O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Proza


PAO JE MRAK

Stefan Simić
detalj slike: Pixabay

Odeš nekoga da ispratiš i čuješ šta se priča, dok ti učtivo ćutiš i žališ pokojnika, prisećajući se vaših momenata, slušaš reči u pozadini i ne znaš da li da se smeješ ili da plačeš.

- Šteta što ceo dan pada kiša, nije to zaslužio. - Kako tako odjednom, a do pre neki dan bio živ - Eh, bar je dočekao Novu godinu, praznike… - Predosećao je on nešto, nije on bio glup čovek, znao je. - Govorila sam mu da krene u crkvu, nije me slušao - Ma neka mu je laka zemlja, ko zna zašto je to dobro, odmoriće se. - Čudi me da mu bivša žena nije došla, ona mu sve ovo napravila.

- I brat mu isto tako umro, to je nasledno...

Nakon onog neminovnog, vraćamo se svojim kućama, a glasovi u pozadini se nastavljaju.

- Mogli malo bolje ovo da organizuju, sve nekako bilo nategnuto, na brzinu. - Šteta što nije za vikend, bilo bi više ljudi - Ma sam je kriv za sve, mnogo glup život imao… - Da je bar znao da uživa bilo bi mu lakše. - Ko li će sve ono da nasledi?!

Pokojnikovi su bili uporni da posle pogreba odemo i na večeru. Odlazimo svi zajedno, čak i oni koji jedva da su ga poznavali.

Dok traje večera svako priča sebi u bradu. Njega retko ko i da pominje. Sve do jednog momenta kada su krenuli o njemu.

- Ma šta mu je ovo trebalo, mogao je još da sačeka… - Bože, pa nije on čovek kriv, šta lupaš. - Ljudi, život se nastavlja, bio je on dobar čovek. - Ma ne kažem ja da je bio loš ali…

- O kome pričate? Aaa, ma šta vam je, došlo vreme da živi zavide mrtvima.

Nastade tišina na trenutak pa onda.

- Slušam šta pričate, da li vi znate da bi on sada bio ponosan da nas sve vidi ovak zajedno. - Ponosan, na šta? Što leži tamo mrtav a mi ovde jedemo i pijemo, ma daj. - Sve je bilo po Bogu, tako smo ga ispratili. - Braćo ali on nije bio vernik. - Neka, neka, šta je bio da je bio, običaji nalažu…

Slušam ljude šta govore, neki od nas samo ćute. Pojedine je ponela priča, kao da ne znaju gde su i zašto su tu.

Konobar dolazi u jednom trenutku sa novom turom. I stavlja ribu svima u tanjir, postilo se toga dana.

Jednoj ženi, umesto u tanjir riba pade na pod.

Dok se ona savijala, jedan, rođak, onako iz prve, dobaci

- Snajka, ispala ti riba… Zete obruka te snajka… Konobare pažljivo sa snajkinom ribom…

Svi se prvo pogledaše, pa počeše da se smeju.

Haha, hihihi

Pa naglo zaćutaše, sve dok jedan ne reče

- Ma i pokojnik voleo šalu… - Jeste, jeste, i on bi se sada smejao. - Da, da, gleda nas on, sigurno, i smeje se…

Mislim se u sebi, da, jeste, crče čovek od smeha. A i zbog svih vas, kakvi ste.

Pokojnikovi najbliži se samo pogledaše. Kao – da Ii nam je ovo uopšte trebalo

A ja nastavljam da ćutim, gledam njihova lica.

Jasno je da su pokojnika mnogi od njih već zaboravili.

Svako priča svoju priču, da je to preraslo u nadvikivanje. Sve dok neko ne reče – idemo kući, pašće mrak.

Žališe još malo, reda radi, sve dok nisu izašliA onda se svako vrati u svoj život.

Njegovi, najbliži, odlaze do konobara i skrušeno plaćaju računI ruku pod ruku odlaze kući.

Desila se sahrana jednog čoveka. Kao da se nije desilo ništa.

Pao je mrak.


PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"