O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA











Istorija
Nauka
Tradicija







Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Riznica


SVETSKE KULTURE I NARODNI OBIČAJI - JAPAN

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn

SVETSKE KULTURE I NARODNI OBIČAJI

 

Dr SIMO JELAČA


Predgovor


Ova knjiga sumira informacije o kulturi i običajima različitih naroda. Primetne su razlike u običajima među hrišćanskim, islamskim i budističkim narodima, iako u svemu preovladava namera za lepim i najvećim.
Bilo bi previše uključiti svaku zemlju, jer postoje sličnosti među mnogim narodima iste ili bliske nacionalnosti. Karakteristične su Rusija, Ukrajina, Srbija, Belorusija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, kao i Nemačka i Austrija. Sličan zaključak vredi i za latinske narode, i među sobom.
Čitaoci će pronaći osnovne informacije o svakoj zemlji, kao što su njena lokacija i veličina, stanovništvo i etnički sastav, religija, klima, jezik, bonton i drugo.
Ova knjiga se podjednako može koristiti i za putnike, bilo kao turiste ili poslovne ljude, tako da će svi pronaći potrebne informacije o bontonu ljudi kod kuće i na poslu.
Namera mi je bila da pronađem što više dobrih informacija. Koliko sam uspeo, proceniće čitaoci.
Autor




JAPAN

KULTURA I NARODNI OBIČAJI

 
Činjenice i statistika


Lokacija: istočna Azija, lanac ostrva između severnog Tihog okeana i Japanskog mora/Istočnog mora, istočno od Korejskog poluostrva.
Veličina: 377.682 sk.km.
Glavni grad: Tokio, 38 miliona stanovnika.
Stanovništvo: 127,5 miliona
Etnička sastav: Japanci 99%, ostali 1% (Korejci 511.262, Kinezi 244.241, Brazilci 182.232, Filipinci 89.851, ostali 237.914)
Religije: posmatraju i šinto i budiste 84%, ostale 16% (uključujući hrišćane 0,7%).
Japanski jezik:
Japanski je šesti jezik po broju govora na svetu, sa preko 99% stanovništva zemlje koji ga koristi. Iznenađujuće je da se ovaj jezik ne govori ni u jednom regionu van Japana.
Poreklo japanskog jezika ima mnogo teorija u vezi sa njim, neki veruju da je sličan altajskim jezicima, odnosno turskom ili mongolskom. Priznato je i poznato da je po sintaksi blizak korejskom jeziku.
Dijalekti se koriste u oblastima, posebno u Kjotu i Osaki, ali standardni japanski, zasnovan na govoru Tokija, postao je popularniji kroz upotrebu televizije, radija i filmova.
Japansko društvo i kultura:
Čuvanje obraza je ključno u japanskom društvu.
Japanci veruju da odbijanje nečijeg zahteva izaziva sramotu i gubitak lika druge osobe.
Ako se zahtev ne može prihvatiti, oni će reći „nezgodno je“ ili „u razmatranju je“.
Lice je znak ličnog dostojanstva i znači visok status kod vršnjaka.
Japanci će se truditi da nikada ne urade ništa da izazovu gubitak lica.
Zbog toga ne kritikuju, ne vređaju i ne stavljaju nikoga na lice mesta.
Lice se može izgubiti, oduzeti ili zaraditi kroz pohvale i zahvale.
Harmonija u japanskom društvu:
Harmonija je ključna vrednost u japanskom društvu.
Harmonija je vodeća filozofija za Japance u porodičnim i poslovnim okruženjima i u društvu u celini.
Japanska deca se uče da se ponašaju skladno i kooperativno sa drugima od trenutka kada pođu u predškolsku ustanovu.
Japanski obrazovni sistem naglašava međuzavisnost svih ljudi, a japanska deca se ne odgajaju da budu nezavisna, već da rade zajedno.
Ova potreba za harmoničnim odnosima među ljudima ogleda se u mnogo japanskog ponašanja.
Oni stavljaju veliki naglasak na učtivost, ličnu odgovornost i zajednički rad za univerzalno, a ne individualno dobro.
Oni predstavljaju činjenice koje bi mogle biti neprijatne na nežan i indirektan način.
Oni vide rad u harmoniji kao ključni sastojak za produktivan rad.
Japanska neverbalna komunikacija:
Pošto Japanci teže harmoniji i zavisni su od grupe, oslanjaju se na izraz lica, ton glasa i držanje da im kažu šta neko oseća.
Često verbalnim porukama veruju više nego izgovorenoj reči jer reči mogu imati više značenja.
Kontekst u kome se nešto govori utiče na značenje reči. Stoga je imperativ razumjeti situaciju da biste u potpunosti cijenili odgovor.
Mrštenje dok neko govori tumači se kao znak neslaganja.
Većina Japanaca drži ravnodušan izraz kada govori.
Izrazi na koje treba paziti uključuju udisanje kroz stisnute zube, naginjanje glave, grebanje po potiljku i grebanje obrva.
Neverbalna komunikacija je toliko bitna da postoji knjiga za strance o tome kako tumačiti znakove!
Smatra se nepoštovanjem gledati u oči druge osobe, posebno one osobe koja je starija od vas zbog godina ili statusa.
U gužvi Japanci izbegavaju kontakt očima da bi sebi pružili privatnost.
Japanska hijerarhija
Japanci su veoma svesni starosti i statusa.
Svako ima posebno mesto u hijerarhiji, bilo da je to porodična jedinica, šira porodica, društvena ili poslovna situacija.
U školi deca uče da se obraćaju drugim učenicima kao stariji („senpai“) ili mlađi („kohai“).
Najstarija osoba u grupi je uvek poštovana. U socijalnoj situaciji, oni će biti prvi servirani i piće će im biti točeno.
Etiketa i običaji u Japanu
Meeting Etikuette:
Pozdravi u Japanu su veoma formalni i ritualizovani.
Važno je pokazati odgovarajuću količinu poštovanja prema nekome na osnovu njihovog statusa u odnosu na vaš.
Ako je ikako moguće, sačekajte da budete predstavljeni.
Može se smatrati nepristojnim predstavljati se, čak i na velikom skupu.
Dok se od stranaca očekuje da se rukuju, tradicionalni oblik pozdrava je naklon. Koliko ćete se pokloniti zavisi od vašeg odnosa sa drugom osobom, kao i od situacije. Što se dublje klanjate, to pokazujete više poštovanja.
Strani posetilac ('gaijin') može blago pognuti glavu, jer niko ne očekuje da stranci generalno razumeju suptilne nijanse klanjanja.
Etiketa davanja poklona:
Davanje poklona je veoma ritualno i značajno.
Ceremonija predstavljanja poklona i način na koji je upakovana je isto toliko važna – ponekad važnija – od samog poklona.
Pokloni se daju za mnoge prilike.
Poklon ne mora biti skup, ali budite pažljivi da zamolite nekoga ko razume kulturu da vam pomogne da odlučite koju vrstu poklona da poklonite.
Kvalitetne čokolade ili male torte su dobre ideje.
Nemojte davati ljiljane, kamelije ili lotosove cvetove jer su povezani sa sahranama.
Nemojte davati belo cveće bilo koje vrste jer je povezano sa sahranama.
Nemojte davati biljke u saksiji jer podstiču bolest, iako je bonsai drvo uvek prihvatljivo.
Dajte stavke u neparnim brojevima, ali ne 9.
Ako poklon kupujete u Japanu, upakujte ga.
Pastelne boje su najbolji izbor za papir za umotavanje.
Pokloni se ne otvaraju kada su primljeni.
Etikete prilikom jela:
U retkim prilikama ste pozvani u japansku kuću:
Skinite cipele pre ulaska i obujte papuče ostavljene na vratima.
Ostavite cipele da budu usmerene dalje od vrata kroz koja ćete proći.
Dođite na vreme ili ne kasnite više od 5 minuta ako ste pozvani na večeru.
Ako ste pozvani na veliko društveno okupljanje, dolazak malo kasnije od poziva je prihvatljiv, iako se uvek ceni tačnost.
Osim ako vam je rečeno da je događaj ležeran, obucite se kao da idete u kancelariju.
Ako morate da idete u toalet, obucite toaletne papuče i skinite ih kada završite.
Pazite na ponašanje za stolom!
Sačekajte da vam kažu gde da sednete. Postoji protokol koji treba poštovati.
Počasni gost ili najstarija osoba će sedeti u sredini stola najdalje od vrata.
Počasni gost ili najstariji je prva osoba koja počinje da jede.
Nikada nemojte usmeravati svoje štapiće za jelo.
To će doneti ogromne dividende ako naučite da koristite štapiće za jelo.
Nemojte bušiti hranu štapićima.
Štapiće treba vratiti u podlogu nakon svakih nekoliko zalogaja i kada popijete ili prestanete da govorite.
Nemojte ukrštati štapiće za jelo kada ih stavljate na podlogu za štapiće.
Stavite kosti na stranu tanjira.
Probajte od svega po malo. Prihvatljivo je pitati šta je nešto, pa čak i napraviti grimasu ako vam se ne sviđa ukus.
Nemojte se iznenaditi ako vaše japanske kolege seku svoje rezance u supi.
Mešanje druge hrane sa pirinčem se obično ne radi. Jedete malo jednog pa malo drugog, ali ih nikada ne treba mešati zajedno kao što to radite u mnogim zapadnim zemljama.
Ako ne želite više ništa da popijete, nemojte dovršiti ono što vam je u čaši. Prazna čaša je poziv da vas neko više posluži.
Kada završite sa jelom, stavite svoje štapiće na podlogu za štapiće ili na sto. Ne stavljajte štapiće za jelo preko vrha činije.
Ako ostavite malu količinu pirinča u vašoj posudi, dobićete više. Da biste pokazali da ne želite više pirinča, završite svako zrno u posudi.
Prihvatljivo je ostaviti malu količinu hrane na tanjiru kada završite sa jelom.
Razgovor za stolom je uglavnom prigušen. Japanci vole da uživaju u njihovoj hrani.
Poslovni bonton i protokol u Japanu
Razumevanje stranih puteva:
Japanci shvataju da je strancima veoma teško da rade u Japanu.
Neće očekivati da govorite ili čitate japanski, ili da ste upoznati sa njihovim strogim kulturnim nijansama i protokolom.
Greške su dozvoljene sve dok se u svakom trenutku pokazuje iskreno poštovanje.
Obično će pokušati da vam pomognu, ali se često osećaju neprijatno zbog sopstvenog nedostatka razumevanja ili sposobnosti engleskog jezika.
Odnosi i komunikacija:
Japanci više vole da posluju na osnovu ličnih odnosa.
Uopšteno govoreći, predstavljanje ili preporuka od strane nekoga ko već ima dobre odnose sa kompanijom je izuzetno korisno jer omogućava Japancima da znaju kako da vas postave u hijerarhiju u odnosu na sebe.
Jedan od načina za izgradnju i održavanje odnosa je sa čestitkama / sezonskim čestitkama.
Važno je biti dobar dopisnik jer Japanci to veoma cene.
Etiketa poslovnih sastanaka:
Zakazivanje je obavezno i, kad god je to moguće, trebalo bi da bude nekoliko nedelja unapred.
Najbolje je da zakažete termin telefonom nego da šaljete pismo, faks ili e-poštu.
Tačnost je važna. Dođite na vreme na sastanke i očekujte da će i vaše japanske kolege učiniti isto.
Pošto je ovo grupno društvo, čak i ako mislite da ćete sresti jednu osobu, budite spremni za grupni sastanak.
Najstariji Japanac će sedeti najdalje od vrata, a ostali ljudi u opadajućem rangu sve dok najstarija osoba ne sedi najbliže vratima.
Možda će biti potrebno nekoliko sastanaka da bi vaši japanski kolege postali prijatni sa vama i mogli da posluju sa vama.
Ovo početno vreme za upoznavanje je ključno za postavljanje temelja za uspešnu vezu.
Možda ćete dobiti malu količinu posla kao probu da vidite da li ispunjavate svoje obaveze.
Ako odgovorite brzo i sa odličnom uslugom, dokazujete svoju sposobnost i pouzdanost.
Nikada ne odbijajte zahtev, ma koliko težak ili neprofitabilan izgledao. Japanci traže dugoročnu vezu.
Uvek obezbedite paket literature o vašoj kompaniji, uključujući članke i izjave klijenata.
Uvek dajte mali poklon, u znak svog poštovanja, i poklonite ga najvišoj osobi na kraju sastanka. Vaš japanski kontakt može da vas posavetuje gde da pronađete nešto prikladno.
Poslovni pregovori:
Japanci su nekonfliktni.
Teško im je reći 'ne', pa morate biti oprezni u posmatranju njihove neverbalne komunikacije.
Najbolje je formulisati pitanja tako da mogu da odgovore potvrdno. Na primer, da li se ne slažete sa ovim?
Grupno odlučivanje i konsenzus su važni.
Obavezni su pisani ugovori.
Japanci često ćute duže vreme. Budite strpljivi i pokušajte da utvrdite da li su vaše japanske kolege razumele šta je rečeno.
Japanci preferiraju široke sporazume i međusobno razumevanje, tako da kada se pojave problemi mogu se fleksibilno rešavati.
Korišćenje japanskog advokata smatra se gestom dobre volje. Imajte na umu da se japanski advokati prilično razlikuju od zapadnih advokata jer su mnogo funkcionalniji.
Nikada nemojte gubiti živce i ne povisiti ton tokom pregovora.
Neki Japanci zatvaraju oči kada žele pažljivo da slušaju.
Japanci retko daju ustupke. Očekuju da obe strane izađu za sto sa svojom najboljom ponudom.
Japanci ne vide ugovore kao konačne sporazume, tako da se o njima može ponovo pregovarati.
Etikete Odevanja:
Poslovna odeća je konzervativna.
Muškarci bi trebalo da nose tamna, konzervativna poslovna odela.
Žene treba da se oblače konzervativno.
Vizit karte:
Vizit karte se razmenjuju stalno i sa velikom ceremonijom.
Investirajte u kvalitetne kartice.
Uvek održavajte svoje vizit karte u besprekornom stanju.
Ponašajte se prema vizit karti koju dobijete kao prema osobi.
Možda ćete dobiti vizit kartu koja je samo na japanskom.
Pametno je imati jednu stranu vaše vizit karte prevedenu na japanski.
Dajte svoju vizit kartu sa japanskom stranom okrenutom ka primaocu.
Uverite se da vaša vizit karta sadrži vašu titulu, tako da japanske kolege znaju vaš status u vašoj organizaciji.
Vizit karte se daju i primaju sa dve ruke i blagim naklonom.
Pregledajte svaku vizit kartu koju dobijete veoma pažljivo.
Tokom sastanka, stavite vizit karte na sto ispred sebe redosledom po kome ljudi sede.
Kada se sastanak završi, stavite vizit karte u futrolu za vizit karte ili portfolio.
Japanski običaji koji su šokantni za strance:
. Broj 4 se izbegava po svaku cenu.
. Izduvavanje nosa u javnosti.
. Bakšiš je uvredljiv.
. Hodanje i jedenje smatraju se neurednim.
. Postoje određeni ljudi koji guraju putnike u pretrpane vagone metroa.
. Neki ljudi će spavati u vozovima sa glavom na vašem ramenu.
. Za kupatila postoje toaletni kreveti.
. Domaćinu uvek morate doneti poklon.
. Točiti svoju čašu je nepristojno.
. Uobičajeno je spavanje u hotelima-kapsulama u sobama koje su jedva veće od kovčega.
Stvari koje morate znati pre nego što odete u Japan
. 1. Obraćanje nekome, poštovanje:
Klanjanje nije ništa manje nego umetnička forma u Japanu, poštovanje koje se ubija u glave dece od trenutka kada pođu u školu. Za turiste će obično biti dovoljan jednostavan nagib glave ili pokušaj naklona u struku.
Trajanje i nagib luka je proporcionalan visini osobe kojoj se obraćate. Na primer, prijatelj bi mogao dobiti munjevit luk od 30 stepeni; nadređeni u kancelariji bi mogao da dobije spor, produženi naklon od 70 stepeni. Sve je u vezi sa položajem i okolnostima.
. 2. Ponašanje za stolom:
Nekoliko jednostavnih tačaka ovde:
Ako ste na večeri i primate piće, sačekajte pre nego što prinesete čašu usnama. Svi će biti posluženi, a neko će preuzeti vođstvo, održati govor, podići piće i vikati „kampai!” (Živeli).
U većini japanskih restorana dobićete malu mokru krpu. Koristite ovo da operete ruke pre jela, a zatim ga pažljivo preklopite i odložite na sto.
U redu je da grizete rezance ili pravite glasne zvukove dok jedete! U stvari, gutanje tople hrane kao što je ramen je pristojno, da pokažete da uživate u tome.
Možete podići činije ka ustima da biste lakše jeli štapićima za jelo, posebno činije sa pirinčem.
. 3. Bez napojnice:
U Japanu nema napojnice ni u jednoj situaciji – taksi, restorani, lična nega. Dati nekome napojnicu je zapravo malo uvredljivo; usluge koje ste tražili pokrivene su navedenom cenom, pa zašto plaćati više? Samo se podsetite: cena je cena.
. 4. Štapići za jelo:
U zavisnosti od restorana za koji se odlučite za to veče, možda ćete morati da koristite štapiće za jelo. Ako iz nekog razloga niste previše vešti sa štapićima, pokušajte da naučite pre nego što prođete kroz imigraciju. Zaista nije tako teško.
Japan je ostrvska država; Japan je jedina zemlja koja ima četiri godišnja doba; stranci ne mogu da razumeju Japan; samo Japanci mogu pravilno da koriste štapiće za jelo.
. 5. Pragovi:
Izujte cipele na ulazu u sve domove, i većinu preduzeća i hotela. Obično će biti obezbeđen stalak za odlaganje vaših cipela, a par papuča za goste će sedeti u blizini; mnogi Japanci za svaki slučaj donose par unutrašnjih papuča.
Izuzetno je loš oblik, na primer, ponovo ući u glavnu prostoriju kuće u papučama koje su trčale po prljavom linoleumu.
  . 6. Maske:
SARS je odavno prošao. Ipak, sterilisane maske, poput onih koje biste videli u hitnoj pomoći, obično koriste plaćenici, kancelarijske dame i opštinski radnici da zaštite druge ljude od njihovih klica.
. 7. Usklađenost:
Japansko društvo je fokusirano na grupu. Zapadne kulture su fokusirane na pojedinca.
. 8. Kupanje:
Javna kupatila su živa i zdrava u Japanu.
Sento, ili susedska kupatila, mogu se naći od najveće oblasti u Šindžukuu do malog grada na ostrvu Šikoku.
Onsen, ili topli izvori, su veoma popularni kao vikend izletišta.
Japanska kupka se koristi nakon što ste oprali i isprali, i osećate se kao da se namakate u ekstra vrućoj vodi 10, 20, 30 minuta. Naravno, to je stečeni ukus, ali može biti veoma opuštajući.
Ako vas slučajno pozovu u japansko domaćinstvo, biće vam data čast da prvo iskoristite kupatilo, obično pre večere. Budite posebno oprezni da ni na koji način ne zaprljate vodu; svetost ofura (kupke) je od najveće važnosti.
9. Bezbednost:
Strah od kriminala u Japanu je visok, posebno među japanskim građanima.
Ubistva se dešavaju. Ljudi su napadnuti, opljačkani, napadnuti, silovani, premlaćeni i prevareni.
                                                                                                





PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"