|
|
|
 | Ilija Šaula | |
| |
VODA NA MARSU
Zar smo mislili da nema vode na Marsu! Pronađena, i to u tečnom stanju, u gustom granju! Kažu, gdje ima vode, ima i života! Naravno. I Sunce sija na Marsu. I vjetrovi duvaju, posebno kad se uznemiri voda i podigne granje. Ima i zelenila, velikih površina pod šumama. Ko zna šta li se krije u tim marsovskim džunglama? Ima tamo i kamenja, u to smo se najprije uvjerili. Ima i prašine i komaraca i muva. Kažu da je na Marsu živio i čovjek. Danas tamo žive samo amebe! Nisam nikad bio na Marsu. Nameće mi se pitanje da li uopšte postoji? Nisam nikad bio ni u Crnoj Gori, otkud znam da li i ona postoji? Postoje ljudi koje sam upoznao, susreo, razgovarao sa njima; radili zajedno, dijelili život, pozdravljali se, vjerovali u iste snove. Po neke od njih došla je smrt i uzela ono što je njeno, a ostatak je ostavila tu sa nama, koji smo joj još na putu. Neki kao da ne postoje. Ili postoje kao i voda na Marsu? Pitam se samo šta je to tamo, da mi ne znamo? Otkrivena čestica bozon! Šta ima biti otkrivena ako postoji, tu je, putuje! Kako to da je sa nama i oko nas i pored nas i kroz nas, a ne (do)tiče se Marsa? Zanimljiv je taj bozon. Kako to da voli samo Zemlju, kom to SveMiru pripadamo? Ko se to još našem čudu čudi? Proglašeni jesmo da smo ljudi, svjesni ili ludi. Dobar, pošten, radan budi, ne daj drugom da ti sudi. Ovaj svijet može da ponudi samo ono s čim će sebi da naudi. Da bi, jednom, u galaktičkoj maglini pronašli nas Marsovci u cjelini i sebi dokazali ono što Mi sami nismo znali: da smo ljudi, svjesna bića u plićaku naših mozgića! Rast nam je dozvoljen, i to nas drži u transu, dok nas interesuje: Ima li vode na Marsu?
|
