O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA











Istorija
Nauka
Tradicija







Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Riznica


SVETSKE KULTURE I NARODNI OBIČAJI - TURSKA

Simo Jelača
detalj slike: KRK Art dizajn


SVETSKE KULTURE I NARODNI OBIČAJI - TURSKA

 

Dr SIMO JELAČA




Predgovor


Ova knjiga sumira informacije o kulturi i običajima različitih naroda. Primetne su razlike u običajima među hrišćanskim, islamskim i budističkim narodima, iako u svemu preovladava namera za lepim i najvećim.
Bilo bi previše uključiti svaku zemlju, jer postoje sličnosti među mnogim narodima iste ili bliske nacionalnosti. Karakteristične su Rusija, Ukrajina, Srbija, Belorusija, Hrvatska, Crna Gora, Makedonija, kao i Nemačka i Austrija. Sličan zaključak vredi i za latinske narode, i među sobom.
Čitaoci će pronaći osnovne informacije o svakoj zemlji, kao što su njena lokacija i veličina, stanovništvo i etnički sastav, religija, klima, jezik, bonton i drugo.
Ova knjiga se podjednako može koristiti i za putnike, bilo kao turiste ili poslovne ljude, tako da će svi pronaći potrebne informacije o bontonu ljudi kod kuće i na poslu.
Namera mi je bila da pronađem što više dobrih informacija. Koliko sam uspeo, proceniće čitaoci.
Autor




TURSKA

KULTURA I NARODNI OBIČAJI



 
Činjenice i statistika
Lokacija: jugoistočna Evropa i jugozapadna Azija (taj deo Turske zapadno od Bosfora je geografski deo Evrope), graniči se sa Crnim morem, između Bugarske i Gruzije, i graniči se sa Egejskim morem i Sredozemnim morem, između Grčke i Sirija.
Veličina: 780.580 kv.km.
Glavni grad: Ankara, oko 4,6 miliona stanovnika.
Klima: umerena; vruća, suva leta sa blagim, vlažnim zimama; oštrije u unutrašnjosti.
Stanovništvo: oko 70 miliona.
Etnički sastav: Turci 80%, Kurdi 20% (procena).
Religije: muslimani 99,8% (uglavnom suniti), ostali 0,2% (uglavnom hrišćani i Jevreji).
Vlada: republička parlamentarna demokratija. Moderna turska država, zvanično nazvana Republika Turska.
Turski jezik:
Službeni jezik, turski, je prvi jezik koji govori 90% od 63 miliona stanovnika. Manjinski jezici uključuju kurdski, koji govori 6% stanovništva. arapski govori 1,2% turskog stanovništva; većina tih govornika su dvojezični govornici arapskog i turskog jezika. Ostali jezici manjina uključuju čerkeski, koji govori više od 0,09% širom zemlje, grčki, jermenski i judaizam, romanski jezik kojim govore Jevreji.
Islam:
Islam je religija većine Turaka iako je država žestoko sekularna. Islam je proizašao iz današnje Saudijske Arabije. Na proroka Muhameda se gleda kao na poslednjeg Božijeg izaslanika koji je doneo otkrivenje čovečanstvu. Odlikovao se time što je preneo poruku celom čovečanstvu, a ne samo određenom narodu. Kako je Mojsije doneo Toru, a Isus Bibliju, Muhamed je doneo poslednju knjigu, Kuran, koji se koristio kao osnova za sve smernice u religiji.
Među određenim obavezama muslimana je da se mole pet puta dnevno - u zoru, podne, popodne, zalazak sunca i uveče. Tačno vreme je navedeno u lokalnim novinama svakog dana. Petak je muslimanski sveti dan. Međutim, većina muškaraca će prisustvovati sabornoj popodnevnoj molitvi. Tokom svetog mjeseca Ramazana svi muslimani moraju postiti od zore do sumraka. Post ne uključuje jelo, piće, pušenje cigareta ili žvakanje žvakaće gume.
Etiketa susreta i pozdrava:
. Prilikom susreta čvrsto se rukovati, kada odlazite nije uvek uobičajeno da se rukujete iako se to povremeno praktikuje
. Prijatelji i rođaci bi se pozdravljali jednim ili dva poljupca u obraz. Starešine se uvek poštuju tako što im ljube desnu ruku, a zatim stavljaju čelo na ruku.
. Prilikom ulaska u prostoriju, ako vas neko automatski ne dočeka, prvo pozdravite starije. U društvenim prilikama pozdravite osobu koja vam je najbliža, a zatim se krećete po sobi ili stolu u smeru suprotnom od kazaljke na satu.
. Pozdravite ljude ili islamskim pozdravom 'Asalamu alejkum' (mir s vama) ili 'Nasilsiniz' (Kako ste? izgovara se na-sul-su-nuz). Druge korisne fraze su 'Gunaidin' (Dobro jutro, izgovara se goon-ai-dun), 'iii gunler' (Dobar dan, izgovara se ee-iee gun-ler) ili 'Memnun Oldum' (drago mi je što sam vas upoznao).
Etiketa davanja poklona:
. Davanje poklona nema pravo mesto u poslovnim odnosima ili bontonu. Davanje poklona nema pravo mesto u poslovnim odnosima ili bontonu. Međutim, ako je poklon dat, biće dobro prihvaćen. Uvek je dobra ideja doneti poklone iz svoje zemlje, kao što su hrana ili zanatski predmeti.
. Imajte na umu da je Turska muslimanska zemlja. Pre nego što nekome date alkohol budite 100% sigurni da pije.
. Jedini put kada bi trebalo da dobro razmislite o poklonima bilo bi kada biste bili pozvani na večeru u kuću Turčina. Najčešći pokloni za poneti su peciva (posebno „baklava“) i ukrasni predmeti za dom kao što su ukrasi ili vaze. Cveće se obično ne nosi domaćinu. Najbolje je pitati cvećara za savet šta je najbolje uzeti. Ako domaćin ima decu, uzmite skupe čokoladu ili slatkiše.
Etikuete tokom jela:
. Većina poslovnih zabava odvijaće se u restoranima. Turci uživaju u hrani, a obrok je vreme za opuštanje i dobar razgovor.
. Protokol turskog gostoprimstva nalaže da obrok uvek plaća domaćin. Koncept deljenja računa je potpuno tuđ. Najbolja politika je da se ljubazno zahvalite domaćinu, a zatim ga nekoliko dana kasnije pozovete na večeru u restoran po vašem izboru. Večernji obroci mogu biti praćeni sa malo alkohola, obično lokalnog Rakы (izgovara se rak-uh). Turci puše tokom obroka i često će praviti pauze između obroka da popuše cigaretu i popije nekoliko pića pre nego što pređu na sledeće.
. Čaj ili turska kafa se služi na kraju obroka. Turska kafa je nacionalno piće i treba je barem probati. Turska kafa se pijucka i pusti da se otopi, pa je nemojte gutati kao instant kafu. Nikada nemojte piti do dna šolje jer će biti puna mlevene kafe i užasnog ukusa.
Poslovni bonton i protokol:
Turci više vole da posluju sa onima koje poznaju i poštuju, pa zato troše vreme na uspostavljanje ličnog odnosa.
Odnosi se neguju u kancelariji, tokom produženih ručkova, večera i društvenih izlazaka.
Ljubaznost je ključna u svim poslovnim odnosima.
Turcima nije potrebno toliko ličnog prostora kao mnogim drugim kulturama i stajaće blizu vas dok razgovarate.
Nemojte odstupiti, jer se ovo može protumačiti kao neprijateljsko.
Diskusije mogu početi sporo, sa mnogo pitanja koja mogu izgledati irelevantna za svrhu vaše posete. Izuzetno je nepristojno insistirati da vaše kolege pređu na stvar.
Pitajte o njegovoj/njenoj porodici bez radoznalosti. Pitanja o deci biće dobrodošla.
Turci su ponosni na svoju zemlju i uživaće da odgovaraju na pitanja o svojoj kulturi i istoriji, ali svakako izbegavaju političku istoriju.
Većina turskih muškaraca voli fudbal. Pitanja o nedavnim bogatstvima njihovog tima uvek će proizvesti živahne i animirane odgovore.
Kada se uspostavi veza, komunikacija je direktna.
Od vitalnog je značaja da održavate kontakt očima dok govorite, jer Turci to shvataju kao znak iskrenosti.
Etiketa poslovnih sastanaka:
Zakazivanje je neophodno i treba ih zakazati 1 do 2 nedelje unapred, najbolje telefonom.
Mnogi Turci idu na odmor tokom jula ili avgusta, pa je najbolje da ne pokušavate da zakažete termine u to vreme.
Takođe nije dobra ideja zakazivati sastanke tokom Ramazana.
Očekuje se tačnost iako bi trebalo da budete spremni da čekate.
Prvi sastanci su više društveno nego poslovno orijentisani jer Turci više vole da posluju sa ljudima koje poznaju.
Mali razgovor pomaže u uspostavljanju odnosa. Nemojte odmah početi da razgovarate o poslu.
Neka je sav štampani materijal dostupan na engleskom i turskom jeziku.
Prezentacije treba da budu dobro osmišljene, temeljne i podržane vizuelnim pomagalima kao što su mape, grafikoni i grafikoni.
Etiketa poslovnog pregovaranja:
U Tursku uvek dolazite znajući dve stvari. Vaš uspeh je definisan vašom sposobnošću da izgradite efikasne lične odnose u kombinaciji sa jasno istaknutim i dobro predstavljenim predlogom.
Posao je lični. Iako se ovo menja sa prilivom velikih multinacionalnih kompanija i više korporativne kulture u nekim većim kompanijama, mnoga preduzeća su i dalje u porodičnom vlasništvu i vode ih vlasnici.
Turci će želeti da posluju sa onima kojima se dopadaju, kojima veruju, sa kojima se osećaju prijatno i sa onima koji mogu da obezbede dugoročnu vezu. Ako smatraju da nešto krijete ili postoji element sumnje u vezi sa vašim motivima, možda nećete stići daleko.
Izgradnja odnosa sa vašim turskim kolegom(ama) je stoga kritična. Barem bi prvi sastanak trebalo da bude fokusiran isključivo na upoznavanje. Kada se uspostavi veza, možete bezbedno da pređete na poslovna pitanja.
Osim što gledaju na čoveka, Turci su i pronicljivi poslovni ljudi. Uverite se da vaš predlog jasno pokazuje obostranu korist i profitabilnost svakog sporazuma ili partnerstva.
Turci su pre svega usmeni i vizuelni komunikatori pa pored pisanih statistika, projekcija i slično pokušavaju da informacije predstave glasno ili mapama, grafikonima i grafikonima.
Donošenje odluka može biti sporo. Najverovatnije ćete se prvo sresti i pregovarati sa manje starijim članovima porodice. Kada budete viđeni kao pouzdani i vaš predlog je finansijski održiv, preći ćete na upoznavanje više starijih članova. Odluku na kraju donosi glava porodice/preduzeća.
Kada pregovaraju, Turci će krenuti od krajnosti kako bi procenili vaš odgovor. Pre pregovora, upoznajte svoju ciljnu figuru i polako radite na tome kroz značajne ustupke. Pokušajte da priznate samo kada postignete saglasnost.
Nemojte koristiti rokove ili taktiku pritiska jer će Turci to iskoristiti u svoju korist i preokrenuti taktiku preteći da će otkazati sporazume ili prekinuti pregovore.
Možda nije uvek potrebno da se fokusirate na finansijske koristi prilikom pregovora. Jednako je korisno ukazati na oblasti kao što su moć, uticaj, čast i poštovanje.
Etiketa poslovne odeće:
Poslovna odeća je konzervativna. Od vas se očekuje da nosite odelo i kravatu. Slično tome, žene treba da nose pametnu profesionalnu odeću.
Tokom leta, a posebno u gradovima Istanbul, Izmir i Ankara, vreme je veoma toplo i vlažno. Prihvatljivo je samo nositi košulju sa pantalonama i u većini slučajeva ne nositi kravatu.
Izvan velikih gradova, a posebno na istoku Turske, i žene i muškarci bi trebalo da nose konzervativniju odeću. Ženama se savetuje da se uzdrže od otkrivanja nogu i ruku i da se postaraju da odeća ne prijanja. Muškarci ne bi trebalo da nose kratke pantalone.
Imenovanja konvencije:
Prilikom obraćanja Turčinu najčešći metod je da se čoveka nazove njegovim imenom, a zatim 'beg' (izgovara se bej). Dakle, Ertan Gonca bi bio Ertan beg. Slično, ime žene bi pratilo 'hanim' (izgovara se ha-num).
Tamo gde postoje stručne titule kao što su doktor ili profesor, uvek ih koristite samostalno ili ispred imena. Zanimljivo je da je to slučaj i sa mnogim drugim profesijama kao što su advokati 'Avukat' ili inženjeri 'Muhendis'. Unutar turskih kompanija i organizacija, visoko rangirano osoblje će biti adresirano na odgovarajući način. Uobičajen primer je gospodin menadžer, 'Mudur Bei'.
Uobičajena fraza koju ćete čuti od Turaka je 'efendim' (bukvalno 'moj gospodar'). Ovo možete čuti od konobara, sekretarice, taksiste, portira, osoblja prodavnice i mnogih drugih. To je jednostavno ljubazan način obraćanja ljudima sa kojima niste upoznati.
Etiketa vizitkarte:
Vizit karte se razmenjuju bez formalnog rituala.
Koristite obe ruke za razmenu karata.
Predstavite svoju vizit kartu recepcioneru kada stignete.
Neka vam jedna strana vizitkarte bude prevedena na turski. Iako nije poslovna potreba, impresioniraće vaše poslovne kolege.
Vrlo često Turci ne daju svoju vizit kartu osim ako nisu sigurni da žele da uspostave poslovni odnos.
Turske tradicije:
Turska je deo turske kulture i podrazumeva veoma društvenost. Turci vole da upoznaju nove prijatelje i ne razmišljaju o tome da provedu pola dana razgovarajući sa potpunim strancem dok ispravljaju svet.
U Turskoj ćete često čuti frazu Hos Geldiniz, posebno ako posećujete tradicionalne restorane i barove, a ne ustanove namenjene turistima. To znači „dobrodošli“, a fraza koju treba da vratite je „Hos bulduk“, što znači da se osećamo dobrodošli.
Verovatno ćete biti pozvani na venčanje ili žurku obrezivanja od strane Turske čak i ako ih poznajete samo nekoliko dana. Turci samo žele da se opustite i uživate.
Poziv u njihovu kuću:
Turci pozivaju bilo koga u svoju kuću. Može biti samo za doručak ili formalni večernji obrok. Ne zaboravite da kažete „Hos bulduk“ kada ulazite kao odgovor kada vam kažu da ste dobrodošli. Cipele u kući uglavnom nisu dozvoljene. Umesto toga, dobićete par papuča.
  Glavni obrok će biti obilan, a zatim sledi kokice, orasi, voće, kolač, a zatim čaj i turska kafa.
Opšte obrazovanje:
Predškolske, osnovne, srednje i visokoškolske ustanove su deo formalnog obrazovnog sistema u Turskoj. Postoje školarine za javne visokoškolske ustanove. Međutim, studentima se može odobriti finansijska podrška. Prema nacionalnoj statistici obrazovanja za Tursku, u Turskoj je bilo 168 univerziteta.
Ministarstvo nacionalnog obrazovanja Republike Turske podiglo je kvalitet i pristup obrazovanju kroz realizaciju projekata koji imaju za cilj unapređenje i jačanje obrazovnog sistema. Njegov glavni cilj je da poveća pohađanje dvanaest godina obaveznog obrazovanja, kao i stopu usvajanja na drugim nivoima obrazovanja, posebno na predškolskom nivou.
Javni prevoz:
Turska ima odlične autobuske usluge, koje su glavni oblik javnog prevoza, jer su jeftine i prilično česte.
Istanbul je veliki gradski grad, koji je Bosforski moreuz podeljen između dva kontinenta i domaćin je još jednog značajnog oblika prevoza. Postoje privatni putnički čamci i javni opštinski čamci koji prevoze putnike sa jedne na drugu stranu kontinenta. Putovanje vozom nije toliko popularno, iako može biti udobnije i bezbednije u lošim vremenskim uslovima.
Širom Turske postoje brojni taksi vozila koji su prepoznatljivi po kockastim crno-žutim trakama. Taksiji rade koristeći sistem merenja koji počinje od osnovne cene od 2,95 TL.
Turska ima mrežu od pet međunarodnih aerodroma i dvanaest dodatnih domaćih aerodroma koje opslužuje Turkiš Airlines. Dok je Ankara glavna tačka veze za domaće letove, Istanbul je najprometniji aerodrom i glavni aerodrom za međunarodne rute.
Kulturni tabui:
U muslimanskoj zemlji izbegavajte da razgovarate sa Turcima:
Porodica je svetinja; ne zanemarujte njihovu porodicu.
Turci stoje blizu vas tokom razgovora.
Određeni gestovi i govor tela imaju različita značenja i treba ih izbegavati:
Stojeći sa rukama na bokovima ili u džepovima.
Upirući prstom u nekoga.
Odmah razgovarajte o poslu bez prethodnog upoznavanja partnera.
Pokazivanje nepoštovanja kulturnih vrednosti.
Govoreći o osetljivim istorijskim pitanjima, kao što je podela Kipra.
 
Nastaviće se






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"