja. Takav osjećaj sigurnosti ja gradim u svojoj porodici. 

Kako ste se našli u Londonu?  Kakvo je Vaše iskustvo što se tiče života i rada u ovom gradu?

Ima tu malo sudbine, Sanja je sanjala Banja Luku. Još se sjećam aleja lipa, žubora Vrbasa i te prve šoljice kave u buđenju jutra ali je život imao svoj plan. London me je osvojio jako brzo jednostavnošću, načinom i brzinom života. U državi kao što je Velika Britanija granice su tamo gd‌je želimo da stanemo. Imala sam taj takmičarski izazov da testiram samu sebe u jednoj zdravoj konkurenciji gd‌je sposobnost,znanje i predanost poslu ne mogu ostati nezapaženi.

Koliko si naši ljudi integrisani u društvo, Velike Britanije što se tiče?

Činjenica da je nakon Drugog svjetskog rata Velika Britanija postala prestonica srpske političke emigracije govori o tome koliko puno naših ljudi živi i radi u Velikoj Britaniji. Na ovoj širokoj lepezi će te naći i ekonomiste, književnike, profesore, istoričare, advokate, muzičare, fudbalere. Tako da smo aktivni dio društva itegrisani u zajednicama u kojima živimo.

Često objavljujete svoje radove u britanskim časopisima. Koje vrste priča ili intervjua volite da pišete?

Zavisi od više faktora da li ja radim intervju ili intervjuišu mene, šta je tema priče i za koji časopis se piše. Ako mogu da biram to bi bila ljubavna poezija ono po čemu sam prepoznatljiva.

Vaš rad je prepoznat i objavljen u štampanim i elektronskim časopisima širom Evrope. Kako ste uspeli da proširite svoju čitalačku publiku.

Ne samo u Evropi tu su i Azijske zemlje kao i Američki kontinent. Ne treba umjetnik da razmišlja o granicama kad stvara svoje d‌jelo. Kao što svaka roba nađe svog kupca tako i svaka knjiga pronađe dušu koja će da je čita.Smatram da pisci nemaju konkurenciju između sebe, niko od nas nije napisao dvije iste pjesme, još nisam srela dva autora da su napisali istu knjigu. Tu je ta prednost u našem uvezivanju u tom svijetu koji nazivamo književnost u kom je ego ostao sa druge strane vrata kad smo odlučili da ono što pišemo podijelimo sa publikom.

Kako usklađujete svoju profesionalnu karijeru sa svojim kreativnim radom?

Posao lidera, menadžera u kompaniji, zahtijeva ne samo posvećenost nego i odgovornost. U mom slučaju to je odgovornost prema pacijentima, poslovnim saradnicima i kolegma ako tome dodoamo  sastanke i putovanja sa pravom će te steći utisak da radim i do osamnaest sati dnevno. Ostatak dana ili noći je rezervisan za pisanje.

Mladi sve više koriste usluge veštačke inteligencije, kakav je Vaš stav o tome?

Cilj vještačke inteligencije jeste razvijanje programa koji bi omogućio računarima da se ponašaju na način koji bi se mogao okarakterisati inteligentnim. Svakako da ima prednosti i mana i to treba iskoristiti da zamjene rad čovjeka gd‌je je god to moguće.S druge strane gotovo sam sigurna da vještačka inteligencija neće moći da prenese emociju, osjećanja ne treba zaboraviti da je čovjek stvorio software.

Planirate li objaviti nove zbirke pesama ili priča u budućnosti? Možete li nam otkriti nešto o svojim novim projektima?

Samo vrijeme može dati odgovor na ovo pitanje. Onaj ko nam je dao noć nije se obavezao da će nam dati dan i onaj ko nam je dao dan nije se obavezao da će nam dati noć. U književnoj radionici Kordun se neprekidno stvara, vidjećemo šta će to stvaranje iznjedriti.

PODELITE OVAJ TEKST NA: