detalj slike: KRK Art dizajn

SUZE BISERNE

Gledam te, želim te, nisi moja

Razlivena si u mislima u bezbroj boja,

Ostani, ne idi, ponavljam ti često

Kraljica si moja darujem ti presto.

Kažeš da sam ti drug i da me tako voliš

Ne ruši me nade, nemoj da me boliš,

Pogledaj u moje oči u njima ćeš se pronaći

Zaviri u moje srce samo ćeš ljubav naći.

Tvrdoglavo me odbijaš, a znam da osjećaje imaš

Samo ih vješto od mene skrivaš,

Život je lijep, a ti sreću ne želiš

Zašto nećeš sa mnom da je dijeliš?

Uporno te tražim, u svakoj te vidim

Zar se ti mene stidiš?

Odustani, kažeš mi to je za tebe spas

A ja sam lud i ne odustajem od nas.

Žena si do koje se jednom u životu dolazi

Biram put do tebe iako mi kažeš odlazi,

Možda su suze sve što me čeka

Neka onda poteče biserna rijeka.

Kakav bi čovjek ja bio

Kada te ne bi više od svega htio,

Moja si uvijek i uvijek ćeš biti

Iako te nikad neću imati.

RAZORNA SJEĆANjA

Opet kroz moje misli putuješ

U samoći svojoj nečujno tuguješ

Bolom te zora grli i budi

Znaš za sve su krivi zlobni ljudi,

Sa istoka Promina u plamenu gori

Sa sjevera Velebit jaukom zbori

Zar se ovako otadžbina voli

Majčina suza vječno će da boli,

Ne odlazi dijete nije vrijedno života

Rat je nesereća, rat je strahota

Dinara stamena ponosito stoji

Pali su nedužni ona im rane broji,

A broj je njihov bez traga i glasa

Ugašeno srce nema više spasa

Nebom se prolama grmljavina tuge

Tjeraju te, progone te na staze druge,

Mrtav si, a živiš, kakva je to borba u dvoje

Unaprijed ispisana priča i predstava koju drugi kroje

Glumci su lažni, sitne prodane duše

Vijetrovi prevare temelje sveto ruše,

Kao pečati sudbine ožiljci nepomično stoje

Razlivene sve su životne boje

Ostavljeni i prepušteni u moru potonulih snova

Moraš plivati i isplivati pred svitanja tuđa i nova,

Nebo se otkida, zvijezde pred sramnim činom gube sjaj

Da li nas čekao suludi pakao ili obećani raj

Budim se u svijetu svog sadašnjeg života

Sjećanja razaranja prate me kao golgota,

Gaženi k'o voda ispod mosta

Za vaš grijeh nema oprosta

Zemlja je krvlju korijene natopila

Umorna duša oči je sklopila.

DAMNUM

Gledaš kako prolaze stanice života

O usnuloj sreći ne pričaš nikom

Vrijeme te gazi bez nade te ostavlja

Zašto je tako pitanje ne postavljaj

Na lice staviš osmjeh da se sakriješ

Ispred prolaznika koji žure da uhvate dan

Tebi ne ostaje ni dio noći

Mjesec je zvjezde već poveo u san

I opet se pitaš zašto te vile vode u mrak

Zašto ti kradu dio tvoga neba

Ostaješ sam, a ljudi je more oko tebe

A ti si kap od koju bi svako da se ogrebe

Neka se sagnu ruže od stida

Jer ti si bez grijeha, nisi bez vida

Vjetar neka huči sonet sramote

Ukrali su ti sve i dali ko zna kome

Nepravda je česta pojava koja te prati

Godine radosti ona ti skrati

I šta ćeš sada kad pravednog nema suda

Lako je otići kad imaš kuda

Oni se bore, oni ti otimaju

Draže im tuđe kad svoje nemaju

I još se hvale kako te gaze

Kako ti prljaju nevine staze

A ti stojiš i nijemo ih posmatraš

Sa očima ravnodušnosti koja je bez straha

I nikada neće dosegnuti tvoju veličinu

Ti ćeš ostati upamćen, a oni će postati samo zrno praha.

PODELITE OVAJ TEKST NA: