O namaAutoriPoezijaProzaRecenzijeRazgovoriVestiMedijiKOLUMNA


















Izdvajamo

Aleksa Đukanović
Aleksandar Čotrić
Aleksandar Mijalković
Aleksandra Đorđević
Aleksandra Grozdanić
Aleksandra Nikolić Matić
Aleksandra Veljović Ćeklić
Aleksandra Vujisić
Anastasia H. Larvol
Anđelko Zablaćanski
Biljana Biljanovska
Biljana Stanisavljević
Bogdan Miščević
Bojana Radovanović
Boris Đorem
Boris Mišić
Branka Selaković
Branka Vlajić Ćakić
Branka Vujić
Branka Zeng
Dajana Petrović
Danijel Mirkov
Danijela Jokić
Danijela Milić
Danijela Odabašić
Danijela Trajković
Danilo Marić
Dejan Grujić
Dejan Krsman Nikolić
Desanka Ristić
Dina Murić
Divna Vuksanović
Đoka Filipović
Đorđo Vasić
Dragan Jovanović Danilov
Dragana Đorđević
Dragana Živić Ilić
Dragica Ivanović
Dragica Janković
Draško Sikimić
Dušica Ivanović
Dušica Mrđenović
Duška Vrhovac
Gojko Božović
Goran Maksimović
Goran Skrobonja
Goran Vračar
Gordana Jež Lazić
Gordana Pešaković
Gordana Petković Laković
Gordana Subotić
Gordana Vlajić
Igor Mijatović
Ilija Šaula
Irina Deretić
Iva Herc
Ivan Zlatković
Jasmina Malešević
Jelena Ćirić
Jelena Knežević
Jelica Crnogorčević
Jovan Šekerović
Jovan Zafirović
Jovana Milovac Grbić
Jovanka Stojčinović - Nikolić
Juljana Mehmeti
Kaja Pančić Milenković
Katarina Branković Gajić
Katarina Sarić
Kosta Kosovac
Lara Dorin
Laura Barna
Ljiljana Klajić
Ljiljana Šarac
Ljubica Žikić
Ljubiša Vojinović
Maja Cvetković Sotirov
Maja Herman Sekulić
Maja Vučković
Marija Šuković
Marija Viktorija Živanović
Mario Badjuk
Marko D. Marković
Marko D. Kosijer
Marko Marinković
Marko S. Marković
Marta Markoska
Matija Bećković
Matija Mirković
Mićo Jelić Grnović
Milan S. Marković
Milan Pantić
Milan Ružić
Mile Ristović
Milena Stanojević
Mileva Lela Aleksić
Milica Jeftimijević Lilić
Milica Milenković
Milica Opačić
Milica Vučković
Milijan Despotović
Miljurko Vukadinović
Milo Lompar
Milutin Srbljak
Miodrag Jakšić
Mira N. Matarić
Mira Rakanović
Mirjana Bulatović
Mirko Demić
Miroslav Aleksić
Mitra Gočanin
Momir Lazić
Nataša Milić
Nataša Sokolov
Nebojša Jevrić
Nebojša Krljar
Neda Gavrić
Negoslava Stanojević
Nenad Radaković
Nenad Šaponja
Nenad Simić-Tajka
Nevena Antić
Nikola Kobac
Nikola Rausavljević
Nikola Trifić
Nikola Vjetrović
Obren Ristić
Oliver Janković
Olivera Stankovska
Petar Milatović
Petra Rapaić
Petra Vujisić
Rade Šupić
Radislav Jović
Radmila Karać
Radovan Vlahović
Ramiz Hadžibegović
Ranko Pavlović
Ratka Bogdan Damnjanović
Ratomir Rale Damjanović
Sanda Ristić Stojanović
Sanja Lukić
Saša Knežević
Sava Guslov Marčeta
Senada Đešević
Simo Jelača
Slađana Milenković
Slavica Catić
Snežana Teodoropulos
Sanja Trninić
Sofija Ječina - Sofya Yechina
Sonja Padrov Tešanović
Sonja Škobić
Srđan Opačić
Stefan Lazarević
Stefan Simić
Strahinja Nebojša Crnić Trandafilović
Sunčica Radulović
Tatjana Pupovac
Tatjana Vrećo
Valentina Berić
Valentina Novković
Vanja Bulić
Velimir Savić
Verica Preda
Verica Tadić
Verica Žugić
Vesna Kapor
Vesna Pešić
Viktor Radun Teon
Vladimir Pištalo
Vladimir Radovanović
Vladimir Tabašević
Vladislav Radujković
Vuk Žikić
Zdravko Malbaša
Željana Radojičić Lukić
Željka Avrić
Željka Bašanović Marković
Željko Perović
Željko Sulaver
Zoran Bognar
Zoran Škiljević
Zoran Šolaja
Zorica Baburski
Zorka Čordašević
Recenzije


OŽIVELA KNJIGA

Ilija Šaula
detalj slike: KRK Art dizajn


OŽIVELA KNjIGA 

(Roman “Moja braća David i Golijat”, Vladislava Radujkovića  u izdanju Književne radionice Kordun, prvo izdanje, 2014, štampa Grafičar Užice)
 
Ilija Šaula

-         Ovo je roman o moralu, snazi i volji naroda i spremnosti kojom se trpe sve podvale i nepravde, nasuprot ljubavi koju nam je Bog namenio.


Otac Vladislav Radujković autor, vođen je rukom sudbine da bi se susreo sa knjigom koja mu je stvorila ideju i pomogla  da napiše roman Moja braća David i Golijat. Kao da je bio određen pre nego što je rođen da se nađe na datom  mestu u zakazano vreme da bi uzeo ono što mu je sudbina namenila.
Došao je u posed knjige. Čije knjige? Možda ju je baš on sam napisao u nekom prošlom životu i pustio je da živi sve do vremena kad će ponovo da se sretnu.
Da li je ovo roman o knjizi ili sadržaju iz jedne pradavne knjige, nije toliko važno znati. Likove koje susrećemo u njoj mogli bi uporediti sa likovima iz nekog drugog vremena, dešavanja koja su obeležila daleku istoriju, ali događaju se i nama u ovom vremenu.
Čak je i sama knjiga žrtva stradanja, ali njen prah vaskrsava ljubavlju onih kroz koje se javlja i ostvaruje.
Moglo se dogoditi da knjiga ne oživi i da još čeka na susret sa svojim autorom. Da li je Vladislav bio mudriji ili srećniji? Bog je dao svoj promišljaj i po njemu je postupljeno.
Važno je da knjiga čitaocu jasno daje do znanja da život nije pusta igra i šala, ali isto tako nam govori da je život ujedno težak i lep. Mi se hvatamo za dobrotu između te lepote i težine, ona nas drži i vodi Božijom rukom do vrata večnosti.
Kada se studioznije pročita ova knjiga, može se uvideti koliko u njoj ima autorovog života u nekom prošlom vremenu podjednako zanimljivom za njega kao i u ovome sadašnjem. Zapanjujuće je to da se danas ne može ništa mnogo više reći nego pre tri hiljade i više godina. 
Svako od nas bi očekivao od sveštenika knjigu o religiji, o velikom sudu i stradanju gospoda Isusa Hrista. Vladislav se usudio da iskorači i da nam gotovo biblijski sadržaj prevede u roman koji  govori  o moralu jednog vremena u kom je sazrevao model ljubavi, dobročinstva, borbe, nade, milostivlja, oprosta greha, model koji je sakupljen i iznedren u govoru na Gori iz kog se rodila vera u  spasenje, s nadom da ga punim srcem živimo.  Potvrdio je besmrtnost knjige, istine, koju ni NATO bombe ne mogu razoriti. Nije se autor plašio da će nekoga izneveriti već nagraditi jakim moralnim vrednostima.
U romanu Vladislava Radujkovića doživljavam bez mantije, kao mladića, studenta u razmišljanjima kako da postane pametniji od svog učitelja. Ne svesno je tako došao u priliku da pobeđuje samog sebe. Tad Vladislav počinje da oseća samo jedan izvor, božansku ljubav iz koje pleni inspiraciju i počinje da boji svoj svet i svoje pisanje. 
Platio je cenu, nije ostao nikom dužan, ali zato zna da nosi svoj krst i upućuje  čitaoca kako da nosi svoj.  U tome je snaga ovog romana da ukaže na jednakost, da ukaže na to da drvo pravi isti hlad za vrednog neimara i drvoseču koji će ga poseći, da sunce jednako sija na svakog od nas, da smo mu svi jednako bliski i kraljevi i prinčevi i dvorske lude i ratnici i siromašna raja.
Svi u srcu nosimo božju volju i svi smo u stanju jedni drugima da pomognemo, najviše vlastitim primerom, možemo motivisati bližnjeg da zajedno činimo dobra dela, zato Gospod  govori da smo svi braća i sestre  jer smo od jednog oca.  

Sa zadovoljstvom preporučujem  roman  Moja braća David i Golijat i zahvaljujem se autoru na uloženom trudu što ga je izneo pred nas. Očekujem iz te mudre i pametne glave još mnogo radova koja će rasvetliti bar deo mraka koji čuči u ljudima. 
Hvala oče Vladislave. 


Roman se može naći u prodaji u knjižarama izdavačke kuće Katena Mundi koja je bila izdavač drugog izdanja ovog vrednog romana, klikom na sliku, knjigu možete poručiti on lajn. 






PODELITE OVAJ TEKST NA:






2024 © Književna radionica "Kordun"